Renesansa u Europi (uvod)

Trajanje: 15. i 16. stoljeće

Javila se najprije u Italiji, a zatim i u ostalim dijelovima Europe.
 Francuski renaissance znači preporod, obnova. Sam naziv ukazuje da u renesansi dolazi do preporoda znanosti i umjetnosti. Kultura se oslobađa okvira srednjovjekovnoga svjetonazora (crkvena dogma, sakralne teme, strah od grijeha) i oblikuje novi ideal stvaralačkog i slobodnog pojedinca.
Pojam renesansnoga čovjeka je Leonardo da Vinci, najsvestraniji genij renesanse koji se bavio umjetnošću, znanošću, astronomijom.
Homo universalis - univerzalan (svestran) čovjek koji sudjeluje  u svim područjima ljudskoga interesa

Društvene i političke okolnosti u kojima se razvija renesansa:
- otkriće novih kontinenata
- razvoj gradova i trgovačke klase
- otkriće kompasa
- izum tiskarskoga stroja
- otkriće baruta
- pojava protestantizma
- nova slika svijeta (umjesto geocentričnog heliocentrični sustav)

Ekonomski razvoj utječe i na umjetnički razvoj (npr. otkriće tiskarskoga stroja  omogućuje da knjiga bude dostupna svima i da se ljudska znanja brže prenose).

Značajke renesanse u književnosti:
- individualizam - renesansni ideal je čovjek  koji razvija sve svoje sposobnosti
- novi sustav književnih vrsta
- svjetovna tematika
- pisanje na narodnim jezicima
- jasnoća u izražavanju i sklad u izrazu (pregledna i simetrična kompozicija)

Predstavnici i djela:

Ludovico Ariosto, Bijesni Orlando (talijanska književnost) - viteško-romantični ep
Miguel de Cervantes, Bistri vitez Don Quijote od Manche (španjolska književnost) - roman
Francois Rabelais, Gargantua i Pantagruel (francuska književnost) - satirični roman; ubraja se u najveća djela svjetske komike
Michel de Montaigne, Eseji (francuska književnost) - zbirka eseja; Montaigne jeutemeljitelj eseja kao zasebne književne vrste
William Shakespeare, Hamlet (engleska književnost) - tragedija

William Shakespeare: pregled stvaralaštva

William Shakespeare rodio se u Stratfordu na rijeci Avon. Vjerojatno je u rodnome mjestu pohađao latinsku školu i tako stekao nužnu naobrazbu. Oženio se mlad, kao osamnaestogodišnjak, imao troje djece, a jedan mu se sin zvao Hamlet.
Odlazi u London gdje njegov talent i sposobnosti brzo dolaze do izražaja. Bio je član glumačke družine i suvlasnik kazališta Globe.

Mnoga se Shakespeareova djela ne mogu razvrstati u određenu književnu vrstu jer se u njima miješaju komični i tragični elementi, a imaju i specifičnu kompoziciju koja se ne uklapa u odrednice pojedinih vrsta.

Uobičajeno je njegovo bogato stvaralaštvo dijeliti u dvije faze:

1. RANA FAZA (FAZA NAUKOVANJA): djela napisana između 1589.  i 1592.
Komedije s plautovskim elementima
Komedija zabluda
Ukroćena goropadnica
Dva gospodina iz Verone
Jalov ljubavni trud

Tragedija
Tit Andronik

Povijesne drame
Henrik Vl.
Richard lll.
Kralj John

2. ZRELA FAZA (FAZA PISANJA ZA KAZALIŠTE)
Lirske drame - posebno je naglašena emocionalna strana likova, njihovi su osjećaji iskreni i često idealizirani; likovi se izražavaju raskošnim i bogatim pjesničkim jezikom

Romeo i Julija (tragedija)
San Ivanjske noći (komedija, pastoralna drama)
Mletački trgovac (komedija)
Richard ll. (povijesna drama)

Velike komedije (zlatne komedije) - različiti tipovi ljudi, predstavnici malograđanštine
Mnogo vike ni za što
Kako vam drago
Na Tri kralja ili kako hoćete
Vesele žene windzorske

U ovoj fazi nastaju i povijesne drame Henrik lV., Henrik V. i tragedija Julije Cezar.

