Lik suvišnoga čovjeka

U razdoblju europskoga romantizma formirao se u književnosti lik suvišnoga čovjeka/ demonski junak.
Suvišni čovjek sve prezire i osjeća se izopćenim. Iako ga mogu krasiti mnoge pozitivne osobine (hrabrost, inteligencija), on nije plemenit, čovječan. Ciničan je i skeptičan, najčešće materijalist i ateist, često pun karakternih proturječja. Voli uživati u životu, ali na to ga zapravo tjera dosada i osjećaj besmisla. On je "prokleta" osoba i sve što radi vodi ga u vlastitu propast.

Primjeri suvišnoga čovjeka u europskome romantizmu:

George Gordon Byron, Putovanje Childea Harolda

Childe Harold predstavlja samog auora, Byrona. Obilježen je nekom mračnom tajnom iz prošlosti, osamljenik je, buntovnik i lutalica. Čezne za smirenjem, ali unaprijed zna da ga neće naći. Nema emocionalnih veza s obitelji i domovinom. Razočaran je društvom i izopćen. Kao i Byron, i njegov junak luta Europom, sudjeluje u građanskim ratovima i oružaim sukobima u zemljama s kojima nema nikakvih veza.
Childe mu je nadimak, a on proizlazi od arhaičnog naziva za viteza. Ogorčen je na žene jer se u njima razočarao. Smiruje ga jedino priroda jer se tamo osjeća slobodni. Prezire ljude koji trpe nepravdu.

Vrsta djela: poema, lirski putopis
Kompozicija: četiri pjevanja

Tema: putovanje kao emocionalno i duhovno  hodočašće mjestima i zemljama koje simboliziraju drevnu europsku kulturu ili neotkrivenu egzotiku (i sam Byron putovao je Švicarskom, Italijom, Portugalom, Španjolskom, Grčkom i Turskom)

temeljni motivi: osobne preokupacije (intima), priroda, asocijacije na suvremene političke događaje, kulturni i povijesni spomenici

Bajronizam kao opća imenica predstavlja pesimistični svjetonazor i buntovnost. Varijanta (inačica) svjetske boli.

Edgar Allan Poe, Crni mačak

Pripovjedač čeka izvršenje smrtne kazne zbog ubojstva supruge.
Iz dobre i blage osobe te ljubitelja životinja prometnuo se zbog alkohola i duha nastranosti u okrutnu i nasilnu osobu.
Njime vladaju neumjerenost (alkohol) i duh nastranosti (čini ono što zna da ne smije).

Mihail Jurjevič Ljermontov, Junak našeg doba

Vrsta djela: psihološki roman - prvi prozni roman ruske književnosti

Glavni lik je mladi ruski vojni časnik Grigorij Aleksandrovič Pečorin koji živi pustolovnim životom.
Pametan, sposoban, obrazovan, ali okrutan prema prijateljima i ženama, egoist, ohol, srce nezasitno, nemiran duh.
Moralni bogalj. Dosada je najizraženije njegovo stanje. Iskvarilo ga visoko rusko društvo puno licemjerja i oholosti. Predstavlja cijeli jedan naraštaj. Svjesno se izlaže opasnostima kao da teži amoubojstvu.

Aleksandar Sergejevič Puškin, Evgenij Onjegin

Vrsta djela: roman u stihovima

Seoska vlastelinska kći Tatjana Larina zaljubljuje se u plemića Evgenija Onjegina koji se neko vrijeme boravi na selu. Evgenij je mlad, obrazovan, uglađen, ali bezosjećajan, sposoban samo za površnu ljubav, besciljan i ohol.
Tatjana mu hrabro piše pismo u kojem otkriva svoje osjećaje, što je vrlo hrabar čin ruske djevojke sputane patrijarhalnim odgojem i malom sredinom. Evgenij je okrutno i licemjerno odbija.
Tatjana ostaje dama, mada seoskog podrijetla, dostojanstvena, bez ogorčenosti i želje za osvetom. Ona je sve ono što Evgenij nije.

Biblija

Biblija je sveta knjiga kršćana i Židova i uz antičku književnost, temelj je cjelokupnog razvoja svih europskih književnosti.

Naziv je dobila po staroj feničkoj luci Biblos, a Feničani su bili glavni posrednici u izvozu pisaćeg materijala.

Biblijske su knjige nastajale u razdoblju između 1300. god. pr. Kr. i 100. god. pr. Kr. 

Biblija se sastoji od ukupno 73 knjige Starog i Novog zavjeta.
Stari zavjet ima 46 knjiga i pisan je uglavnom hebrejskim jezikom.
Novi zavjet ima 27 knjiga i pisan je grčkim jezikom.

Svaki je prijevod Biblije velik kulturni događaj u nekome narodu.
Najznačajniji prijevodi Biblije su:

Septuaginta ili Prijevod Sedamdesetorice - prijevod SZ s hebrejskog na grčki.
Vulgata ili Prijevod svetog Jeronima - prijevod Biblije na latinski jezik u 4. stoljeću; važan je jer se na njemu temelje gotovo svi prijevodi sve do naših dana.

Prvi je cjelovito preveo Bibliju na hrvatski jezik Bartol Kašić, ali taj je prijevod ostao u rukopisu (17. stoljeće).
Prvi tiskani prijevod je prijevod Matije Petra Katančića iz 1831.

STARI ZAVJET
- 46 knjiga, pisan hebrejskim jezikom

1. Petoknjižje
- sastoji se od 5 knjiga: Knjiga postanka (Genesis), Knjiga izlaska, Levitski zakonik, Knjiga brojeva i Ponovljeni zakon

2. Povijesne knjige

3. Psalmi - 150 pjesama

4. Mudrosne knjige

5. Proroci (Izaija, Jeremija, Daniel, Ezekiel...)

NOVI ZAVJET

1. Evanđelja (Matej, Marko, Luka, Ivan)

2. Djela apostolska

3. Poslanice apostola

4. Otkrivenje (Apokalipsa)