Pisac hrvatskog realizma, rođen je 1859. godine u Senju.
Pučku školu i
dva razreda gimnazije završio je u Senju. Pet godina je bio
učitelj u Senju,
a tri je godine bio na konzervatoriju u Pragu. Napisao je
sedam romana i
oko stotinu pripovijedaka. Njegova prva knjiga pripovijesti
je
"Pavao Šegota" (1888). Djela su mu većinom prožeta
senjskim krajem,
alkarima, životom u Senju u kojem se isprepliću prkos,
ponos, poniznost,
ogorčenost i širina itd. Umro je 1905. bolestan i skrhan
teškim životom.
Njegova djela: Podgorske pripovijetke, Pavao Šegota,
Posljednji
Stipančići, Zapreke i dr.
Tema:
Povijest jedne patricijske obitelji
Likovi:
Valpurga, Ante, Lucija i Juraj Stipančić, Alfred, Getruda
SADRŽAJ PO POGLAVLJIMA:
Sadržaj:
– I –
- U kući su se nalazili Valpurga, njezina kćer Lucija i
poslužarka Gertruda.
- Lucija je bila bolesna, pa je majka nije puštala van iz
kuće.
- Lucija se mnogo ljutila na majku jer je nije puštala
izaći, ali je na kraju
uvijek molila majku
da joj oprosti jer je znala da ona to čini za njezino
dobro.
– II –
- Valpurga je uvijek mislila na Lucijno zdravlje, a i sama
je bila bolesna.
- Lucija je zapitavala majku o svojim prednicima.
- Majka joj je govorila da tada nije bilo siromaštva.
- Govorila joj je o biskupu Čoliću, koji je bio bogati
čovjek i svi su ga
voljeli, osim
Domazetovića i Stipančića.
– III –
- U ulici gornjeg grada Senja nekada je bila kuća Ante
Stipančića i
njegovog oca
(Pavle).
- Ante je puno putovao, a kad se vratio doma zaljubio se u
Valpurgu.
- 31. 10. počele su posljednje pripreme u Stipančićevu
vinogradu.
- Gosti su dolazili.
- U 15 h počela je prava svečanost.
- Ante je obukao plemićku odoru i mač, a to je bilo
zabranjeno.
- Nakon toga je došla Valpurga.
- Pijani Winter joj je iskazao ljubav, a Ante je odmah
skočio i napao
Wintera koji je
pobjegao.
- Tako je završila svečanost.
– IV –
- Jednog dana Valpurga se dočepala Antinih spisa, u kojima
piše da je
Ante otputovao u
Trst radi posla.
- Našla je i parnicu od suda za Antu, jer nije smio nositi
odijelo s mačem.
– V –
- Porodična Stipančićeva kuća nalazila se na sjeveroistočnoj
strani zidina
grada.
- U njoj su stanovali Ante, Lucija, Valpurga, Juraj te
Veronika.
- U kući je uvijek vladao red.
- Ante je mario samo za Jurom, njega je školovao, učio.
- Nakon završenog zaključnog ispita s odličnim Ante je Jurja
poslao na
studij prava u Beč.
– VI –
- Ante je sinu uvijek slao novac, ali nakon četvrte godine
školovanja
morao je prodati
brod jer nije imao više novca.
- Lucija, koja je imala 16 godina, zamolila je majku da ju
pusti na ples.
- Ona joj to dopušta, a kasnije i otac.
- Na plesu se upoznala s Freidmanom, koji se zaljubljuje u
nju.
– VII –
- Očevog imetka je bilo sve manje, ali je i dalje slao novac
sinu.
- Vukasović je tražio zastupnika koji će s njim ići u sabor.
- Tako je došao do Ante koji postaje zastupnik.
– VIII –
- Započela je “borba za vlast”.
- Vukasović je svaki dan dobivao pristaše, ali ih ujedno i
gubio.
- “Borili“ su se protiv Benettija.
– IX –
- Ante se posvađao sa Lucijom i znao je da je loše postupio,
ali joj to nije
smio reći, pa je za
sve okrivio Valpurgu.
- Jednom je Lucija slagala ocu, koji joj to nije mogo
oprostiti.
- Lucija mu se išla ispričati, ali ju je on opet uvrijedio.
- Juraj je napustio školovanje, a to je pretreslo Antu.
– X –
- Ante je išao kod Cincara Marka posuditi 500 forinti, ali
kad mu je Marko
reko da želi
svjedoke Ante je odustao.
– XI –
- Benetti je pozvao Marka na razgovor, a on mu je rekao da
je Ante htio
posuditi 500
forinti.
- Benetti je došao do Ante i razgovarali su o Vukasovićevoj
politici.
