Stendhal, Crveno i crno

Stendhal, pravim imenom Henri Beyle (Anri Bel), prvi je realistički europski pisac. Pripada prvoj generaciji francuskih realista uz Honorea de Balzaca.
Stedhal roman doživljava kao zrcalo stvarnosti koje društvu pruža sliku o sebi samome - estetika zrcala.

Romani:
Crveno i crno (1830.)
Parmski kartuzijanski samostan

Vrsta djela: odgojni roman (Bildungsroman) - linearnom naracijom (pripovijedanjem) kronološki se nižu važni događaji u životu glavnoga junaka; prikazuje se njegova evolucija i preobrazba, odrastanje, intelektualno i duhovno sazrijevanje i formiranje
- likovi u Bildungsromanu nisu statični, oni su u razvoju

Glavni je lik Stendhalova romana mladi Julien Sorel (Žilijen Sorel), devetnaestogodišnji tesarov sin, inteligentan i sa silnom željom da uspije u društvu. Dvoumi se između vojničke i svećeničke karijere i ta je dvojba sadržana i u naslovu romana - crveno predstavlja ondašnju francusku vojničku odoru, a crno svećeničku halju. Drugo moguće tumačenje naslova romana jest da su crveno i crno dvije boje ruleta  - one su metafora kockanja životom - crvena sve dobija, crna sve gubi. Julien je sve izgubio. Iako je vatreni obožavatelj i sljedbenik Napoleonovih ideja, ali je u to vrijeme probitačnija bila svećenička karijera. Njegov je zaštitnik opat Pirard. Osim željom za uspjehom, život mu je obilježen i dvjema ženama koje je volio i povrijedio - suprugom lokalnoga gradonačelnika, gospođom de Renal, i Mathildom, kćeri bogatoga i utjecajnoga markiza de la Molea.

- većina događaja u romanu prikazana je, tj. fokalizirana iz Julianove perspektive, koja se smjenjuje s povremenim prebacivanjem točke gledišta na dvije ključne žene njegova života - Louise i Mathilde
- sveznajući pripovjedač u ovome romanu nije sasvim neprimjetan jer pripovijedanje prekida izravnim obraćanjem čitatelju

Roman je nastao prema novinskom članku o događaju kada je iznevjerena žena napisala kompromitirajuće pismo o svom ljubavniku koji je zatim u nju pucao.

Emile Zola, Therese Raquin (Raken)

Emile Zola utemeljitelj je francuskoga naturalizma.
Začetnik je moderne angažirane književnosti te borbenog i polemičkog novinarstva.

Godine 1880. objavio je književnoteorijsko djelo Eksperimentalni roman u kojem predstavlja seciranje ljudskih duša, studiranje temperamenata i provođenje eksperimenata vezanih uz ljudsko ponašanje a na temelju zapažanja.

Zolini su književni uzori realisti Stendhal, Balzac i Flaubert, a veliki utjecaj na njega izvršio je i Charles Darwin, kao i književni povjesničar i teoretičar Hippolite Taine.

Therese Raquin (1867.) - prvi naturalistički roman i prvo Zolino djelo

- napisao je i ciklus naturalističkih romana Rougon-Macquart (Rugon-Makar) - sagu od 22 romana o propadanju jedne obitelji (podnaslov romana: Društvena i prirodna povijest jedne obitelji za Drugog Carstva) - želio je prikazati kako se genetske osobine članova obitelji mijenjaju pod utjecajem okoline

- najpoznatiji romani ciklusa su Jazbina i Germinal (Žerminal) - Zolu u tim romanima umjesto pojedinaca zanimaju mehanizmi ponašanja skupina ljudi (mase)
- Nana - roman o životu pariške prostitutke
- Čovijek zvijer
- Trbuh Pariza

O romanu Therese Raquin

- služeći se znanstvenim metodama preuzetim iz prirodnih znanosti prikazuje likove čijim postupcima upravljaju nagoni i to bilježi "do u sitnice"
- djelo je naišlo na oštru osudu kritike kao pornografsko i nemoralno

Fabula romana relativno je jednostavna:
Mlada nezadovoljna žena Therese susreće čovjeka koji je privlači i strastveno mu se predaje, zatim zajedno sa svojim ljubavnikom planira ubojstvo supruga. To ostvaruju, no u braku koji ljubavnici potom sklapaju, oboje mučeni grizodušjem, udaljuju se jedno od drugoga, gnušaju se čak i fizičkih dodira te konačno zajedno odlaze u smrt.

