Dante Alighieri, Božanstvena komedija

Dante Alighieri (Firenza, 1205. - Ravenna, 1321.)

Dante je rođen u firentinskoj plemićkoj obitelji. Školovao se, kao i ostala plemićka djeca, na djelima antičkih i srednjovjekovnih autora.
Sudbonosan događaj u njegovu životu bio je susret s Beatrice Portinari: prvi puta ju je susreo kao devetogodišnjak, a drugi put kao osamnaestogodišnjak. Ona je bila njegova ljubav, ali ljubav shvaćena na način slatkog novog stila: idealizirana ljubav kao izvor savršenstva, ljubav koju krasi plemenitost duše i koja pjesniku otvara put prema duhovnome, odnosno Bogu.
Beatrice je umrla vrlo mlada (vjerojatno od kuge), a Dante je poslije njezine smrti ostao trajno vjeran njezinoj uspomeni.

Dante i politika

Dante je obavljao važne poslove u Firenzi i sudjelovao je u upravljanju gradom. Došlo je do sukoba gvelfa (stranka srednjeg i krupnog građanstva koja brani slobodu Firence) i gibelina (stranka velikih feudalaca koji imaju podršku njemačkih careva).
Dante pristaje uz gvelfe i biva protjeran iz rodnog grada kao pobunjenik. Utočište mu pružaju neki vladari na svojim dvorovima (Verona, Treviso, Padova). Posljednje godine života provodi u Ravenni.

Dante i književnost

Smatra se ocem talijanskog književnog jezika - prvi je napisao djelo na narodnom jeziku.

Djela na talijanskom (narodnom) jeziku
Novi život - djelo nastalo nakon Beatricine smrti; lirska autobiografija u kojoj je Danteova ljubav prikazana kao idealna i uzvišena.

Gozba - nedovršeno djelo nastalo u progonstvu; naslov je simboličan - Dante čitatelju nudi "jelo", tj. stihove poučnog sadržaja, i to na narodnom jeziku, popraćene proznim komentarima.

Djela na latinskom jeziku
De vulgari eloquentia (O umijeću govorenja na pučkom jeziku) - Dante se obraća učenim ljudima i na znanstveni se način bavi podrijetlom talijanskoga jezika.

De Monarchia (Monarhija) - politička rasprava

Dante je svojim djelom Božanstvena komedija začetnik talijanskoga književnoga jezika. Osnovica mu je toskansko narječje. Svojim je djelom najavio novo doba. Božanstvena komedija je općenito prvo veliko djelo neke književnosti na narodnom jeziku. U njoj se isprepleću svjetonazori srednjovjekovlja i predrenesanse.

Božanstvena komedija

- u Danteovo vrijeme svako djelo pisano narodnim jezikom, u stihu i sa sretim završetkom nazivalo se je komedijom 
- kasnije Danteova komedija dobiva naziv božanstvena pa se taj pridjev pojavljuje kao dio naslova (pridodao ga je Boccaccio zbog njezina sadržaja i savršena stila)

Vrsta djela: ep (nije tipičan ep jer se više opisuju prostor i ugođaj nego događaji)
- trodijelna vanjska kompozicija - Pakao, Čistilište i Raj + uvodno pjevanje - ukupno 100 pjevanja
1. pjevanje

Božanstvena komedija započinje simboličnim prikazom: čovjek živi u grijehu (šuma) jer je zalutao i skrenuo s prave staze (život u vjeri). Zahvaljujući zrakama sunca (Božja providnost), čovjek može ponovno pronaći pravi put.
Cijelo putovanje simbolizira osobno putovanje pojedinca, Dantea, do spasa, što je alegorija za cijelo čovječanstvo i njegov put do spasa.

