Onomastika (imenoslovlje)

- onomastika (imenoslovlje) -  proučava podrijetlo, sustavnost i značenje imena

Hrvatska imena dijelimo na dvije osnovne skupine: antroponime i toponime

ANTROPONOMASTIKA -  grana onomastike koja pručava imena ljudi (antroponime)

TOPONOMASTIKA - grana onomastike koja proučava imena mjesta (toponime) 

- opće imenice ili apelativi - imenice kojima se imenuju svi pripadnici određene vrste bića,pojava ili stvari

- vlastita imena - pojedinačni pripadnici ili skup pripadnika određene vrste, bića ili pojava

U hrvatskoj antroponimiji razlikujemo:

            a) osobna imena

            b) nadimke

            c) prezimena

                        - pridjevci (župan Desimir, Juraj Dalmatinac)

                        - patronimi - prezimena nastala od očeva imena

                        - matronimi - prezimena nastala od majčina imena

            d) etnonimi - imena naroda i etničkih skupina (Baski, Čileanci, Nijemci...)

TOPONIMI

a)      ojkonimi - imena naseljenih mjesta (Dubrovnik)

b)      oronimi - imena gora (Gvozd)

c)      hidronimi - imena voda (potoci, rijeke, jezera - Mura)

* egzonimi - posebna skupina ojkonima - hrvatska imena naseljenih mjesta koja se nalaze izvan hrvatskoga jezičnog područja (Atena, Beč, Rim)

* ktetik - posvojni pridjev izveden od imena naseljenih mjesta (zagrebački)

* etnik - ime stanovnika naseljena mjesta (Zagrepčanin)

* onomastička stilistika - proučava podrijetlo, značenje i funkcionalnost imena u književnom djelu

Leksička norma

NORMA je sustav pravila kojima se za pisanje i govorenje određuju načini korištenja standardnog jezika u općoj, stilski neutralnoj uporabi.

Vrste jezične norme:
1. Pravopisna (ortografska) JN
2. Pravogovorna (ortoepska) JN
3. Gramatička (morfološka i sintaktička) JN
4. Leksička JN
5. Stilistička JN (stlska funkcionalnost riječi)

Leksička norma

- propisuje pravilnu uporabu riječi - kojoj riječi treba dati prednost, koje su riječi po uporabi izjednačene, a koje treba ukloniti iz standardnoga jezika
- poštivanje leksičke norme obavezno je samo u neutralnoj uporabi
- u znanstvenom stilu posuđenice su potrebne, a često su i nužne jer je za  znanstveno nazivlje internacionalizam prikladniji od domaće riječi zbog svoje jednoznačnosti
- u razgovornom stilu posuđenice su relativno česte i dopustive
- kada se pojave u književnoumjetničkom stilu, posuđenice imaju stilističku ulogu (npr. pri karakterizaciji lika)

Jezični savjeti u vezi s leksičkom normom

1. Kada god je to moguće, posuđenicu je potrebno zamijeniti istoznačnom domaćom riječju:

inicijator - pokretač, poticatelj
eksces - ispad, izgred
učesnik - sudionik
eminentan - značajan
muzika - glazba
štrik - uže, konopac
prevazići - nadmašiti
podstrek - poticaj
direktno - izravno
indirektno - neizravno

2. Ako posuđenica ima šire ili uže značenje od domaće riječi, treba je upotrebljavati samo u slučajevima kada je nije moguće zamijeniti domaćom riječju:

autor (šire značenje) - pisac (uže značenje)
banalan (šire značenje) - jednostavan (uže značenje)

3. Ako moramo koristiti posuđenicu, koristimo onaj njezin oblik koji je prilagođeniji hrvatskomu jeziku:

umjesto kriterijum - kriterij
umjesto ventilacioni - ventilacijski

4. Ako posuđujemo riječ iz stranog jezika, posuđujemo samo osnovnu riječ, a ne i njezinu cijelu tvorbenu porodicu. Ostale se riječi od posuđene tvore hrvatskim tvorbenim načinima:
umjesto bakterijalan - bakterijski

5. Pogrešno je internacionalizme posuđivati preko nekog drugog jezika (njemačkog, francuskog, engleskog) - treba ih posuditi u obliku načinjenom prema latinskom i grčkom, a ne preko jezika posrednika:

actualis - aktualan - NE aktuelan (jer taj nastavak dolazi preko njemačkog i francuskog)
kriterij, aluminij - NE kriterijum, aluminijum
između vokala umeće se intervokalno j - radijus, dijakronija - NE radius, diakronia

6. Ako u tekstu zbog nekog razloga moramo navesti tuđu riječ, treba je označiti barem drugim tipom slova.

7. Internacionalizmi na -ist ne dobivaju nastavak -a: humanist, idealist -NE humanista, idealista

8.  Imenice grčkoga i latinskoga podrijetla kojima osnova završava na -t u nominativu ne dobivaju nastavak - a: atlet, planet - NE atleta, planeta

9. Barbarizmi poput badecimer, šaraf, špigl... dio su razgovornog stila, ali ne treba ih upotrebljavati u pisanom izražavanju.