Tema romana: ubojstvo kao način razrješenja ljubavnoga trokuta - predavanje nagonima umjesto razumu

Stilska obilježja romana:
- naturalistički elementi: biološka motivacija (Theresina majka bila je princeza jednoga afričkoga plemena i u njoj je ključala krv njezinih predaka); tema spolnosti; estetika ružnoće - slike ružnog, gadljivog, unakaženog

- realistički elementi: problematizacija braka iz interesa, život u Parizu 60-ih godina 19. stoljeća
- romantičarski elementi: ljubavni trokut, duh mrtvoga supruga

Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Kabanica

Rođen je u Ukrajini. Kasnije je živio u Petrogradu. Prijateljevao je s Puškinom koji ga je poticao na književno stvaranje.
Pisao je pripovijetke, romane i komedije.
Pripovijetkom Kabanica utemeljio je rusku realističku književnost, a romanom Mrtve duše oblikovao je ruski realistički roman.
Pripadao je ruskome ranom realizmu.
Svi smo mi izašli iz Gogoljeve kabanice. (Fjodor Mihajlovič Dostojevski)

Djela:
Večeri na majuru kod Dikanjke - zbirka pripovijedaka - romantičarski stil
Petrogradske pripovijesti - zaokret prema realizmu (u njoj je objavljena i Kabanica)
Taras Buljba - roman
Mrtve duše - roman
Revizor - komedija

KABANICA

Godina nastanka: 1841.
Vrsta: pripovijetka
Tema: sudbina maloga čovjeka - činovnika, u svijetu u kojem su ljudi otuđeni
Stilska obilježja: jednostavna fabula, stepenasta kompozicija, a pripovijedanje je nalik usmenome kazivanju

- naglašavanje beznačajnosti i anonimnosti glavnoga lika Akakija Akakijeviča Bašmačkina koji se ističe samo neobičnim imenom
- kritika administrativnog aparata carske Rusije - apsurdna hijerarhija i lažni autoriteti
- prikaz monomana - osobe kojom vlada opsesija/ jedna strast kojoj je podređen čitav život

Groteskni realizam - smijeh kroz suze; humor koji uz realističko pripovijedanje često prelazi u grotesku - time je ukazivao na negativne pojave u ruskome društvu svoga doba

Realistički elementi Gogoljeva stila:
- prikaz različitih sredina (grada i provincije)
- detaljizam opisa
- prikaz suvremenoga društva s naglaskom na niže društvene slojeve
- kritika negativnih društvenih pojava
- stvaranje likova tipova
- socijalno-psihološka karakterizacija likova

Odmak od realističke metode:
- humor i groteska
- fantastika
- pripovjedač koji intervenira u radnju

Realizam i naturalizam u europskim književnostima (sinteza)

	ROMANTIZAM	REALIZAM
Književne vrste:	lirske pjesme, poeme, romani u stihovima, epistolarni romani	romani i pripovijetke
Likovi:	iznimne osobe neobičnih osobina (romantičarski ili demonski junaci)	obični ljudi iz svih društvenih slojeva - tipovi
Karakterizacija i motivacija:	crno-bijela, psihološka	socijalno-psihološka; likovi u razvoju
Svjetonazor:	pesimizam, pasivnost, svjetska bol	aktivan odnos prema životu, buntovništvo, ambicioznost
Jezik:	uzvišen, patetičan stil	jezik sredine
Uloga književnosti:	estetska	analitičko-spoznajna (kritična)

- francuski kritičar Champfluery (Šamfleri) prvi je u svojoj raspravi Realizam upotrijebio taj naziv 1857.

- realistička poetika polazi od Aristotelova shvaćanja umjetnosti kao oponašanja prirode

Ruski realizam

Odvijao se u tri faze:

1. RANI REALIZAM (40-e godine 19. stoljeća)

- prijelaz iz romantičarskog u realistički stil

- utemeljitelj ruskog realizma je Nikolaj Vasiljevič Gogolj (Kabanica)

Dostojevski: Svi smo izašli ispod Gogoljeve kabanice.

