Homer, Odiseja

Književni rod: epika
Vrsta djela: ep
Stih: heksametar

Tema: Odisejeva lutanja nakon Trojanskoga rata; prikazuje se mirnodopski život starih Grka
Trajanje radnje: radnja obuhvaća zadnjih 40 dana desetogodišnjega Odisejeva lutanja

Kompozicija: 24 pjevanja (isto kao i Ilijada)

Ep počinje INVOKACIJOM:
O junaku mi kazuj, o Muzo, o prometnom onom
koji se mnogo naluto razorivši sveti grad Troju.

- ep počinje i tehnikom "in medias res" - Odisejevim povratkom na Itaku - retrospektivno pripovijedanje

Kompleksna (složena) struktura epa:
1. mirnodopski život na Itaki prije i nakon Odisejeva povratka; traganje njegova sina Telemaha za ocem (pjevanja 1- 4, 13 - 24)

2. pomorski život prikazan kroz pustolovine što ih je Odisej doživljavao tijekom lutanja

- središnji motiv koji pokreće radnju je Odisejevo nastojanje da se vrati kući, ženi Penelopi i sinu Telemahu; u tome ga ometaju razne zamke, opasnosti i napasti

Važna uloga ženskih likova:

PENELOPA - oličenje vjernosti i karakterne čvrstoče

KALIPSA - boginja tišine, ljepote i mira, na svojem čudesnom otoku Ogigiji (Mljet) punih sedam godina držala je u pećini Odiseja; pustila ga je zbog Zeusova naloga; obećavala mu je besmrtnost ako ostane s njom; postala je Odisejevom ljubavnicom; iako ga je noću privlačila, danju je plakao za ženom i sinom; Kalipsa i Odisej dobili su blizance, a Kalipsa je umrla nakon što je Odisej napustio otok

KIRKA - čarobnica; pozvala je Odisejevu družinu na gozbu, hrana je bila otrovana i sve ih je pretvorila u svinje; Odisej nije podlegao čarobnome napitku, godinu dana su bili ljubavnici, a onda mu je pomogla da ode s otoka

NAUSIKAJA - kći kralja Alkinoja; znatan dio Odiseje zapravo je Odisejevo prepričavanje dogodovština na dvoru kralja Alkinoja pred njegovim gostima; Nausikaja se zaljubila u Odiseja, ali među njima ništa nije bilo; Alkinoj mu je dao brodove kojima se vratio kući; prema nekim izvorima Nausikaja se udala za Odisejeva sina Telemaha

Odisej je prikazan kao junak velike snage i izdržljivosti, ali i veoma lukav i dosjetljiv. Odisej je simbol nemirnog ljudskog duha, žeđi za pustolovinama i novim spoznajama.

Značajke "Odiseje":

a) mirnodopski ep (situacije iz osobnoga i obiteljskog života)
b) ep povratka - takvi su epovi česti u usmenoj predaji pojedinih naroda
c) pustolovni ep (prvi u europskoj književnosti)
d) prvo epsko djelo koje se bavi sudbinom jednoga junaka i prikazuje njegov privatni život

Razlike među epovima:

ILIJADA
- ratnički ep
- bogovi su nepravedni i prevrtljivi
- sudbina je pokretački motiv radnje
- kolektiv

ODISEJA
- mirnodopski ep
- bogovi su zaštitnici pravnih i moralnih odnosa
- sudbina je isključena, sve ovisi o pojedincu
- individualizam

Jezik i stil:
- heksametar
- retrospektivno pripovijedanje u 1. licu
- statičnost likova - uobičajen epski postupak jer nisu likovi ti kojima je posvećena radnja (ep veliča nacionalnu temu i junake) - npr. Odisej ne stari, isto kao i Penelopa