- Zatim je Benetti ponudio Anti mjesto gradskog suca, ali je
on odbio.
- Drugi je dan Ante poslao svoj govor Vukasoviću i zamolio
ga za novac.
- Dobio je negativan odgovor, a to ga je razbjesnilo i
otišao je kod
Benettija da mu dade
mjesto gradskog suca.
- Uz to dobio je i novac.
– XII –
- Juraj je odlučio nastaviti školovanje.
- Došao je dan izbora zastupnika.
- Ubrzo je u dvorani postala galama a potom i tučnjava, tako
da je Benetti
pozvao vojsku koja
je sve raščistila.
- Nakon toga Benetti je prebačen u Gospić, a na njegovo
mjesto dolazi
Winter.
- U obitelj Stipančić stiže dobra vijest: Juraj je prošao s
odličnim
uspjehom, ali ubrzo
nakon toga stiže loša: umire Ante.
– XIII –
- Juraj se vratio kući, ali sa svojim prijateljem Alfredom
Ručićom kojeg je
Lucija odmah
zavoljela.
- Juraj piše pismo Mukiju u kojem mu govori da će mu brzo
vratiti novac.
- Nakon toga poslao mu je novac.
– XIV –
- Juraj i Alfred otputovali su nazad u Zagreb, a Lucija je
neprestano
plakala.
- Ona i njezina majka su morale prodati kuću i useliti se u
jednu sasvim
malu.
- Lucija je neprestano pisala Alfredu, ali joj on nije
odgovarao, pa se ona
razboljela.
- Majka je sve pokušavala da bi pomogla kćeri, pisala je
Jurju, ali je on
promijenio prezime.
- Valpurga je nagovorila Martina Tintora da piše pisma
umjesto Alfreda.
– XV –
- Lucija je sve to saznala.
- Napisala je još jedno pismo ali ga je dala u sigurne ruke.
- Dobila je povratno pismo od Alfreda koji joj piše da je
stupio u brak.
- Lucijin život je bio pri kraju, umire.
– XVI –
- U Senju su nestali svi plemići.
- Na Veliki petak sve su sirote išle prositi, a među njima
je bila i Valpurga
koja je u bijedi
preminula.
KraAtk sadržaj:
Zima je, 1834. g. u Senju. U bijednoj sobici Valpurga
Stipančić,
udovica propalog patricija Ante Stipančića, provodi dane s
kćeri Lucijom
koja ima tuberkulozu i kojoj je smrt sve bliža. Valpurga
priča Luciji
povijest bogatih patricijskih obitelji i žalosnu sudbinu
obitelji Stipančić:
Ante Stipančić se ženi s mnogo mlađom Valpurgom i raskošno
slavi
rođenje sina Jurja kojeg kao i ostale terorizira i
unesrećuje svojim
diktatorskim stavom i svjetonazorom. U ropstvu obitelji
Juraj i sestra mu
odrastaju kao bolesne osobe - Juraj kao bezosjećajno i
okrutno biće,
dok se Lucija formira u pretjerano osjetljivo biće.
Obiteljski odgoj provodi
isključivo Ante koji mučno obrazuje sina Jurja i ignorira
Luciju.
Juraj odlazi u Beč na studij, ali ga napušta i materijalno
upropaštava oca
koji propada i u svojim političkim nastojanjima. Ante se
udružuje s
kanonikom Vukasevićem koji se zalaže za ujedinjenje svih
hrvatskih
zemalja što nije i Stipančićev cilj koji želi ujedinjenje s
Mađarima,
ali je s Vukasevićem jer im obojici smeta vojnička vlast u
Senju.
Slomljen materijalnim i političkim neuspjesima i sinovljevim
moralnim
padom Stipančić se razboli. Lucija traži svoje pravo,
pokušava ocu
dokazati svoju vrijednost i ljudsko pravo, a njihove
nesuglasice
kulminiraju u svađi oko neznatnih stvari - Lucijine lektire.
Ante umire ostaviši obitelj bez ičega. Juraj nakon mnogo
godina dolazi iz
Beča s prijateljem Alfredom koji zavodi i napušta Luciju, a
Juraj primorava
majku da rasproda kuću za njegove dugove nakon čega odlazi u
Mađarsku
gdje svoje ime mijenja u György. Majka i kći tonu u bijedu,
Luciji su jedina svijetla točka lažna Alfredova pisma koja piše Martin iznoseći
svoje
iskrene osjećaje, na Valpurginu molbu. Lucija otkriva
prijevaru pa duboko
i bolno razočarana umire, izmučena ogromnom tjelesnom i
duševnom boli.