2. RAZVIJENI REALIZAM (50-e i 60-e godine 19. stoljeća)

Ivan Sergejevič Turgenjev, Lovčevi zapisi (zbirka pripovijedaka)

Ivan Aleksandrovič Gončarov, Oblomov (roman)

- likovi suvišnog čovjeka

3. VISOKI REALIZAM (70-e i 80-e godine 19. stoljeća)

- vrhunac realizma, ali i razdoblje njegove dezintegracije zbog unošenja modernističkih elemenata

Lav Nikolajevič Tolstoj

Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Realizam i naturalizam u europskim književnostima

Realizam 1830. - 1870.

- vodeću ulogu imaju francuska, ruska i engleska književnost
- u slavenskim zemljama te Italiji i Njemačkoj realizam poprima zasebne oblike vezane za specifične uvjete svake nacionalne književnosti

Značajke:
- prikazivanje društvene stvarnosti realno (objektivno) i bez pristranosti
- vjera u napredak znanosti
- roman je dominantna književna vrsta jer je zbog svoje opsežnosti najprikladniji za prikazivanje širih društvenih slojeva
- romani sadrže razgranatu fabulu kojom se putem tipičnih likova nastoji prikazati cijelo društvo, tj. sve društvene klase
- kritičnost prema društvu i društvenoj zbilji
- napušta se romantičarski pesimizam, bijeg od stvarnosti i misticizam
- pojava sveznajućeg pripovjedača koji sve vidi i sve zna o svojim likovima
- likovi govore jezikom sredine u kojoj žive 

Realistički romani i teme

Francuska književnost

Honore de Balzac, Otac Goriot - u svijetu novca, slave i  moći nema mjesta za istinske ljudske vrijednosti

Gustave Flaubert, Gospođa Bovary - laž kao model ponašanja dovodi do potpunog emotivnog i psihičkog sloma

Ruska književnost

Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Kabanica - nemoć mladog čovjeka pred birokratskim mehanizmom

Lav Nikolajevič Tolstoj, Ana Karenjina - problem braka u gađanskom bogatom društvu

Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna - psihološka proživljavanja likova, odnos zločina i kazne, psihološki i moralni razlozi ubojstva


Naturalizam 1870. - 1890.

Značajke:
- prikazuje negativne strane društvene stvarnosti
- "estetika ružnoće"
- temelji se na teoriji Hippolytea Tainea da je čovjek biološko biće određeno naslijeđem, sredinom u kojoj živi i trenutkom u kojem neki podražaj djeluje na određenog pojedinca
- književnik je znanstvenik koji se služi opažanjem i eksperimentom
- pisci postaju "inženjerima ljudskog društva", tj. dijagnosticiraju bolesti društva kako bi se ono moglo izliječiti

Emile Zola, Eksperimentalni roman - djelo u kojem iznosi poetiku naturalizma
Teme: zločini, duševne slabosti, ljudske nastranosti
Zolini naturalistički romani:
Nana - osuda društva koje robuje tjelesnom
Germinal - bolest, nesreća, nasilje, grubost i bijeda u životu rudara
Therese Raquin - utjecaj zločina na psihu ubojice

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821. - 1881.), Zločin i kazna

KOMPOZICIJA, FABULA
• fabula je oblikovana oko ubojstva (sličnost s fabulom kriminalističkoga romana)
• pregledna radnja (pretežito kronološka, uz povremene retrospekcije)
• fabularni tijek:
• priprema za ubojstvo
• ubojstvo
• psihološko slamanje Raskoljnikova koji je stalno na rubu priznavanja zločina

TEMA
• želja za društvenom afirmacijom
• pitanje čovjekova identiteta
• pitanje čovjekove odgovornosti

• središnja tema – etičko pitanje: Ima li čovjek pravo u ime viših ciljeva ubiti drugoga čovjeka?
• Raskoljnikovljeva teorija po kojoj se ljudi dijele na »nižu« i »višu« vrstu, a iznimnim pojedincima sve je dopušteno (Jedna smrt za stotinu života) jer su oni pokretačka snaga čovječanstva.