Simbolika triju zvijeri koje Dante susreće u 1. pjevanju:
pantera - simbol putenosti
lav - simbol oholosti
vučica - simbol lakomosti

Simbolika likova.
- Dante je simbol grešnoga čovjeka; putuje do božanske spoznaje, a opisi putovanja razlomljeni su u kraće epizode
- Vergilije je simbol razuma
- Beatrice je simbol božanske milosti

Danteova vizija u 1. pjevanju datirana je na Veliki petak 1300., kada je pjesnik imao 35 godina. U obliku alegorije prikazan je sustav vrijednosti i simbolika srednjega vijeka, ali djelo sadržava i značajke novoga doba, humanizma, vidljive u odnosu prema antici.

Značaj djela:
Božanstvena komedija prvo je veliko djelo neke književnosti na narodnome jeziku. Dante je utemeljitelj talijanskoga književnog jezika u čiju je osnovicu ušlo toskansko narječje.

Humanizam i predrenesansa u Europi

Trajanje: 13. i 14. stoljeće
- tijekom tih dvaju stoljeća feudalizam i crkveno djelovanje potiskuju nova shvaćanja mladoga građanskog društva - treba spoznati zemaljski život sa savim društvenim, političkim i etičkim problemima

HUMANIZAM
lat. humanus - čovječan, ljudski

- u Italiji, a kasnije i u drugim europskim zemljama, krajem srednjega vijeka javlja se humanizam, kulturni pokret kojemu je cilj oživljavanje duha antike, odnosno pokušaj obnove europske kulture u antičkom duhu
- obnavljaju se rodovi i vrste (elegija, epigram, poslanica...)
- mijenja se svjetnonazor - u središte interesa dolazi čovjek
- djela se pišu na latinskome jeziku - to je jezik učenih ljudi, nadnacionalni jezik kojim komuniciraju europski humanisti

SREDNJI VIJEK	HUMANIZAM
Crkva određuje sadržaj i oblike iskaza književnosti i drugih umjetnosti; Crkva organizira opismenjavanje i obrazovanje, redovnici su nositelji duhovnog života, znanosti i filozofije	Razvoj gradova, građanske klase i kapitalizma djeluje na stvaranje novoga pogleda na svijet.
ČOVJEK je pasivan, sklon trpljenju, u očekivanju zagrobnoga života.	ČOVJEK je aktivan, radoznao, želi uživati u ovozemaljskome životu, kritičan je – istražuje i provjerava postojeće spoznaje.
KNJIŽEVNOST – počeci pismenosti i književnosti, religiozna tematika, poučnost, moralistične teme, alegoričnost.	KNJIŽEVNOST – svjetovne teme jer čovjekovo unutarnje oslobađanje znači i njegovo zanimanje za vlastiti unutarnji svijet, ljepotu prirode i ovozemaljski život.

PREDRENESANSA
- usporedno s humanizmom teče još jedan proces: književno stvaranje na narodnim jezicima
- autori su humanisti koji stvaraju i na latinskom jeziku, a uzor su i ovdje antički autori
- u središu interesa je čovjek i njegova okolina - okretanje suvremenoj stvarnosti
- spajanje antičkih utjecaja i kršćanstva

 DOLCE STIL NUOVO (slatki novi stil) - talijanska pjesnička škola; ljubav je drugačije shvaćena od srednjovjekovne - žena je fizički i duhovno lijepa, moralno je savršena i takva ljubav čovjeka uzvisuje do Boga

HUMANIZAM	PREDRENESANSA
- latinski jezik i povezanost s antičkom književnošću	- književnost na narodnim jezicima
- proučavanje antičkih djela, traganje za uzorima, oponašanje uzora	- spajanje antičkoga utjecaja i kršćanstva - okretanje suvremenoj stvarnosti

Romantičarsko pjesništvo

Romantizam donosi prevrat u shvaćanju umjetničkih sredstava: forma i izraz postaju slobodniji. Javlja se sinestezija kao posebno stilsko sredstvo u kojem se spajaju različiti osjeti (vizualni, auditivni,taktilni...). Težnja ka univerzalnosti i prožimanju raznih umjetnosti očituje se i u skolnosti romantičarskih pjesnika prema glazbi.

