Prikazani su postovi s oznakom Sergej Jesenjin. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Sergej Jesenjin. Prikaži sve postove

03. 10. 2012.

O Jesenjinu (prema knjizi "Genij i psiha")

 "Od svih ruševina na svijetu, sigurno je najžalosnije promatrati ruševinu čovjeka." (Theophile Gautier, utemeljitelj larpurlartizma, modernističkog pjesničkog pravca)

 Razočaranje u grad, Revoluciju i novo doba kojem se nadao Jesenjina gura u ponor samouništenja kojem je ionako po prirodi bio sklon. Brak s američkom balerinom Isidorom Duncan, podrijetlom Irkinjom, bio je nova katastrofa. Ona je došla u Petrograd 1921. na poziv sovjetske vlade da osnuje baletnu školu za male Ruse. Znatno starija od Jesenjina, želeći ga spasiti od propadanja u alkoholu i boemskom moskovskom i petrogradskom društvu, odvodi ga na zapad Europe i u Ameriku. On nastavlja sa skandalima, opijanjima s ruskim emigrantima, tučnjavama... Isidora ga 1923. ostavlja i odlazi u Pariz. Mnogi su dvojili u iskrenost osjećaja između to dvoje velikih umjetnika - zbog osamnaest godina razlike među njima i velikih karakternih razlika. Strast je postojala, ali je brzo nestala. Jesenjinu je vjerojatno jako prijala njezina svjetska slava, ali mu je i to brzo počelo smetati jer se osjećao manje vrijednim. Ipak, njezin je šal koji mu je darovala uvijek nosio sa sobom.
Jesenjin se 1925. ženi Tolstojevom unukom, ali je brak trajao samo nekoliko mjeseci.
Patio je od manije gonjenja, plašio se samoće. Pred smrt se plašio sam ostati u hotelskoj sobi - plašio se samoga sebe, svoje tamne strane. Prije nego li bi se povukao u sobu, satima bi sjedio u hotelskom predvorju.
Od života umornog mladog pjesnika našli su 28. prosinca 1925. u kutu hotelske sobe s omčom oko vrata, uz vrelu  cijev parnog grijanja, prerezanih vena. Prepoznali su ga po kosi jer mu je lice bilo izgorjelo i unakaženo.
Kao što se često kaže da život piše romane - Isidora je tragično poginula dvije godine kasnije kad joj se šal omotao oko automobilskog kotača.





Bolero, O Jesenjinu

Sarajevska grupa Bolero krajem osamdesetih 20. stoljeća izdala je album "O Jesenjinu" koji je bio inspiriran životom i djelom nesretnog ruskog pjesnika.
Kompozitor skladbi bio je Mišo Bartulica, a pjevač Mile Anđelić. Na albumu je gostovao i Rade Šerbedžija.

                                            Krčmarska Moskva

 


O Jesenjinu




Sergej Aleksandrovič Jesenjin (3)

PISMO MAJCI

Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

Sergej Aleksandrovič Jesenjin (2)


Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.









Sergej Aleksandrovič Jesenjin (1895. - 1925.)

 Rođen je u selu Konstantinovu - danas Jesenjinovo.
Djetinjstvo je proveo u tradicionalnoj seoskoj obitelji. Strog patrijarhalni odgoj, religioznost i narodna tradicija ostavili su dubok trag i na njegov kasniji život.
Upisao je Pedagoški fakultet u Moskvi. Tamo je upoznao najpoznatije ruske pjesnike - Bloka, Majakovskog i Maksima Gorkog.
Godine 1914. seli se u Petrograd gdje je dobro prihvaćen u umjetničkim krugovima koje osvaja svježinom svojih seoskih motiva; napušta studij.
Godine 1919. objavljuje manifest imažinizma te postaje vođom ruskih imažinista.
Listopadska revolucija 1917. presudno je utjecala na Jesenjina, vratio se 1918. u Moskvu koja je nakon revolucije postala sovjetskim središtem.
Jesenjin postaje urbanim pjesnikom i aktivno se uključuje u društveni život - piše poeziju u čast junacima revolucije, sudjeluje u pisanju filmskih scenarija. U godinama koje dolaze sve više se odaje boemskom životu, osjeća se iznevjerenim jer revolucija nije opravdala očekivanja (pobijedilo je urbano, a seosko je uništeno). Odaje se alkoholu i život završava samoubojstvom.

Jesenjinova supruga bila je Isidora Duncan, slavna američka balerina, a nakon nje Sofija Andrejevna, Tolstojeva unuka.

1. Prva ili rana faza stvaralaštva (1914.- 1916.) - vrijeme prije Listopadske revolucije; Jesenjin je pjesnik ruske prirode, a lirski je subjekt harmonično uklopljen u nju;
boje u pjesničkim slikama su svijetle, a naglasak je na poetizaciji patrijarhalnog života;
vedrina, melodioznost, metafore i poredbe iz seoskog života, pučka religioznost;
jednostavna kompozicija pjesama, slikarski obojene pjesme;
sebe je prozvao "posljednjim pjesnikom sela"
1916. - prva pjesnička zbirka "Radunica" - postala je toliko popularna da je predstavljen carici

2. Druga faza (1917. - 1919.) - urbana faza; sebe doživljava pjesnikom - prorokom, vjeruje u Revoluciju i duhovnu obnovu ruskog sela
Poeme: "Pjevni zov", "Drug", "Preobrazba", "Jordanska golubica", "Nebeski bubnjar"

3. Treća faza (1920. - 1925.) - tragično je svjestan da nema preporoda Rusije; on sam iskorijenjen je, ne pripada više ni selu ni gradu

Zbirke:
"Ispovijed mangupa" (1920.) - lirska autobiografija
"Krčmarska Moskva" (1924.)
"Crni čovjek" (1925.) - poema
"Anna Snegina" (1925.) - spjev koji je Jesenjin smatrao svojim najboljim djelom, a neki ga kritičari uspoređuju s romanom u stihovima "Evgenij Onjegin"

JESENJINŠTINA - dekadentan, pesimistički i boemski odnos prema životu; nastao u Rusiji nakon jesenjinova samoubojstva

Jesenjin i imažinizam
Iako je pripadao imažinizmu, njegova poezija, osim u isticanju pjesničke slike, odstupa od poetike tog smjera. Izbjegava slobodan stih, naglašeno je osjećajan.