Jerome David Salinger, Lovac u žitu

"Lovac u žitu" je roman američkog pisca J. D. Salingera iz 1951.
Iako objavljena 1951. godine, knjiga i danas izaziva mnoge kontroverze, osobite u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je bila 13 po redu na ljestvici najviše osporavanih knjiga u 90-ima prošloga stoljeća, prema Udruženju Američkih Knjižnica. Njezin protagonist, Holden Caulfield, postao je tinejdžerskom ikonom gnjeva i ljutnje.
U knjizi 17-godišnji Holden Caulfield prepričava svoja iskustva iz prijašnje godine svoga života (kada je imao 16 godina). Holden je izbačen iz Pencey Preparatory School (privatna srednja škola koju pohađa) nakon što pada iz svih predmeta osim engleskog jezika. Holden odlazi u New York, planirajući provesti par dana u gradu prije nego što ode kući i obavijesti roditelje. Knjiga, pisana u prvom licu, prepričava ta tri dana provedena u New Yorku.
Roman zapravo, od početka, opisuje 72 sata u Holdenovu životu, od čega on 48 sati provodi skićući se New Yorkom nakon što je izbačen iz škole, u predbožićno vrijeme.
Sam naslov knjige odnosi se na krivo zapamćen i izrečen stih lirske pjesme Dolazeći iz žita (Comin’ through the Rye) Roberta Burnsa: ako netko ulovi nekog dok kroz žito ide..
 
Holden sebe zamišlja kako stoji u polju žita u kojem se igraju djeca. U njegovoj maštariji, na kraju tog polja nalazi se provalija. On bi stajao u tom polju i pazio na djecu koja bi se previše približila rubu i uhvatio bi ih da ne padnu u provaliju odraslih i zrelosti. Kako on kaže, on bi želio biti “lovac u žitu”. Ovo je metafora za djecu kako gube svoju čistoću i nevinost te odrastaju i pretvaraju se u prevarante koje Holden toliko prezire. Ovo je također neobičan, našim očima gledano, ironičan dio u knjizi, jer bi Holden htio spašavati druge, a ne može spasiti sebe.

U romanu se također obrađuje tema pretvaranja. Holden prezire neistinost i lažne namjere, i kroz čitavu knjigu on razabire sve prevarante na koje nailazi. Kao tinejdžer kojeg muče njegovi osjećaji i neuspjesi, Holden vjeruje da svi poznati i uspješni ljudi na koje nailazi i koji misle da su sretni, su zapravo ili glupi ili neznalice. On ne nailazi na mogućnost da ljudi imaju razloge zašto se ponekad ponašaju tako kako se ponašaju. On njih i dalje naziva prevarantima, a njegova procjena ljudi je zapravo u cijelosti bez ikakvih pravih razloga i dokaza, tj. on se pretvara da je on jedini iskren i da vidi ono što je stvarno i što ostali ne vide, samo da bi dobio barem malen osjećaj pravde.
Ironija knjige je u tome što je Holden jednako velik prevarant kao i ostali ljudi što ga okružuju: on laže, pretvara se, daje nerazumne i brze zaključke i pretpostavke bez ikakvih pravih dokaza.
Još jedna tema je i Holdenova izoliranost od društva, koju je on zapravo sam stvorio previše pojednostavljajući komplicirane stvari, previše čineći stvari uobičajenima u svojim susretima s ljudima i komuniciranju. On je idealist, osjećajno nezreo i nesposoban prilagoditi se životu i realnosti i posljedicama odrastanja. On sebe smatra mučenikom svoje vrste, žrtvom svijeta, samo da bi opravdao svoju izoliranost i nesposobnost suosjećanja i razumijevanja drugih.

"Lovac u žitu" i njegovo razdoblje smješteno je u periodu od kasnih 1940-ih do ranih 1950-ih, što je oko vremena kada je i roman napisan.

