Marcel Proust (1871. - 1922.) francuski je romanopisac. Imao je veoma važnu ulogu u razvoju moderne proze zbog ulaženja u podsvijest junaka i izrazom koji je tome prilagođen.
Ciklus romana U traženju izgubljena vremena pisao je od 1913. do kraja života.
Ciklus čine sljedeći romani:
Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena)
U sjeni procvalih djevojaka
Vojvotkinja de Guermantes
Sodoma i Gomora
Zatočenica
Bjegunica
Pronađeno vrijeme
Ciklus U traženju izgubljena vremena smatra se prvim velikim romansijerskim opusom europske književnosti.
Stil:
- detaljistički opisi, produbljena psihološka analiza, fini nijansirani humor
- pisan u obliku autobiografije glavnoga junaka, samoga autora
- Proust je zaokupljen prošlošću i vremenom koje ponovno konstruira u subjektivnom prisjećanju
- fabula je u drugome planu
Tema cjelokupnog ciklusa jest priča o osjetljivom dječaku koji se pretvara u umjetnika.
COMBRAY
Vrsta: moderni roman pisan kao osobna ispovijed
- Proust ne opisuje život kao objektivni pripovjedač, već proznim sredstvima izražava ono što inače pripada lirici: opisuje svijet koji primarno doživljavamo osjetima (osjetilima)
- subjektivnost (uspostava subjektivnog/ psihološkog vremena - događaji i sjećanja prema prioritetima u pripovjedačevoj svijesti)
- JA o kojem se pripovijeda (dječak) i JA - pripovjedač (odrastao čovjek)
Interpretacija ulomka iz čitanke
Najpoznatija prustovska epizoda jest umakanje kolačića madeleine (madlen) u lipov čaj - PAMĆENJE TIJELA - nehotično sjećanje koje potiču osjetilni dojmovi iz stvarnosti; primjer za nesvjesnu/podsvjesnu trajnost sjećanja koje može, ali i ne mora, izroniti iz zaborava ako ga pozove neki događaj iz stvarnosti.
- pripovjedač analizira doživljaj koji je izazvan okusom čaja; mirisi i okusi imaju životnu snagu; miris i okus kolačića u lipovu čaju jesu miris i okus Proustova djetinjstva
"...I tako uskoro makinalno prinesoh usnama žličicu čaja, u koji sam stavio komadić medeleine da se razmekša. Bio sam utučen i iznemogao od tog turobnog jutra i perspektive žalosne budućnosti. Ali u istom onom trenutku kad mi je gutljaj čaja, izmiješan s mrvicama kolača, dotakao nepce, ja uzdrhtah, svrativši pažnju na nešto izvanredno što se zbivalo u meni. Preplavilo me neko divno uživanje koje se pojavilo bez ikakve veze s bilo čime oko mene, ali mu nisam znao uzroka. Smjesta mi sve nedaće života postadoše ravnodušne, njegovi mi se porazi učiniše bezopasni, a njegova kratkoća prividna..."
30. 04. 2014.
Antun Gustav Matoš, Pjesme
A.G. Matoš rođen je u Srijemu, u Tovarniku.
Ključna je osoba hrvatske moderne jer je njegovom novelom Moć savjesti to razdoblje književno započelo, a njegovom smrću 1914. završilo.
Na Matoša pjesnika najveći su utjecaj imali francuski simbolisti i Charles Baudelaire. Od njih je preuzeo esteticizam, premda ne posve jer je u pjesništvu itekako bio tendencioozno kritičan prema hrvatskoj stvarnosti. Od ostalih modernističkih utjecaja u Matoša nalazimo njegovanje kulta forme (strogo zadan i izbrušen oblik soneta), muzikalnost stiha i sinesteziju (povezivanje pjesničkih slika u jedinstveni doživljaj).
U Matoševoj intimnoj i ljubavnoj lirici najčešći su motivi ljubav i cvijet.
Tako u pjesmi Maćuhica imamo pretvaranje apstraktnog osjećaja ljubavi u konkretan simbol cvijeta.
MAĆUHICA
Crna kao ponoć, zlatna kao dan,
Maćuhica ćuti ispod rosne vaze,
U kadifi bajne boje joj se maze,
Misliš: usred jave procvjetao san!