Engleski predromantizam i romantizam

Prva generacija engleskih romantičara
- u Engleskoj se predromantizam rodio s pjesnicima Williamom Blakeom i Robertom Burnsom krajem 18. stoljeća
- javlja se poezija s mističnim motivima (grobljanska poezija) preko kojih se promišlja o prolaznosti života; glavni predstavnik je Thomas Gray s Elegijom napisanom na seoskom groblju; tu vrstu poezije u prozi je pratio gotski roman, preteča romana strave i užasa; glavna predstavnica je Mary Shelley s romanom Frankenstein; obilježja gotskih romana su: noćna događanja, tajni hodnici i prolazi, radnja smještena u srednjovjekovlje, neprirodne pojave

- književnom scenom romantizam je zavladao je nakon zajedničke zbirke Lirskih balada Williama Wordshwortha i Samuela Coleridgea - nazivali su se Jezerskim pjesnicima po jezerskom području u sjeverozapadnoj poeziji u kojem su neko vrijeme boravili i stvarali
- poetika Jezerskih pjesnika temeljila se na razmišljanju o običnim stvarima običnim jezikom

Druga generacija engleskih romantičara
George Gordon Byron, Hodočašće Childea Harolda
- po njemu je nazvan romantičarski stil bajronizam koji ima sljedbenike po cijeloj Europi (osobito u Rusiji - Ljermontov, Puškin); stvorio je tip demonskog junaka (suvišnog čovjeka, bajronovskog junaka), neuklopljenog, ciničnog lutalice

- ostali su pjesnici zrelog engleskog romantizma Percy Shelly i John Keats; obojica su u svojoj poeziji njegovali kult čiste ljepote i obojica su umrli vrlo mladi u tragičnim okolnostima

Francuski romantizam
Alphonse de Lamartine, Meditacije (1820.)
- izraziti lirizam i sklad, pretapanje lirskog subjekta i prirode, opisi krajolika, melankoličnost, prisjećanja na umrlu ljubav

Od bespismenosti do tropismenosti

Hrvatska srednjovjekovna proza

VINODOLSKI ZAKON(IK)
-  Novi Vinodolski, 6. siječnja 1288.
- predstavnici devet vinodolskih općina, koje su se našle u posjedu krčkoga kneza Vida, sastavili su popis običajnoga prava koje se primjenjivalo na tim prostorima

LJETOPIS POPA DUKLJANINA
- pretpostavlja se da je najprije bio napisan nekim slavenskim jezikom (redakcijom)
- na latinski ga je preveo u 12. stoljeću nepoznati svećenik dukljanske biskupije
- u 14. stoljeću na području Splita preveden je na hrvatski jezik; prilikom prevođenja spisu je dodana i hrvatska građa

ZAPIS POPA MARTINCA
Martinac je glagoljaški redovnik iz 15. stoljeća koji se u grobniku bavio prepisivanjem knjiga. Dok je prepisivao drugi Novljanski brevijar za pavlinski samostan u Novom Vinodolskom, dogodila se bitka na Krbavskom polju (9. 9. 1493.). Martinac je prekinuo prepisivanje brevijara i između prvoga i drugoga dijela uključio svoj zapis.
- hrvatska redakcija staroslavenskoga jezika

PISMO NIKOLE MODRUŠKOGA
- polemički tekst nastao u 15. stoljeću
- u njemu biskup Nikola Modruški odlučno staje u obranu glagoljice
- polemički i retorički elementi - prikazivanje i osporavanje protivnikovih tvrdnji

LUCIDAR
- pisan njemačkim jezikom u 12. stoljeću
- srednjovjekovna enciklopedija (teologija, astronomija, medicina, alkemija, magija, zemljopis...)
- hrvatski Lucidar prijevod je s češkoga u 15. stoljeću, uz neke dodatke naših glagoljaša
- pisan je u obliku dijaloga između učitelja i učenika
- sačuvan je u dva glagoljska rukopisa, a jedan od njih je Petrisov zbornik