Vrsta: moderni roman

-          novi tip suvremene proze – «proza u trapericama» - u njoj se obično pripovijeda iz perspektive lika, tipični su likovi mladih, buntovnih ljudi

Obilježja proze u trapericama:

-          novi tip pripovjedača – nepouzdani pripovjedač – pripovijedanje u 1. licu

-          suprotstavljena su dva svijeta – svijet mladih i svijet starih

-          odsutnost zanimanja za velike globalne probleme, ideologiju, vjeru, politiku, ekonomiju

-          vidljiv je pripovjedačev ironičan stav prema društvenim vrijednostima

-          uporaba žargonizama  (elementi razgovornog jezika mladih)

Značajke modernog romana:

-          nepouzdani pripovjedač

-          fabula je reducirana (smanjena) jer je sve u romanu podređeno prikazivanju psihološkog stanja lika

-          javljaju se samo fragmenti (ulomci) zbivanja, a u cjelinu ih povezuje lik

-          likovi su introvertirani – okrenuti svom unutrašnjem svijetu

-          kao pripovjedačka tehnika često se javlja unutrašnji monolog – njime se poistovjećuju pripovjedač i lik

-          uporaba žargonizama

Roman je objavljen 1951. godine. (Na ponudu za snimanje filma autor je odgovorio kako se to Hauldenu ne bi svidjelo.)

Homer

- najpoznatiji europski pjesnik čija su djela prva sačuvana (8.st.pr.Kr.)
- o Homeru nemamo niti jedan poznati sačuvani biografski podatak, a predaji pripadaju tvrdnje o tome gdje je živio, o njegovu skitalačkom načinu života, navodnoj sljepoći i autorstvu epova
- oko mjesta Homerova rođenja sporilo se desetak gradova i otoka - najvjerojatnije je da potječe iz Smirne u Maloj Aziji (Izmir, Turska), na što navode neka jezična obilježja njegovih epova 

- poteškoće stvara i okolnost što je Homer tipičan skrivenog epskog pripovjedača koji u svojim djelima ništa ne govori o sebi
- nedostatak pouzdanih povijesnih činjenica o Homeru i njegovu stvaralaštvu izvor je tz. Homerskog pitanja, a ono glasi:

Jesu li Ilijada i Odiseja u cijelosti djelo jednog čovjeka ili su samo u jednu cjelinu spojene junačke narodne pjesme starih Grka koje su već kružile usmenom predajom?

- u antici se u Homerovo autorstvo epova nije sumnjalo, homersko pitanje tekovina je novoga vremena (18.st.)
1. UNITARISTI - smatraju da je Homer autor obaju epova - dosljedna karakterizacija likova, jedinstvenost radnje, jezik, stil i način pripovijedanja

2. ANALITIČARI (PLURALISTI) - misle da su epovi djelo više autora - nedosljednost pojedinih dijelova, interpretacije pojedinih dijelova radnje 

3. NEOUNITARISTI (pojavili su se u novije vrijeme) - misle da je Homer napisao Ilijadu, a neto drugi Odiseju (ukazuju na pojedine stilske i jezične razlike u djelima) 

Prevladava mišljenje unitarista!