VRSTA ROMANA
• psihološki roman
• socijalni (društveni) roman
• roman ideja

LIKOVI
• likovi su tipovi (nositelji zajedničkih osobina):
• Rodion Romanovič Raskoljnikov – siromašni student željan društvene afirmacije
• Sonja – prostitutka, žena s dna društvene ljestvice; žena patnica
• psihološko-socijalna motivacija lika
• likovi su zastupnici određene ideje:
• filozofsko-etička karakterizacija lika

STILSKA OBILJEŽJA
(realistička, modernistička)
• detaljno opisivanje prostora i likova
• pripovjedački postupci: unutrašnji monolog, dijalog, pripovijedanje, opisivanje
• opis prostora oblikuje lik: naglašava njegove osobine (socijalna uvjetovanost lika)
• modernistička obilježja: literarno oblikovan »život« samih ideja, esejistički elementi (fi lozofske ideje),
subjektivno vrijeme, nepouzdani pripovjedač (uz pripovijedanje u 3. licu), unutrašnji monolog
• elementi simbolizma (san, halucinacije, groteska)

Gustave Flaubert (1821. - 1880.), Gospođa Bovary

Književnopovijesno razdoblje
• realizam (1830. – 1870.)
• vodeće nacionalne književnosti: francuska, ruska, engleska književnost
Kontekst (duhovna podloga)
• doba razvoja industrije, stjecanja kapitala, razvijanja gradova
• procvat znanosti (osobito prirodnih)
• ideja o svemoći znanosti koja može riješiti nagomilane društvene probleme
• materijalistička filozofi ja (pozitivizam – proučavanje činjenične stvarnosti)

Realistička poetika
• književnici polaze od promatranja i proučavanja društva – težnja za objektivnim prikazivanjem vanjskoga svijeta (vidljive stvarnosti)
• umjetnost je oponašanje prirode
• književnik je znanstvenik koji analizom dolazi do spoznaje
• analitička metoda (analitičko- -spoznajna uloga književnosti)
• načela: istinitost, tipičnost, objektivnost
Psihološki realizam
• tip realizma u kojem se ističe psihološka karakterizacija, tj. unutarnja proživljavanja glavnoga junaka ili nekoliko važnijih likova
Književne vrste
• prevladavaju novela, pripovijetka i roman
• roman preuzima ulogu epa i postaje »zrcalo stvarnosti« (Stendhal)

Roman Gospođa Bovary počeo se objavljivati u nastavcima, ali prije nego što je tiskan u cijelosti, optužen
je zbog nemorala, raskalašenosti i poetiziranja brakolomstva. Na sudskom procesu održanom u Parizu
1857. godine vješti je odvjetnik uspio obraniti Flaubertovo djelo koje je dobilo dopuštenje za tiskanje.

Emma Bovary mlada je, lijepa i romantična žena, kći imućnoga seoskog gazde, odgojena u samostanu.
Svoje zamisli o životu i ljubavi gradi na temelju romantičarske literature koju je čitala za vrijeme školovanja.

Udaje se za Charlesa, čestitoga, ali nezanimljivog liječnika koji ju obožava te oni započinju zajednički život u francuskoj provinciji. Nakon nekog vremena Emma počinje propitivati svoj brak i život.

Razočarana monotonijom bračnoga života, Emma sreću o kakvoj je čitala u literaturi pokušava pronaći u ljubavnicima (Léone, Rodolphe). U početku je sretna, ali ljubavnici ne opravdavaju njezina očekivanja.
Prezadužena i ostavljena, Emma sve više tone. Život završava samoubojstvom.

Bovarizam označuje nemoćnu čežnju osrednjih duhova prema visinama, odnosno čovjekovu sklonost da,
poput Emme, smatra kako je rođen za nešto bolje od onoga što mu život donosi.

Vrsta: realistički (društveni) roman

U realističkim romanima pripovjedač je uvijek sveznajući, nikad ne komunicira s čitateljem.
Načelo tipičnosti u oblikovanju likova: tip provincijalke, tip lihvara, tip malograđanina...
Načelo istinitosti: poticaj za pisanje bio je članak iz novina

Kompozicija. trodijelna, bez velikih skokova, linearna - kao protjecanje dosadnog života
Predmet prikazivanja: malograđanština u provinciji