Vrsta: monološko - asocijativni roman ili analitičko - psihološki roman/ egzistencijalistički roman
Roman je svojevrstan nastavak ciklusa o Glembajevima zbog analize glembajevštine u ljudima i tema povratka u obiteljsko okruženje te traženja vlastitog identiteta.
Teme:
1. Povratak
- već sam naslov upućuje na središnju temu, temu povratka; Filip se nakon 23 godine vraća u Zagreb u potrazi za vlastitim identitetom; već neko vrjeme osjeća egzistencijalnu mučninu, čini mu se da život nema smisla, ima neriješen odnos s majkom, ne zna tko mu je otac, svijet oko sebe doživljava kao simultani niz potpuno nepovezanih pojava, što utječe i na njegovo slikarstvo
- tema povratka je obrađena na dvjema razinama - povratak u zavičaj i povratak u djetinjstvo opterećeno mučnim uspomenama
- svi su događaji u romanu u cjelinu povezani likom njegove majke (najtajnovitije pojave njegova djetinjstva) i pitanjem vlastitoga podrijetla
2. Umjetnost
- promatrajući svijet očima slikara, Filip naglašava važnost boje u doživljavanju svijeta
- u romanu se nalaze brojne digresije (esejistički dijelovi) o umjetnosti
3. Socijalna tema (Panonija, Kostanjevec)
- Filip se ne snalazi u panonskom, malograđanskom načinu života nakon europskih gradova u kojima je boravio
- osjeća se neukorijenjeno, ne zna kamo pripada
- boraveći u Kostanjevcu, upoznaje svijet "provincijske glembajevštine", krug oko Sulvija plemenitog Leipacha Kostanjevečkoga, svog oca - malograđanski snobovi
Kompozicija
- roman se sadržajno može podijeliti u dva dijela:
a) u 1. dijelu dominira retrospekcija (povratak u prošlost)
b) u 2. dijelu prikazuje se sadašnjost u Kostanjevcu - linearno pripovijedanje
- osnovno obilježje kompozicije je njezina dramska struktura: nakon uvoda nižu se prizori puni dramatike (Filip - majka, Filip - Baločanski, Filip - Kyriales), a roman završava krvavim raspletom
Likovi
- u središtu je romana Filipova svijest: svi događaji o kojima čitamo prelomljeni su u njegovoj svijesti i tako izneseni pred čitatelja; Filip je hipersenzibilni intelektualac, umjetnik, čovjek koji žudi spoznati sama sebe; osjećaj egzistencijalne tjeskobe oduzima mu moć umjetničkoga izražavanja; u njemu se suprotstavljaju nagoni i duhovnost, primitivno i civilizacijsko
- likovi majke i Bobočke (fatalne žene) vrlo su slični - Krleža naglašava njihovu tjelesnost: odnos prema tim likovima utemeljen je na Freudu i psihoanalizi
- Baločanski - njegovi su postupci motivirani biološki (naturalizam): on žrtvuje svoju građansku egzistenciju otkrivši tjelesno; njime vladaju animalni nagoni
- Filip i Kyriales -odnos prema Kyrijalesu pokazuje podvojenost Filipva karaktera - Kyrijales predstavlja Filipovu podsvijest, njegov alter ego; Kyrijales je sve ono što bi Filip želio biti
Stilska obilježja
- prvi moderni roman u hrvatskoj književnosti
- sinteza tradicionalnoga (retrospekcija i linearno pripovijedanje) i modernoga (reducirana fabula, u središtu je svijest glavnoga lika)
Na stilskoj razini svijet romana obiluje bizarnostima. Krleža, shodno ekspresionističkoj poetici, svijet promatra kao grotesku, a njegovi likovi katkad su na granici stvarnosti i karikature. U romanu se osjeća i snažan utjecaj psihoanalitičkih teorija u tretiranju čovjekove spolnosti i nejasnih mračnih poriva koji vladaju likovima.
Modernističke tehnike
1. ANALITIČKA INTROSPEKCIJA - radnja romana premještena je u svijest glavnoga lika: čine je njegova sjećanja, analize, unutrašnja proživljavanja, podsvijest
2. SUBJEKTIVNO VRIJEME - u romanu se isprepleću dva vremenska tijeka - prošlost i sadašnjost - simultani niz - česti vremenski skokovi
3. IZRAVNI UNUTRAŠNJI MONOLOG; SLOBODNI NEUPRAVNI GOVOR - istovremenost dvaju glasova - misli lika (Filipa9 filtrirane su kroz misli autorskoga pripovjedača
4. ASOCIJATIVNA TEHNIKA - vanjski poticaj potiče oživljavanje sjećanja, odnosno Filipov dijalog s prošlošću
5. ESEJISTIČKI DIJELOVI
Filip Latinovicz po mnogo čemu je tipičan intelektualac tridesetih godina dvadesetog stoljeća. On je umjetnik, slikar, visoko osjetljiv do te mjere da ponekad djeluje manično. On je prije svega čovjek koji u svojoj otuđenosti i sveopćoj skepsi koja je vladala europskim duhovnim prostorom pokušava pronaći neko čvrsto uporište. Njegov povratak iz jedne od europskih metropola u privincijalni Zagreb i gotovo barbarski Kostanjevac, motiviran je, prije svega nemirom koji je posljedica nemogućnosti da u svojim slikarskim vizijama obuhvati totalitet života. Njegova osjetila kao da su otkazala poslušnost, a svijet se za njega pretvara u niz često grotesknih detalja u čijem se besmislu počinje utapati i njegova individualnost. U romanu se često spominje riječ podloga. Upravo je traženje emotivne podloge, na kojoj bi se ponovno uspostavilo jedinstvo Filipove ličnosti, osnovni razlog Filipova povratka.
Premda je riječ o romanu jedne svijesti, ta je svijest uvelike određena jednom vanjskom činjenicom: Filip je nezakonito dijete trafikantice koja se bavila prostitucijom. Razrješenje pitanja očinstva ključ je za učvršćenje Filiupova identiteta. Odnos s majkom utjecao je na njegov odnos prema ženama i spolnosti. Navedeno doživljava kao nešto što čovjeka spušta na razinu životinje.
Kraj romana podložan je dvostrukom tumačenju. Ostaje otvorenim predstavlja li on slom Filipova idealističkog nastojanja da slikarskim doživljajem spozna svijet oko sebe ili bi se mogao razumjeti kao katarza kroz koju je bilo neophodno proći da bi se spoznalo samoga sebe.
Nema komentara:
Objavi komentar