homer - opća imenica - lutalica, slijepac
Ilij (Ilion) - grčko ime grada Troje

Ilijada (2) - sadržaj svih pjevanja

1. pjevanje	Agamemnom odbija vratiti ocu Hrisu, Apolonovu svećeniku, njegovu kćer Hriseidu. Bog Apolon zbog toga baca kugu na grčku vojsku. Pod pritiskom vojske Agamemnon vraća Hriseidu Trojancima, a sebi zauzvrat uzima Ahilejevu ropkinju Briseidu. Povrijeđeni Ahilej ne želi više sudjelovati u ratu. Ahilejeve majka Tetida moli Zeusa da Grcima uskrati ratnu sreću, kako bi osjetili koliko im je Ahilej vrijedio u borbi.
2. pjevanje	Grčka vojska odluči brodovima napustiti Troju i jedino ih Odisej uspijeva zaustaviti. Detaljno se opisuju grčki vojskovođe i njihove vojske.
3. pjevanje	Borba Parisa i Menelaja. Parisa spašava božica Afrodita.
4. i 5. pjevanje	Boj Grka i Trojanaca u kojemu se ističe grčki junak Diomed.
6. pjevanje	U Troju se vraća Hektor, najveći trojanski junak. Oprašta se od         supruge Andromahe i maloga sina.
7. i 8. pjevanje	Nastavlja se borba. Zeus naređuje bogovima da se ne miješaju u ishod bitke pa je ratna sreća na strani Trojanaca.
9. pjevanje	Agamemnon pokušava umilostiti Ahileja vraćanjem Briseide, ali on i dalje izjavljuje da će se vratiti kući.
10. i 11. pjevanje	Pohod Odiseja i Diomeda koji bivaju ranjeni. Nestor moli Patrokla da nagovori Ahileja na povratak u boj.
12. i 13. pjevanje	Nakon što Trojanci prodru kroz grčke obrambene redove, bog mora                  Posejdon okuplja grčku vojsku usprkos Zeusovoj zabrani.
14. i 15. pjevanje	I drugi bogovi se uključuju u pomaganje vojskama. Hera je uspavala       Zeusa, ali se on budi. Posejdon se povlači, a Apolon navodi Hektora da povede Trojance do grčkih brodova
16. i 17. pjevanje	Ahilej ponovno odbija ići u boj i svoje oružje daje Patroklu. Patroklo otjera Trojance do njihovih zidina, ali tamo ga ubija Hektor. Hektor uzima Ahilejevu opremu, a Menelaj u silovitoj borbi otima Patroklovo mrtvo tijelo.
18. – 22. pjevanje	Ahilej se vraća u boj usprkos svijesti da će uskoro umrijeti. Nastavljaju se borbe uz pomoć bogova. Ahilej se prvo sukobljava s Enejom. Zahvaljujući Apolonovoj pomoći Trojanci izbjegavaju potpuni poraz. Jedino Hektor ne napušta borbu. Ahilej ga ubija uz pomoćAtene. Vuče njegovo mrtvo tijelo do grčkih brodova, dok ga Trojanci na grčkim zidinama oplakuju.
23. pjevanje	Ahilej svečano pokapa Patrokla. Održavaju se igre u Patroklovu čast.
24. pjevanje	Ahilej danima oskrvnjuje Hektorovo mrtvo tijelo. Hektorov otac Prijam ponizno moli tijelo svoga sina. Ahilej mu se smiluje i Trojanci svečano pokapaju Hektora.

Ilijada (1) - muze i bogovi

MUZE – boginje, zaštitnice pjesništva, umjetnosti i znanosti; ima ih devet, a vođa im je Apolon

EUTERPA – zaštitnica glazbe i lirike – dvocijevna frula ili flauta

KALIOPA – zaštitnica epskog pjesništva i govorništva – voštana pločica ili pisaljka ili svitak 

                     Papira

KLIO – zaštitnica povijesti i junačkog pjesništva – svitak papirusa i lovorov vijenac

ERATO – zaštitnica ljubavnog i himničkog pjesništva – lira ili kitara

MELPOMENA – zaštitnica tragedije – tragična maska i bršljaov vijenac

POLIHIMNIJA – zaštitnica svete pjesme, himni i pantomime – veo i plašt

TERPSIHORA – zaštitnica plesa – lira, cimbali i lovorov vijenac

TALIJA – zaštitnica komedije i bukolike (pastirske pjesme) – komična maska, pastirski štap i

                 bršljanov vijenac

URANIJA – zaštitnica astronomije – globus

GRČKI BOGOVI

ZEUS – vrhovni bog

HERA – Zeusova sestra i žena

APOLON  ili FEB APOLON – bog umjetnosti, medicine, streličarstva, glazbe, sunca i muške ljepote

ARTEMIDA – boginja lova

ARES – bog rata

ATENA – boginja mudrosti

AFRODITA – boginja ženske ljepote i ljubavi

HEFEST – bog vatre

POSEJDON – bog mora

DEMETRA – boginja poljodjelstva

HAD – bog podzemnog svijeta

HELIJE – bog sunca

DIONIZ – bog plodnosti zemlje, vina i žena

HEBA – božica mladosti

EROS – bog ljubavi

MORFEJ – bog sna

PAN – bog šuma, zaštitnik stada i pastira

TANATOS – bog smrti

ERINIJE – boginje osvete i prokletstva

HESTIJA – božica srca, ognjišta i doma

LETA – božica ratara i stočara

MOJRE – božice životne sudbine

HERMES – zaštitnik putnika, lopova i trgovaca