Ivo Andrić, Prokleta avlija

O autoru:
 Rođen u selu Dolac kraj Travnika (Bosna i Hercegovina). Tijekom mladenačkih dana bio je pripadnik projugoslavenskog pokreta Mlada Bosna. Radio je u diplomatskoj službi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

U književnosti se prvi put javio 1911. u časopisu Bosanska vila. Šest mu je pjesama uvršteno u pjesničku antologiju Hrvatska mlada lirika (1914.) kojom se najavljuju novi pjesnički pravci i teme.

Djela:
- zbirke pjesama i lirske proze Ex Ponto i Nemiri
- pripovijetke: Put Alije Đerzeleza, Mustafa Madžar, Most na Žepi, Priča o vezirovom slonu; Jelena, žena koje nema - tematski vezane uz povijesna previranja u Bosni; simbolizam i magijski realizam
- romani: Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Gospođica, Omer-paša Latas (nedovršeni roman, posmrtno objavljen)

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1961.

Prokleta avlija
(1954.)
Razdoblje: hrvatska književnost od 1914. - 1952. 
Vrsta djela: roman/ pripovijetka
- povijesna građa
Tema: događaji u carigradskom zatvoru u vrijeme Turskog Carstva / priča o pripovijedanju/ nemogućnost života po vlastitom izboru

- u prikazu zatvora i zatvorenika, njihovih sudbina i međusobnih odnosa,  pisca zanimaju univerzalne teme: odnos vlasti prema pojedincu, pojedinac sam u odnosu prema svijetu i samome sebi

Kompozicija: prstenasta struktura - pripovijedanje na nekoliko razina (pet):
1. autorski pripovjedač koji organizira narativni okvir
2. unutarnja perspektiva bezimenog mladića koji se prisjeća fa Petrove priče o boravku u Avliji
3. priča fa Petra koji izlaže zbivanja u carigradskom zatvoru
4. i 5. unutar fra Petrove priče su Haimova pripovijest o Ćamilu i Ćamilova pripovijest o Džem-sultanu

Takva struktura nalikuje orijentalnim oblicima, primjerice zborniku Tisuću i jedna noć, u kojima je često umnožavanje pripovjednih razina.

Jezik (leksički plan): 
- autorski pripovjedač - štokavska ekavica (srpski jezični standard)
- fra Petar - bosanska štokavska ijekavica

Značenjski sloj: 
Prokleta avlija - simbol (slika) turske carevine - u njoj pod tiranskom vlašću žive zatočeni različiti narodi - struktura zatvorenika prikazuje totalitarni ustroj carevine: svatko je sumnjiv, svatko može biti zatočen, neovisno o tome je li mu dokazana krivnja ili nije
Način vladanja u Avliji identičan je vladanju u carevini: sila, strah, doušništvo, prokazivanje, nasilje
(Slično je i Miroslav Krleža oblikovao prostor i njegovo značenje u noveli Baraka Pet Be - ratna bolnica je slika raspada monarhije.)

Ćamil - intelektualac u totalitarnom društvu
Ćamilova identifikacija s Džem-sultanom - ponovljivost povijesti

Ćamil - zanesen i snen, izdvojen iz stvarnoga života, samo tijelom prisutan, boluje svoju nesretnu sudbinu koju je poistovijetio s drugorođenim sinom, Džem-sultanom, bratom sultana Bajazita. Ćamilovo je stradanje teklo sporo i mučno, njegov je bijeg od života tekao postupnim poniranjem u sudbinu drugoga čovjeka do konačnoga preuzimanja njegova identiteta. Obojica su tragični i nimalo krivi. Džem-sultanov je ponos sultana bez carevine bio groteskno-očajnički izraz želje da čovjek bude ono što mu po pravdi pripada, čak i onda kada mu to život i drugi ljudi ne dopuštaju. Ćamila s Džem-sultanom povezuje uzaludnost borbe, nijema predaja bez priznatog poraza, bijeg od života i dobrovoljno izgnanstvo, kao i tamnica u kojoj su nedužni.