ISTARSKI RAZVOD
- pravni spomenik iz 13. ili 14. stoljeća o razgraničenju istarskih općina, komuna i feudalnih gospodara
- pisan je latinskim, hrvatskim i njemačkim jezikom, ali je dobro sačuvan samo glagoljski prijepis s kraja 16. stoljeća

POLJIČKI STATUT
- autonomna općina Poljice jugoistočno od Splita pa do ušća Cetine u more
- Poljička Republika postojala je sve do 1807. kada ju je ukinula Napoleonova vlast
- Poljički statut kodificiran je u 15. stoljeću i u njemu su opisana sva tradicionalna običajna prava
- sačuvan je u prijepisima na bosančici

RUMANAC TROJSKI
- srednjovjekovni viteški roman zapisan u Petrisovu zborniku iz 15. stoljeća (glagoljski zbornik)
- antički junaci u našem su Rumancu trojskom prikazani kao srednjovjekovni vitezovi i feudalci, žene su postale dvorske "gospe", a svećenici "popovi"
- vlastita imena prilagođena su narodnom jeziku (Ahilej - Aceliš, Brizeida - Biržeida gospa...)
- heksametri su zamijenjeni prozom u kojoj su rečenice najčešće povezane veznikom "i"

ALEKSANDRIDA
- roman nastao u 14. stoljeću negdje u južnoj Europi
- bavi se životom Aleksandra Velikoga
- smatra se najljepšim pripovjedačkim djelom južnih Slavena
- u našoj je verziji (tzv. Rudničkom rukopisu iz privatne knjižnice) tekst pisan ćirilicom i ima čakavsko- ikavska jezična obilježja
- Aleksandar Veliki također je prikazan kao srednjovjekovni vitez

Lirika

Autorica: Dinka Juričić, ŠK

Lirika

Hrvatska srednjovjekovna književnost (uvod)

U 7. stoljeću Hrvati su dolaskom na današnje prostore sa sobom donijeli usmenu književnost. Primanjem kršćanstva (pokrštavanjem) Hrvati preuzimaju i latinicu. 8. stoljeće - prijelaz iz nepismenog (agrafijskog) u pismeno (grafijsko) razdoblje.

POČECI SLAVENSKE PISMENOSTI

Kada su se nakon velike seobe naroda u 5. i 6. stoljeću na europskoj sceni pojavili Slaveni, oni su zbog svog središnjega geografskog položaja pali dijelom pod utjecaj zapadne, latinske kulture, a dijelom istočne, grčke, tj. bizantske. Na područjima na kojima je to prepletanje bolje izraženo, pojavila se ideja o zasebnoj slavenskoj pismenosti i o slavenskoj kulturi uopće.
Tako je 863. moravski knez Rastislav zamolio bizantskog cara da mu pošalje nekoga tko bi njegove Slavene pokrstio i preveo im Bibliju na njihov, slavenski jezik. Car mu je poslao Konstantina Filozofa, kasnije nazvanoga Ćiril, i njegova brata Metoda koji su otišli u Veliku Moravsku i ondje počeli svoj rad. Iako su bili Grci iz Soluna, odlično su poznavali slavenski jezik, osobito Ćiril koji je kao talentirani jezikoslovac prepoznao sve njegove foneme i za svaki fonem smislio poseban grafem, tj. slovo. Tako je nastala glagoljica, prvo obla, a kasnije i uglata.

Namjera braće bila je poučavati Slavene vjeri na slavenskome jeziku i pismu.
Braća su u Moravskoj, a kasnije i u Panoniji, organizirali crkveni i kulturni život na temelju slavenskoga jezika i pisma.
U to se vrijeme pojedini slavenski jezici još nisu jako razlikovali pa su taj OPĆESLAVENSKI JEZIK mogli razumjeti i Rusi, Bugari, Česi, Hrvati i Srbi, a upotrebljavao se u cijelom slavenskom svijetu.

S vremenom se stvaraju varijante općeslavenskog jezika, tj. REDAKCIJE. U Hrvatskoj to je bila hrvatska redakcija općeslavenskog jezika - starohrvatski jezik.

