(1915.)
Vrsta djela: pripovijetka
Tema (cilj): prikazivanje obiteljskih odnosa i preko njih - društvenih odnosa
Kafkijanstvo - pojam vezan uz opće stanje duha kakvo nalazimo u Kafkinu svijetu
Gregor Samsa - sam - sa sobom - osamljenik
- trgovački putnik
- ne voli svoj posao i šefa
- nikad ne kasni na posao
- otplaćuje obiteljske dugove
- planira jednom promijeniti svoj način života
- nije u panici zbog preobražaja, nego zato što neće stići na posao
Obitelj
- zabrinuta što Gregor nije otišao na posao, a ne za njegovo stanje
- nerazumijevanje i nepostojanje volje da se nekoga pokuša razumjeti
- fizičko i duhovno ranjavanje
Kompozicija:
1. dio - fizički preobražaj
2. dio - promjena glasa (nemogućnost komunikacije)
3. dio - sužavanje vida i odnos prema stvarima (ljudska prošlost sadržana u stvarima)
U djelu prepoznajemo obilježja modernističkih pravaca:
- NADREALIZMA - halucinantna vizija pretvorbe čovjeka u kukca
- EKSPRESIONIZMA - osjećaj straha i osamljenosti; krik koji ne izlazi iz ustiju
- EGZISTENCIJALIZMA - društveni i obiteljski odnosi
- DADAIZMA - Kafka intervenira u logiku svijeta opisujući kao normalno ono što je nenormalno
Prikazani su postovi s oznakom Franz Kafka. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Franz Kafka. Prikaži sve postove
16. 10. 2012.
O Kafki (prema knjizi "Genij i psiha")
"Knjiga treba biti sjekira za zamrznuto more u nama!"
Kafka, austrijski književnik, rođen je u Pragu u obitelji njemačkih Židova koja je generacijama živjela u Češkoj. Prezime mu je češkog porijekla, a znači čavka. To mu je porijeklo ostavilo jak trag u životu i stvaralaštvu. Kao Židov osjećao se tuđincem u kršćanskom svijetu, kao čovjek koji govori njemačkim, ne potpuno Čehom, kao Čeh, ne potpuno Austrijancem... tek je pred kraj života savladao češki jezik, a pisao je njemačkim.
Otac mu je bio prilično bogati trgovac velike tjelesne i duhovne snage, marljiv i štedljiv. Odlikovao se despotskom naravi pa je u mladom sinu, nježnom i mršavom, odrana razvio snažan kompleks manje vrijednosti. Utjerao mu je strah u kosti, što je Kafkin život i stvaralaštvo trajno obilježilo. Majka mu je bila iz obitelji sklone sanjarenju, mudrovanju i čudaštvu. S majčine je strane naslijedio najvažnije karakterne crte i umjetničku nadarenost.
U obitelji se nije nauživao ni ljubavi ni topline. Osjećao je strašan pritisak obitelji zato što se bavio beskorisnim poslom, piskaranjem, kakvim je obitelj (otac posebno) držala njegov književni rad, a koji je on držao svetinjom. Ni on sam nije bio zadovoljan sobom i svojim djelom. Radio je u osiguravajućem društvu i to mu je ostavljalo malo vremena za pisanje. Danju je radio, noću pisao i iscrpljivao se. Ipak, svoj je književni rad držao privatnim obračunom sa svojom sredinom, a ne javnom djelatnošću.
Kada je umro, u njegovom pisaćem stolu pronađeno je pismo naslovljeno njegovom dugogodišnjem prijatelju Maxu Brodu:
"Dragi Max, moja posljednja želja: sve što ostavljam za sobom (dakle, u ormaru za knjige, u komodi, u pisaćem stolu, kod kuće i u uredu, ili je bilo kamo odeneseno pa ti nađeš), dnevnike, rukopise, pisma, tuđa ili moja, bilješke i tako dalje, neka se sve od reda spali nepročitano, a isto tako i svi moji spisi ili zapisi koji se nađu kod Tebe ili kod drugih, od kojih ih zatraži u moje ime. Pisma koja ti ne budu htjeli dati, neka bar sami pošteno spale."
Za Prvog svjetskog rata obolio je od tuberkuloze, a kasnije je i jako patio zbog bolesti. Zahvatila mu je grlo, pa je mogao komunicirati samo pisanjem. Liječnika je molio da ga ubije.
Više je puta bio zaručen s ozbiljnim namjerama da se oženi, ali mu to nikada nije pošlo za rukom. Prvu veliku ljubav doživio je 1912. godine i nakon dvije godine veze raskinuo je zaruke bojeći se za svoju intelektualnu slobodu i da se ne izgubi u drugome biću. Nikad to nije prežalio. Jedna od njegovih velikih ljubavi, Milena Jesenska, ozbiljno je shvatila njegov rad i književnu veličinu. Ovako ga je opisala: "On stoji među ljudima i u čudu ih gleda. Nikad se nije sklonio ni u kakvo utočište. Zato je izložen svemu od čega smo mi zaštićeni. On je gol među odjevenima."
Kao i Kafkine sestre, i Milena je izgubila život u koncentracijskom logoru. Nosila je po Pragu Davidovu zvijezdu, premda nije imala židovske krvi, u znak sjećanja na svoju umrlu ljubav.