Bez ikakve pomoći od sina, bez imanja i želje za životom
Valpurga
Stipančić umire kao prosjakinja.
Analiza likova:
Ante Stipančić
Njegove je karakteristike najbolje opisao njegov sin Juraj u
pismu koje je
pisao svom prijatelju:
,,Moj tatica nije bio,
čini mi se, od najčistijih karaktera. Htio je pošto poto
plivati na površini, a neprestano je tonuo.
Htio je biti i izvan kuće ono što
je bio u kući: prvi autoritet u svemu i
svačemu, ali nije išlo. A nije išlo
zato što je u isti čas tražio uporište na
raznim stranama - jer vlastitog
nije imao. Nije bio ni političar. Da je
poživio, ja kriv ako ga ne bi lako
našao i među našim ilirima. Bio je
Austrijanac, Francuz, Taljan i Mađar u
isti čas. Otac i mati bili su mu zapravo
krčmar i krčmarica, za svoj stalež
i u ovo doba vrlo bogati ljudi. Od njih je
kao jedinac primio svoju taštinu
koja mu je ostala neotklonjiva volja na
svakom koraku života.
Morao je naravno zaboraviti što su mu otac i
mati zaista bili i gledati u
davninu da potraži plemićki list svojih
pradjedova, kojeg nije mogao
naći. Ali držao se svejedno plemićem. Kako je
učio, rekao sam ti:
znao je od svačega nešto, a od svega ništa.
Zato je ipak držao sebe
čovjekom učenim. Kod kuće je bio strah
ukućana, a mali su ga ljudi na
ulicama pozdravljali dubokim poklonima na
koje nije nikada pozdravom
odvraćao. Bio je ipak nesiguran na svakom
svom koraku i nigdje nije
uspijevao. Lebdio je tako neprestance i bio
naravno svojim položajima
nezadovoljan.’’
Osim toga, brinuo se previše za sina, a svoju kćerku i ženu
je
zanemarivao. Ustvari je želio da Jurja napravi ono što od
sebe nije uspio,
tj. da se Stipančićev san ostvari preko Jurja što naravno
nije uspjelo.
Na kraju je njegov jadni život svršio na ruševinama zbog
nepravde
koju je nanio svojoj ženi i kćeri, a samo zato jer je
smatrao da ga je Juraj
iznevjerio. Umro je onako kako je živio. Okružen svojom
ženom i kćeri
koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.
Lucija Stipančić
Za njenu sudbinu kriv je njen otac i samo to patrijahalno
društvo.
Zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i nepoštenje
vanjskog
svijeta jer je između ostalog stalno boravila u kući.
Usprkos svemu tome
ipak ja imala hrabrosti da se suprostavi ocu kojeg nije
mogla iskreno
voljeti jer je on za nju bio potpuni stranac kojeg bi
vidjela samo ponekad,
a kad je bio prisutan znala je da se mora ozbiljno (njoj
mrsko) ponašati.
Voljela je Alberta onako kako se može voljeti pravom, prvom,
istinitom
ljubavlju. Bila je jako osjećajna i krhka, a to je ujedno i
razlog njene smrti
na kraju romana. Ona jednostavno nije mogla shvatiti Alberta
i žalila je za
svojom mladosti i nevinosti koju je izgubila zbog svoje
naivnosti i
neznanja. Iako je Lucija umrla zbog tuberkuloze, njeno
duševno stanje
puno je pridonijelo ranijoj smrti. Zavoljela je Martina, ali
jednostavno sa
svojom sudbinom nije mogla živjeti. Sada ljubav ipak nije
bila dovoljna.
Na njenom liku se temelji slučaj posrnule djevojke.
Valpurga Stipančić
Tipičan prikaz tadašnje žene. U ranoj se dobi udala za
Stipančića i pošto je
on bio iz više porodice smatrala ga je savršenim. Uvijek mu
je bila
poslušna i radila je sve što se od nje tražilo iako se to
kadkad i kosilo
njenom mišljenju ili želji. Kada je pronašla spise koji su u
biti prikazivali u
potpunosti njegov karakter i osobine (negativne), nije
odustala od svog
uvjerenja da je Stipančić ipak najbolji čovjek. Nakon
rođenja Jurja i Lucije
pokazala je pravu majčinsku ljubav prema svojoj djeci koju
je iskreno
voljela, iako joj Stipančić nije dao skoro ni pristup k
njenom sinu jer je
vjerovao da bi ga tako razmazila i odgojila kao žensko. Sve
bi učinila za
svoju djecu. Kada nije bilo Stipančića ispunjavala je želje
Luciji jer je bila
takva osoba koja nije mogla nikog odbiti. Nakon Stipančićeve
smrti mnogo
je patila, ali se zbog siromaštva morala povući u malenu
kućicu zajedno s
Lucijom. Jedva je dočekala sinov dolazak, koji se u
potpunosti promijenio.