Vrste posuđenica

1. VRSTE POSUĐENICA S OBZIROM NA JEZIK IZ KOJEG DOLAZE

- grecizmi - posuđenice iz grčkoga jezika (gramatika, fonem, tragedija, ditiramb, oda, himna)
- latinizmi - posuđenice iz latinskoga jezika (impresija, vizija)
- germanizmi - posuđenice iz njemačkoga jezika (tipkati, šunka, frizura, štrajk, sport)
- anglizmi (anglicizmi) - posuđenice iz engleskoga jezika (intervju, film, vaterpolo, turist)
-romanizmi - posuđenice iz romanskih jezika: galicizmi, talijanizmi, hispanizmi, portugizmi (plaža, bazen, fasada, brodet, šampanjac, kravata, plastelin)
- hungarizmi - posuđenice iz mađarskoga jezika (lopta, gulaš, gazda)
- turcizmi - posuđenice iz turskoga jezika (limun, džep, džezva, franđa)
- rusizmi - posuđenice iz ruskoga jezika
- bohemizmi - posuđenice iz češkoga jezika
- polonizmi - posuđenice iz poljskoga jezika
- luzitanizmi - posuđenice iz portugalskoga i brazilskoga  jezika
- orijentalizmi - posuđenice iz perzijskoga, turskoga i arapskoga jezika

2. VRSTE POSUĐENICA S OBZIROM NA NAČIN PRILAGODBE HRVATSKOME JEZIKU

a) Usvojenice - potpuno su se uklopile u sustav hrvatskoga jezika pa ih više ne doživljavamo kao posuđene riječi. Prihvatili smo ih i ne tražimo zamjenu (škola, car, kukuruz, račun, nafta, lopov).

b) Tuđice - nisu se u potpunosti prilagodile, tj. glasovno jesu, ali zadržale su neku jezičnu osobinu jezika davatelja (bicikl, smoking, šou).

c) Prevedenice (kalkovi) - nastale su u jeziku primatelju doslovnim kopiranjem uzorka u jeziku davatelju.
njem. Halbinsel - poluotok
njem. Regenschirm - kišobran
njem. Bahnhof - kolodvor
engl. sky-scraper - neboder

d) Značenjske (semantičke) posuđenice - novi sadržaj posuđen iz stranoga jezika izražava se riječju koja već postoji u našem jeziku.
 miš - iz engleskoga jezika posudili smo značenje (vanjska računalna jedinica), a zadržali smo domaći izraz miš

3. VRSTE POSUĐENICA S OBZIROM NA IZRAZ

a) Internacionalizmi (europeizmi) - u većini europskih jezika imaju sličan izraz i isti sadržaj. Uglavnom su grčkoga i latinskoga podrijetla.
televizija, revolucija, demokracija, politika, džez, balet, kamilica, disciplina

b) Egzotizmi - riječi koje označuju posebnosti nekih naroda i kultura. Obično su to nazivi jela i pića, nošnji i običaja, biljaka i životinja, novčanih jedinica i društveno-političkih posebnosti.
votka, kilt, flamenko, dolar, jen, rupija, džihad, lord, džentlemen, iglu, avokado, lazanje, ravioli, špageti,šerif, kauboj...

c) Eponimi - opće imenice nastale od vlastitog imena; nazivi znanstvenih otkrića, razdoblja, stilova, ljudskih osobina...
- nikotin - po Francuzu Jeanu Nicotu koji je 1560. donio duhan u Francusku
- žilet - nazvan po imenu izumitelja (Gillette)
- makadam - vrsta ceste s nasutim mrvljenim kamenom, po imenu škotskog inženjera MacAdama
- linč - samovoljna likvidacija bez istrage i suđenja, po imenu Johna Lyncha, američkog farmera iz 17. stoljeća koji je okrutno kažnjavao robove
- džersej - vrsta tkanine od tanke češljane vune, po imenu otoka Jerseyja
- ford - marka automobila (prema Henryju Fordu)