Kafka, austrijski književnik, rođen je u Pragu u obitelji njemačkih Židova koja je generacijama živjela u Češkoj. Prezime mu je češkog porijekla, a znači čavka. To mu je porijeklo ostavilo jak trag u životu i stvaralaštvu. Kao Židov osjećao se tuđincem u kršćanskom svijetu, kao čovjek koji govori njemačkim, ne potpuno Čehom, kao Čeh, ne potpuno Austrijancem... tek je pred kraj života savladao češki jezik, a pisao je njemačkim.
Otac mu je bio prilično bogati trgovac velike tjelesne i duhovne snage, marljiv i štedljiv. Odlikovao se despotskom naravi pa je u mladom sinu, nježnom i mršavom, odrana razvio snažan kompleks manje vrijednosti. Utjerao mu je strah u kosti, što je Kafkin život i stvaralaštvo trajno obilježilo. Majka mu je bila iz obitelji sklone sanjarenju, mudrovanju i čudaštvu. S majčine je strane naslijedio najvažnije karakterne crte i umjetničku nadarenost.
U obitelji se nije nauživao ni ljubavi ni topline. Osjećao je strašan pritisak obitelji zato što se bavio beskorisnim poslom, piskaranjem, kakvim je obitelj (otac posebno) držala njegov književni rad, a koji je on držao svetinjom. Ni on sam nije bio zadovoljan sobom i svojim djelom. Radio je u osiguravajućem društvu i to mu je ostavljalo malo vremena za pisanje. Danju je radio, noću pisao i iscrpljivao se. Ipak, svoj je književni rad držao privatnim obračunom sa svojom sredinom, a ne javnom djelatnošću.
Kada je umro, u njegovom pisaćem stolu pronađeno je pismo naslovljeno njegovom dugogodišnjem prijatelju Maxu Brodu:
"Dragi Max, moja posljednja želja: sve što ostavljam za sobom (dakle, u ormaru za knjige, u komodi, u pisaćem stolu, kod kuće i u uredu, ili je bilo kamo odeneseno pa ti nađeš), dnevnike, rukopise, pisma, tuđa ili moja, bilješke i tako dalje, neka se sve od reda spali nepročitano, a isto tako i svi moji spisi ili zapisi koji se nađu kod Tebe ili kod drugih, od kojih ih zatraži u moje ime. Pisma koja ti ne budu htjeli dati, neka bar sami pošteno spale."
Za Prvog svjetskog rata obolio je od tuberkuloze, a kasnije je i jako patio zbog bolesti. Zahvatila mu je grlo, pa je mogao komunicirati samo pisanjem. Liječnika je molio da ga ubije.
Više je puta bio zaručen s ozbiljnim namjerama da se oženi, ali mu to nikada nije pošlo za rukom. Prvu veliku ljubav doživio je 1912. godine i nakon dvije godine veze raskinuo je zaruke bojeći se za svoju intelektualnu slobodu i da se ne izgubi u drugome biću. Nikad to nije prežalio. Jedna od njegovih velikih ljubavi, Milena Jesenska, ozbiljno je shvatila njegov rad i književnu veličinu. Ovako ga je opisala: "On stoji među ljudima i u čudu ih gleda. Nikad se nije sklonio ni u kakvo utočište. Zato je izložen svemu od čega smo mi zaštićeni. On je gol među odjevenima."
Kao i Kafkine sestre, i Milena je izgubila život u koncentracijskom logoru. Nosila je po Pragu Davidovu zvijezdu, premda nije imala židovske krvi, u znak sjećanja na svoju umrlu ljubav.
Franz Kafka
- austrijski pripovjedač rođen u Pragu u židovskoj građanskoj obitelji (Prag je u Kafkino doba bio dio Austro-Ugarske; njemački kao materinji jezik)
- U Kafkinu se životopisu naglašava njegov problematičan odnos s autoritarnim ocem kojeg je doživljavao kao hladnu i nadmoćnu osobu
- bolovao je od tuberkuloze
Objavljeno za života:
- pripovijetke
"Preobražaj"
"Osuda"
"U kaznenoj koloniji"
"Seoski liječnik"
"Umjetnik u gladovanju"
Objavljeno posmrtno:
- romani
"Proces"
"Dvorac"
"Amerika"
"Pisma Mileni" (1952.) - intimna pisma koja je Kafka pisao češkoj intelektualki Mileni Jesenskoj - smatraju se najljepšim ljubavnim pismima u svjetskoj književnosti
U oporuci je tražio od prijatelja Maxa Broda da se sva njegova neobjavljena djela nakon smrti spale, ali on to nije učinio: priredio je Kafkine rukopise za tisak i objavio ih.
Svijet Kafkine pripovjedne proze:
- hermetičan
- podvrgnut vlastitoj logici
- funkcionalna stvarnost - poremećena, alogična, halucinantna (elementi nadrealizma)
- nastupa naoko logično jer vjerno simulira iskustvenu zbilju - Kafka u svojim djelima ukida "objektivnu stvarnost" - realistički način gledanja svijeta
Kafkini likovi:
- prividno normalno ponašanje
- mehaničke reakcije (kao marionete) - prihvaćaju bespogovorno situacije u koje dospijevaju ne pitajući za motive i uzroke
- glavno obilježje njegove proze je STRUKTURA PARADOKSA - apsurdni odnosi i situacije prikazani su kao posve razumljivi i svakidašnji
- među prvima je u pripovjednoj prozi prikazivao otuđenost (alijenaciju) u suvremenom svijetu
- pripovjedni obzor istovjetan je sa sviješću likova
- Kafkin je jezik objektivistički, pun opisnih detalja, a ipak škrt, nemetaforičan, bezbojan - poput crno-bijelog filma
Pretplati se na:
Postovi (Atom)