Zato je i zovu nježno "noć-i-dan"
Naše gospođice kada preko staze
Starog parka ljetne sjene sjetno gaze
Ispod vrelog neba, modrog kao lan.
Kao samrt tamna, kao život sjajna
Maćehica cvate, ali ne miriše—
Ko ni njezin susjed, kicoš tulipan.
No u hladnoj nevi čudan život diše,
Zagonetan, dubok, čaroban ko san,
A kroz baršun drhti jedne duše tajna.
SRODNOST
Đurđic, sitan cvjetić, skroman, tih i fin,
Dršće, strepi i zebe kao da je zima.
Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.
Pramaljeća blagog ovaj rosni sin
Najdraži si nama među cvjetovima:
Boju i svježi miris snijega i mlijeka ima,
Nevin, bijel i čist ko čedo, suza i krin.
Višega života otkud slutnja ta,
Što je kao glazba budi miris cvijeća?
Gdje je tajna duše koju đurđic zna?
Iz đurđica diše naša tiha sreća:
Miris tvoga bića, moja ljubavi,
Slavi drobni đurđic, cvjetić ubavi.
U pjesmi “Sodnost”, đurđic je motiv odnosno pojedinost prirode koji je predmet pjesnikova subjektivnog doživljaja. Motiv đurđica je u pjesniku prvenstveno pobudio osjećaj ljubavi.
U pjesmi se prožimlju dva osnovna motiva:
a) izgled (ljepota) đurđica – proljetnog cvijeta
b) pjesnikova intimna ljubav
-izmjena pjesničkih slika - vizualnih, auditivnih i olfaktivnih - sinestezija)
Osim slikovitosti i ritmičnosti odlika Matoševa jezika jest i emocionalnost. Nju Matoš postiže izrazima poput: sitan cvjetić; snježni zvončići; rosni sin; nevin, bijeli čist ko čedo, suza i krin; drobni đurđic: cvjetić ubavi. U ovim izrazima pjesnik se koristi epitetima – ukrasnim pridjevima.
Matoš u pjesmi ljepotu đurđica (njegov opći izgled, boju, miris) uspoređuje s duhovnom ljepotom, s najdubljim čovjekovim osjećajem – ljubavlju.
Pjesma Srodnost sastoji se od četiri strofe. Od toga se prve dvije strofe sastoje svaka od po četiri stiha. Iz ovoga zaključujemo da je ova pjesma sonet jer se lirska pjesma sa dvije strofe od po četiri stiha i dvije sa od po tri stiha naziva sonet.
GRIČKI DIJALOG
Čuju, gospon, zakaj nečeju
Naši ludi bit za bana zdigani,
Zakaj naši novci drugom tečeju?
- Čkomi, Bara, nismo dost prefrigani!
Dragi gospon, naj mi rečeju,
Zakaj naši ludi jesu cigani,
Zakaj v Peštu našu zemlu vlečeju?
- Čkomi, Bara, čkomi, mi smo frigani!
A po nebu čudnim slovima
Oblacima jesen govori.
Teče veće tihim snovima.
Prestaše već stari dobri govori
Gdje već spava Barica i japica.
U susjednoj kući, samo viri kapica.
U ovim Matoševom sonetu Grički dijalog, čije su dvije katrene pisane kajkavski, a dvije tercine štokavski, kajkavština je upotrebljena koa sredstvo dijaloškog portretiranja, ali već i površna analiza pjesme pokazuje kako se taj kajkavski dijalog u pjesmi gotovo osamostaljuje i kao pjesnički jezik svojom se živošću suprostavlja štokavskom dijelu.
- dijaloški dijelovi pisani su kajkavskim narječjem
Oblik pjesme: sonet
Tema. težak položaj hrvatskih pučana
Ritmičnost i aklustičnost pjesme ostvarena je uglavnom rimom.
Ključna je osoba hrvatske moderne jer je njegovom novelom Moć savjesti to razdoblje književno započelo, a njegovom smrću 1914. završilo.
Na Matoša pjesnika najveći su utjecaj imali francuski simbolisti i Charles Baudelaire. Od njih je preuzeo esteticizam, premda ne posve jer je u pjesništvu itekako bio tendencioozno kritičan prema hrvatskoj stvarnosti. Od ostalih modernističkih utjecaja u Matoša nalazimo njegovanje kulta forme (strogo zadan i izbrušen oblik soneta), muzikalnost stiha i sinesteziju (povezivanje pjesničkih slika u jedinstveni doživljaj).
