Modernizam u Europi

- skup književnih pravaca u europskoj književnosti u drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća - suprotstavljanje realizmu i naturalizmu, istraživanje novih izražajnih mogućnosti i esteticizam (isključivo estetska uloga umjetnosti)

1857. - početak modernizma

a) Flaubertov roman Gospođa Bovary završava na sudu zbog nemorala

b) Charles Baudelaire objavljuje zbirku pjesama Cvjetovi zla

- termin modernizam uveo je Charles Baudelaire kako bi ukazao na nove tendencije

umjetnosti te je rekao da „treba zaprepastiti buržuje“, što je pokazivao u svojim djelima

Društveno-političke prilike

Građanska klasa krajem 19.st. doživljava svoj pad (dekadansu).  Pozitivistička gledanja, materijalistički pogled na svijet nisu donijela željenih rješenja. Umjesto filozofije materijalizma javlja se filozofija idealizma.

realistički svjetonazor – materijalizam

modernistički svjetonazor – idealizam (duhovno, nesvjesno)

Taj je svjetonazor utemeljen na filozofiji Francuza Bergsona i njemačkog filozofa Hartmanna: „nesvjesno u čovjeku je osnova i uzrok svih pojava“.

Čovjek se počinje promatrati kao duhovno, spiritualno biće (u realizmu čovjek je fiziološko biće).

1887. učenici Emila Zole javno su se odrekli svog učitelja.

Modernistički pravci i smjerovi

LARPURLARTIZAM

Theophile Gautier /Teofil Gotje/ zalaže se za larpurlartizam ( l'art pour l'art) – umjetnost radi umjetnost- umjetnost ne može biti sredstvo, nego cilj samoj sebi. On od romantičara uzima smisao za egzotične teme, ali nasuprot romantičkoj bujnosti inzistira na besprijekornoj poetskoj formi.

Time otvara put grupi pisaca koji su se nazivali parnasovcima.

PARNASOVCI

(Parnas – brdo u grčkoj mitologiji gdje su se skupljale muze).

Začetnik tog literarnog pokreta je Leconte de Lisle /Lekont de Lil/.

Pojavili su se kao grupa 1866. kad su izdali prvi zajednički zbornik stihova Suvremeni Parnas.

U njemu se javljaju Theophile Gautier, Charles Baudelaire te kasniji simbolisti Paul Verlaine i Stephane Malarme.

Obilježja njihove poezije:

- kult čiste forme (sonet)

- određeni subjektivizam – daje dojam pjesničke odmjerenosti i suzdržanosti (objektivnost i deskriptivizam) - pjesnici zaziru od iznošenja individualnih osjećaja (impersonalnost)

- umjesto toga su hladno refleksivni

SIMBOLIZAM

Javlja se 80-ih godina 19. stoljeća. 1866. obljavljen je prvi simbolistički manifest čiji je autor Jean Moreas. Preteče su simbolizma Edgar Allan Poe i Charles Baudelaire. Simbolisti parnasovcima zamjeraju što njihovom pjesništvu nedostaje tajanstvenosti. Smatraju da je svijet šuma simbola, a pjesnik je taj koji će ih prenijeti čitatelju. Pritom mu ne treba sve otkriti; nešto mu treba samo nagovijestiti i ostaviti njegovu duhu da dokuči bit pjesme. Značajke su sinestezija i glazbenost stiha.

Predstavnici:

Francuska: Theophile Gautier i Paul Verlaine

Rusija: Aleksandar Aleksandrovič Blok i Anton Pavlovič Čehov

Austrija: Rainer Maria Rilke

Norveška: dramatičar Henrik Ibsen.

DEKADENCIJA

Pojam dekadencije označava stanje tjeskobe, klonuća, spleena. Prvi su ga upotrijebili Theophile Gautier i Paul Verlaine.

BEČKA MODERNA

Sintagma koja obuhvaća raznolik umjetnički život Beča krajem 19.st. To je nejedinstvena stilska formacija otvorena raznim smjerovima, osobito impresionizmu. Ideolog je Hermann Bahr. Bečka moderna utjecala je na hrvatsku književnost.

Henrik Ibsen, Nora

1879.