Pa čak i kad je prijetio svojim samoubojstvom, smatrala je
da tako mora
biti i ništa mu nije zamjerila te ga je istom ljubavlju
voljela, iako je kasnije
saznala da je čak i svoje hrvatsko ime promijenio u
mađarsko.
Kada je vidjela koliko Lucija pati zbog Alberta otišla je do
Martina da se
dogovori da joj on napiše pismo (jer je znala da je
zaljubljen u Luciju),
ali da se potpiše sa Albert. Sve je željela dati, pa čak i
svoj život za sreću
svoje kćeri, iako je znala da joj možda Lucija ne bi mogla
nikada oprostiti
kad bi saznala za njezinu tajnu. Nadživjela je Luciju dvije
godine i jako je
za njom patila, a najviše ju je boljelo što je izgubila sina
kojeg u biti nije
nikada niti imala. Svoj tužni život završila je smrznuta u
hladnoj noći
tražeći milostinju. Tada je završila patnja njenog srca.
Juraj Stipančić
Bio je prvo dijete, a još k tome i sin pa je upravo njemu
Ante Stipančić
posvetio cijeli svoj život. Kada je bio još malen dovodio bi
mu učitelje
kako bi skupio što više znanja za tzv. misiju koja ga je
čekala.
Majčinu i sestrinu ljubav nikada nije ni osjetio jer mu to
otac nije
dozvoljavao. Zbog toga kasnije nije osjećao ništa prema
njima i uopće za
njih nije mario. Kada je pisao pismo svom prijatelju moglo
se vidjeti da je
želio imati i majku i sestru, ali je tada već bilo kasno.
Mislim da je za
njegovo ponašanje nakon odlaska iz kuće bio kriv upravo
njegov otac.
Kada je Juraj otišao znao je da će mu otac slati novac, pa
se prepustio
lagodnom životu. Nakon dugo godina izbivanja te nakon očeve
smrti više
ga nije ništa vezivalo za njegovu domovinu, pa kada je
izmamio novac
kod majke promijenio je ime u mađarsko i više se nije
javljao.
Ja Jurju ne okrivljujem jer smatram da je na njegovu dušu
jako puno
utjecaja imao i odgoj njegova oca.
Alfred
Čovjek nešto mlađi od Juraja, odjeven u elegantnom zimskom
kaputu s
ogrlicom. Bio je viši od Juraja i mršav. Lice mu je bilo
blijedo, oči crne,
mutne ali vesele. Imao je malen, crn, pomalo mijen brčić i
nosio po strani
male zaliske, mladi čovjek od 27 g., kavalir, učen, ugledan.
Vukasović:
Čovjek od 45 godina, impozantne vanjštine, visok, neodgojen.
Na njegovom licu titrao je gospodski smiješak,
dostojanstveni.
On se protivio postojećoj vladi i htio je da se Senj prikači
građanskoj
Hrvatskoj. Dobivao je sve više pristaša i na kraju je
pobjedio.
Benetti:
Major Benetti bio je rodom Tršćanin, čovjek od 45 godina,
mrka i koščasta
lica, crnih i pronicavih očiju. Od svojih nakana nije
odstupao ni pod kojim
uvjetom, u tome je bio i silnik, sudio je baš kao da siječe
sabljom.
Znao je da može biti takav jer mu je to dopustio položaj u
vlasti.
Grad ga se bojao, mnogi su bili uvjereni da bi on mogao i
posjeći čovjeka
koji bi se usudio suprostaviti mu se. Bio je neženja,
veseljak, i rado se
kartao, ali je malo pio. Baratanje s građanima olakšavali su
mu i dušnici,
među kojima je glavni bio Fabijan Martinčić.
Fabijan Martinčić:
Bio je propalica, zanemaren čovjek koji ne pita gdje će
dobiti groš i zaliti
grlo. Išao je uvijek brzo i svojim mesnatim rumenim i plavim
nosom
zavirio je u svaki kut grada; žmirkajući neprestano svojim
vodenim očima,
govorio bi nasilno.
Martin Tintor:
Bio je mladić neugledan, visok, nespretnih kretanja, od same
nevolje
gospodski odjeven, široka lica, velika nosa i usta. Sve što
je još na tom
mladiću bilo pristojnog jest duboko klanjanje i
strahopoštovanje onome
koji mu je pri dolasku i odlasku poljubio ruku. On je bio uz
Vukasovića,
napustio je sajmište i išao je od kavane do kavane čitati
borbe među
Senjanima i Mlečanima.