U Matoševoj intimnoj i ljubavnoj lirici najčešći su motivi ljubav i cvijet.
Tako u pjesmi Maćuhica imamo pretvaranje apstraktnog osjećaja ljubavi u konkretan simbol cvijeta.
MAĆUHICA
Crna kao ponoć, zlatna kao dan,
Maćuhica ćuti ispod rosne vaze,
U kadifi bajne boje joj se maze,
Misliš: usred jave procvjetao san!
Zato je i zovu nježno "noć-i-dan"
Naše gospođice kada preko staze
Starog parka ljetne sjene sjetno gaze
Ispod vrelog neba, modrog kao lan.
Kao samrt tamna, kao život sjajna
Maćehica cvate, ali ne miriše—
Ko ni njezin susjed, kicoš tulipan.
No u hladnoj nevi čudan život diše,
Zagonetan, dubok, čaroban ko san,
A kroz baršun drhti jedne duše tajna.
SRODNOST
Đurđic, sitan cvjetić, skroman, tih i fin,
Dršće, strepi i zebe kao da je zima.
Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.
Pramaljeća blagog ovaj rosni sin
Najdraži si nama među cvjetovima:
Boju i svježi miris snijega i mlijeka ima,
Nevin, bijel i čist ko čedo, suza i krin.
Višega života otkud slutnja ta,
Što je kao glazba budi miris cvijeća?
Gdje je tajna duše koju đurđic zna?
Iz đurđica diše naša tiha sreća:
Miris tvoga bića, moja ljubavi,
Slavi drobni đurđic, cvjetić ubavi.
U pjesmi “Sodnost”, đurđic je motiv odnosno pojedinost prirode koji je predmet pjesnikova subjektivnog doživljaja. Motiv đurđica je u pjesniku prvenstveno pobudio osjećaj ljubavi.
U pjesmi se prožimlju dva osnovna motiva:
a) izgled (ljepota) đurđica – proljetnog cvijeta
b) pjesnikova intimna ljubav
-izmjena pjesničkih slika - vizualnih, auditivnih i olfaktivnih - sinestezija)
Osim slikovitosti i ritmičnosti odlika Matoševa jezika jest i emocionalnost. Nju Matoš postiže izrazima poput: sitan cvjetić; snježni zvončići; rosni sin; nevin, bijeli čist ko čedo, suza i krin; drobni đurđic: cvjetić ubavi. U ovim izrazima pjesnik se koristi epitetima – ukrasnim pridjevima.
Matoš u pjesmi ljepotu đurđica (njegov opći izgled, boju, miris) uspoređuje s duhovnom ljepotom, s najdubljim čovjekovim osjećajem – ljubavlju.
Pjesma Srodnost sastoji se od četiri strofe. Od toga se prve dvije strofe sastoje svaka od po četiri stiha. Iz ovoga zaključujemo da je ova pjesma sonet jer se lirska pjesma sa dvije strofe od po četiri stiha i dvije sa od po tri stiha naziva sonet.
GRIČKI DIJALOG
Čuju, gospon, zakaj nečeju
Naši ludi bit za bana zdigani,
Zakaj naši novci drugom tečeju?
- Čkomi, Bara, nismo dost prefrigani!
Dragi gospon, naj mi rečeju,
Zakaj naši ludi jesu cigani,
Zakaj v Peštu našu zemlu vlečeju?
- Čkomi, Bara, čkomi, mi smo frigani!
A po nebu čudnim slovima
Oblacima jesen govori.
Teče veće tihim snovima.
Prestaše već stari dobri govori
Gdje već spava Barica i japica.
U susjednoj kući, samo viri kapica.
U ovim Matoševom sonetu Grički dijalog, čije su dvije katrene pisane kajkavski, a dvije tercine štokavski, kajkavština je upotrebljena koa sredstvo dijaloškog portretiranja, ali već i površna analiza pjesme pokazuje kako se taj kajkavski dijalog u pjesmi gotovo osamostaljuje i kao pjesnički jezik svojom se živošću suprostavlja štokavskom dijelu.
- dijaloški dijelovi pisani su kajkavskim narječjem
Oblik pjesme: sonet
Tema. težak položaj hrvatskih pučana
Ritmičnost i aklustičnost pjesme ostvarena je uglavnom rimom.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)