- naslov Ibsenove drame je Kuća lutaka, ali s vremenom je prevladao naziv prema glavnome liku
Radnja se događa u predbožićno vrijeme u obitelji Krogstad.

Vrsta:
a) komorna drama - scenski prostor i broj dramskih lica smanjeni su na minimum kako bi bila uočljivija drama koja se događa u čovjeku
b) psihološka drama - unutarnja previranja glavne junakinje
c) građanska drama - građanska obitelj, društveni i obiteljski problemi
d) drama s tezom -  označuje namjeru pisca da dramom potakne gledatelje na razmišljanje o određenom društvenom problemu; Ibsen je kazalište doživljavao kao javnu tribinu za promicanje vlastitih stavova; u Nori on promiče feminizam i zalaže se za pravo žene da upravlja vlastitim životom

Tema: bračni sukob
Ideja: pravo pojedinca na osobnu slobodu

Nora i Helmer se dubinski ne razumiju zato što njihov način života (uredan građanski život s težnjom prema materijalnom napretku i ostvarenju) onemogućuje kvalitetnu i dublju komunikaciju - njihov način života podrazumijeva poštivanje građanskoga morala, licemjerje, materijalni status, sebičnost.
Nora predstavlja pojedinca koi se mora boriti za vlastito priznanje i ostvarenje, ali uzalud.

Henrik Ibsen

- norveški dramatičar
- najznačajniji skandinavski dramatičar
- doveo je do vrhunca dramski naturalizam i potaknuo razvoj moderne drame
- kazališni pravac ibsenizam - moderna građanska targedija
Utjecao je na hrvatske dramatičare Ivu Vojnovića, Marijana Matkovića, Milana Begovića i Miroslava Krležu.

Reakcija kazališne publike na Noru bila je burna. U mnogim su kazalištima prekidane predstave, mnogi su redatelji morali mijenjati završetak drame. Tadašnjem je društvu bilo nezamislivo da žena pretpostavi muža i djecu traženju sebe. 

Drame:
Peer Gynt
Stupovi društva
Sablasti
Divlja patka
Hedda Gabler

Modernistička drama

U modernoj drami koja se afirmirala u vrijeme naturalizma vanjski se sukobi zamjenjuju unutarnjima, tj. sukobima u samome liku. Naturalisti su u ljudskim nagonima i strastima pronalazili velik dramski potencijal.
U drugoj polovici 19. stoljeća skandinavski dramatičari Henrik Ibsen i i August Strindberg donose značajne tematske i stilske novine. Obojica su krenuli od naturalističke pa se razvili do simbolističke građanske drame.
Najpoznatija je Strindbergova naturalistička drama Gospođica Julija, a simbolistička trilogija Put u Damask, Mrtvački ples i Sablasna sonata.

Anton Pavlovič Čehov prvi je pravi modernist. Pisao je lirske drame ili drame atmosfere.  Poznat je i kao dramski impresionist. Na pozornicu je uveo svakodnevni život u kojem se naoko ništa bitno ne događa te time izvršio reformu dramske tehnike.
Lirske drame:
Galeb
Ujak Vanja
Tri sestre
Višnjik

Značajke Čehovljeve lirske drame:
- dezintegracija dramske radnje koja se raspada na fragmente
- dramsko se miješa s lirskim
- inzistiranje na unutarnjim sukobima, vanjskih nema
- velik broj likova
- u dijalozima se ne razvijaju sukobi
- dijalozi se raspadaju na monologe
- stanke i šutnje dobivaju važnu ulogu
- teme traženja vlastitog identiteta, otuđenja i nemogućnosti komunikacije
 - izostanak uobičajene dramske napetosti
- lirska atmosfera
- simbolika i lajtmotivi
- izražajnost glazbe i zvučnih efekata

Tri sestre

U obitelji pokojnoga generala Prozorova ostale su tri kćeri - Olga, Maša i Irina te njihov brat Andrej. Zbog očeva posla već jedanaest godina žive u provinciji i žude za povratkom u Moskvu.
Drama afirmira stav da je bilo kakva promjena bolja ni od kakve.