Za slavenske je narode djelovanje Svete braće od neprocjenjiva značaja: načinili su Slavenima pismo, napisali prve tekstove na njihovu jeziku i uveli staroslavenski jezik u javnu upotrebu, prije svega crkvenu.


Hrvatska je srednjovjekovna književnost bila TROPISMENA (latinica, glagoljica i hrvatska ćirilica - bosančica) i TROJEZIČNA (latinski, staroslavenski i starohrvatski).

Sveti Augustin, Ispovijesti (Confesiones)

- 4. stoljeće
Sveti Augustin bio je filozof, pisac, učitelj gramatike i retorike.
U početku je bio poganin, a zatim je prešao na krćanstvo i postao jedan od duhovnih otaca srednjega vijeka.

Ispovijesti su prva autobiografija u današnjem smislu te riječi.
Sveti Augustin izlaže pred čitatelja svoj život od rođenja do krštenja u 33. godini, te život  nakon obraćenja posvećen Bogu. Stalno preispituje vlastite postupke.
Augustinovo djelo pokazuje novo shvaćanje čovjeka i njegova odnosa prema Bogu.

ISPOVIJEST je posebna književna vrsta, podvrsta autobiografije sakralnog ili svjetovnog karaktera. Iznose se stvaovi, mišljenja i vjerovanja, razotkrivaju intimne krize i unutrašnji sukobi.

AUTOBIOGRAFIJA - djelo u kojem se opisuje vlastita osoba i pripovijeda vlastiti život.

Srednjovjekovna epika (viteški romani i veliki nacionalni epovi) (3)

VITEŠKI ROMAN
- pripovjedna vrsta u stihu ili prozi s likovima srednjovjekovnih vitezova koji su hrabri, časni i dostojni svojih dama
- razrađena fabula, puna pustolovina i fantastike
- pisani su narodnim jezicima i proširili su se europskim književnostima u 12. i 13. stoljeću

Teme su najčešće preuzete iz legendi pa se razlikuju tri ciklusa:
1. bretonski - opisuju se zgode kralja Arthura i vitezova Okrugloga stola (Tristan)
2. karolinški - bavi se podvizima Karla Velikoga i njegovih vitezova
3. klasični - obrađene su legende iz grčke, rimske i drugih mitologija


VELIKI NACIONALNI EPOVI

Beowulf - engleska književnost
- vjerojatno je nastao u 8. stoljeću; prvi juanački ep u Europi nakon antičke književnosti
Junak Beowulf ubija čudovište Grendela i tako spašava danski dvor. Fabularnu okosnicu čine Beowulfove borbe s čudovištima, ubačene su mnoge epizode i opisi života na dvorovima, ratniče opreme i sjevernjačkih krajolika.
Glavni je lik, premda mu se pripisuju kršćanske vrline, još uvijek više nalik mitskim polubogovima, nego kršćanskim vitezovima.

Pjesma o Rolandu - francuska književnost
- epska pjesma straofrancuske književnosti, nastala u 11. stoljeću
- dio ciklusa junačkih pjesama o Karlu Velikom

Pjesma o Cidu - španjolska književnost
- španjolski ep, nastao u 12. stoljeću
- lik Cida i pojedine epizode iz njegova života ušle su u različitim obradama i u druge europske književnosti

Pjesma o Nibelunzima - njemačka književnost
- ep natao oko 1200. godine
- složena i  razgranata fabula oslanja se na germansku mitologiju, sage, legende i vitešku književnost

Kalevala - finski ep
- sastavljen u 19. stoljeću; sastavio ga je finski jezikoslovac i sakupljač usmene poezije Elias Lönrott
- pjesme od kojih je sačinjena Kalevala nastale su u rasponu od 800. g. pr. Kr. do 1000. g. 

Slovo o vojni Igorevoj - ruska književnost
- 12. stoljeće

Edda - islandski zbornik junačkih i mitskih pjesama - građa je uglavnom nastala u Norveškoj između 9. i 13. stoljeća