Simbolizam - sinteza

SIMBOLIZAM
- glavni pravac modernizma
- razvio se kao reakcija na sentimentalizam romantizma i na objektivnost parnasovaca
- ime dobiva po omiljenoj pjesničkoj figuri simboli
- programatska pjesma - Suglasja Charlesa Baudelairea

- simbolisti smatraju da je smisao poezije u nagovještaju čiste ideje iza pojavnoga svijeta  - do same tajne života
- otvoreno se rugaju malograđanskom ukusu
- njihova je poezija nova i šokantna
- odraz je otuđenja modernog čovjeka, njegove pobune protiv tradicije i malograđanštine, njegove dekadencije i cinizma
- simbolisti uvode motiv vječne potrage za novim

Obilježja simbolističke poezije:
- sugestivnost i simboličnost
- glazbenost
- nove teme
- forma: od soneta do slobodnog stiha

Predstavnici: Stephane Mallarme, Paul Verlaine i Arthur Rimbaud - svima je uzor bio Baudelaire

Verlaine i Mallarme u početku objavljuju pjesme u zbirci Suvremeni Parnas - zajednički zbornik parnasovaca (1866.).
Verlaine je najbliži tradicionalnoj poeziji.
Rimbaud i Mallarme razvili su Baudelaireovu ideju čiste poezije. Simbolisti uvode motiv vječne potrage za novim.

Paul Verlaine  

Živio je u Parizu.
Na njegovu poeziju i na život isprva je poticajno djelovalo prijateljstvo s puno mlađim Rimbaudom. Zbog njega je Verlaine kasnije napustio svoju obitelj te neko vrijeme zajedno putuju. Verlaine puca u Rimbauda i završava u zatvoru na dvije godine. Umro je u krajnjoj bijedi i siromaštvu.
Pjesnik je melankoličnih ugođaja, ljubavnih boli, uspomena i pejzaža. Mladi su simbolisti njega smatrali učiteljem, a njegovu pjesmu Pjesnička umjetnost prihvatili kao manifest simbolizma.

Najznačajnije pjesničke zbirke:
Saturnijske poeme - poezija pod utjecajem parnasovaca; melankolični ljubavni stihovi
Galantne svetkovine
Romance bez riječi - ideal glazbenosti stiha; sugerira da je zvučanje važnije od značenja riječi
U eseju Prokleti pjesnici opisuje pjesnike svoje geeracije i to postaje neslužbeni naziv za njih.
Utjecao je napreobrazbu francuske versifikacije i pjesničkog izraza.
Jedan je od najlirskijih pjesnika koji je najviše uspio približiti poeziju i glazbu.
Poznat je kao impresionist među simbolistima.

Impresionisti u književnosti svakodnevni život i stvarnost uglavnom doživljavaju kao kaos i licemjerje pa zato uzimaju komadiće stvarnosti i njih preslikavaju/ oslikavaju u svojim pjesmama. Njihova poezija je poezija profinjenih osjećanja s mnogo iznijansiranih psiholoških raspoloženja i neodređenih složenih htjenja, puna muzike i glasovne simbolike, sinestezija i jezičnih slika.

Impresionizam je umjetnički pravac u drugoj polovici 19. stoljeća, koji se prvo javlja u slikarstvu, a zatim u ostalim umjetnostima. Temelji se na trenutačnom osobnom dojmu. Najčešća je tema pejzaž. Verlaine stvara poeziju u kojoj se smisao traži u nijansama dojmova i osjećaja. Najvažniji je element glazbena izražajnost koju postiže jednostavnim jezikom.

Stephane Mallarme

Rođen je u Parizu gdje provodi većinu života radeći kao učitelj engleskoga jezika. Živi sređenim građanskim životom.
Francuski simbolist i teoretičar pjesništva. Malo piše i rijetko objavljuje jer teži savršenstvu izraza.
U razdoblju modernizma smatran je nedostižnim uzorom.
Književni je perfekcionist, pojedine je pjesme pisao i po dvadesetak godina.
Nazvan je "pjesnikom za pjesnike" zbog teško razumljive poezije.

Djela:
Pjesme
draska poema Faunovo popodne koju je uglazbio Claude Debussy
pjesnička proza Bacanje kocki nikad neće ukinuti slučaj - njegovo najavangardnije djelo
- vizualna, konkretna poezija - naglašena je vizualnost strukture teksta; pjesme ispunjene teškom simbolikom