Velike tragedije - studije čovjekove prirode, njegova morala i ponašanja; glavni su likovi opsjednuti nekom egzistencijalnom odlukom: osveta (Hanlet), ljubomora (Othello), težnja za vlašću (Macbeth); naglasak je na psihološkoj karakterizaciji likova - uglavnom su to moćni pojedinci čija karakterna slabost dovodi do kobnih posljedica za njih i njihovu okolinu
Hamlet
Othelo
Kralj Lear
Macbeth
Antonije i Kleopatra
Timon Atenjanin
Koriolan

U ovoj fazi nastaje i nekoliko mračnih ili problemskih komedija koje atmosferom i sadržajem odudaraju od uobičajenih komedija:
Triolo i Kresida
Sve je dobro što se dobro svrši
Mjera za mjeru

Romance - spaja se tragično i komično, likovi su uzdignuti na razinu simbola, miješaju se prirodno i natprirodno
Periklo
Cimbelin
Zimska priča
Oluja

William Shakespeare po mišljenju je mnogih povjesničara književnosti najbolji pisac svih vremena. Njegovi su dramski karakteri jaki ljudi koji su se našli u odlučujućim životnim situacijama.
Shakespeare je stvarao potkraj renesanse, u vrijeme kad se mijenja čovjekov svjetonazor, kada on sumnja u samoga sebe.U načinu književnoga stvaranja to je vidljivo u spajanju često protuslovnih elemenata - što je obilježje novoga, barkonoga, stila - manirizma.

Citati iz Shakespeareovih djela:

Nešto je trulo u državi danskoj. (Hamlet)

Čuvaj se ida martovskih. (Julije Cezar)

... neka osjeti da je od zimijskoga zuba bolnije imati nezahvalno dijete... (Kralj Lear)

Mi smo tek tvar od koje građeni su snovi, i snovima je obavit naš kratki život. (Oluja)

Poezija Petra Preradovića (interpretativni esej)

Esej treba imati od 400 do 600 riječi i uključivati:

- motivsko-tematsku i jezično-stilsku analizu pjesama Miruj, miruj, srce moje!, Ljudsko srce, Mrtva ljubav i Pjesnik
- u uvodnome dijelu eseja treba prikazati osnovne podatke iz Preradovićeva životopisa, a u zaključnome dijelu obuhvatiti etape Preradovićeva stvaralaštva i smjestiti navedene pjesme u kontekst toga stvaralaštva uz osobni osvrt i doživljaj iščitanih pjesama

Moguće smjernice za interpretaciju pjesama:

Miruj, miruj, srce moje!
- romantičarski elementi u pjesmi
- doživljaj svijeta lirskoga subjekta

Ljudsko srce
- doživljaj svijeta lirskoga subjekta
- ljudske karakteristike iznesene u pjesmi
- refleksivnost pjesme
- aforistični stihovi

Mrtva ljubav
- motiv pretvorbe mrtve ljubavi u zemlji i u moru
- zašto lirski subjekt odlučuje svoju mrtvu ljubav uzdignuti na nebo
- odnos materijalnih i duhovnih vrijednosti
- kako lirski subjekt doživljava ljude
- petrarkistički elementi u pjesmi

Pjesnik
- sudionici lirskoga dijaloga; alegoričnost
- pjesnikova i sokolova perspektiva o pitanju pjesnikove uloge u svijetu
- motiv razapetosti pjesnika
- ilirska ideja i viđenje uloge pjesnika
- kako ti shvaćaš pjesnikovu ulogu u svijetu

Francesco Petrarca, Kanconijer

- zahvaljujući djelima na latinskome jeziku, već je za života postao cijenjeni humanist
- mnogo je putovao upoznavajući antičku baštinu, a bio je ovjenčan i lovorovim vijencem
- Petrarca je vremenski pripadao srednjem vijeku, ali se svojim djelom predstavio kao čovjek novoga vijeka

Djela na latinskome jeziku:
Moja tajna - trodnevni dijalog između pjesnika i svetoga Augustina u prisutnosti Istine
Afrika - nedovršeni spjev koji veliča slavu Rima i Italije
O slavnim ljudima - životopisi slavnih Rimljana
Knjige o spomena vrijednim stvarima - povijesne anegdote

Kanconijer
- zbirka pjesama koja se sastoji od 366 pjesama, uglavnom soneta
- posvećene su Lauri de Sade, Petrarcinoj idealnoj ženi koja je uzdignuta do ideala fizičke i duhovne ljepote
- broj pjesama nema simbolično značenje kao kod Dantea, a nisu ni kronološki poredane  - dominirao je umjetnički kriterij
- pjesme su raspoređene u zbirci tako da postupno raščlanjuju  doživljaj ljubavi i kolebanje između ovozemaljske ljubavi i vjere
- pisan je talijanskim jezikom; u njemu je na tradiciji trubadurske lirike i slatkog novog stila (talijanska pjesnička škola) stvorio novi uzorak pjesništva
Petrarcu smatramo prvim modernim pjesnikom. Taj je naziv zaslužio zbog stavljanja samoga sebe u središte svoje poezije.

U 15. i 16. stoljeću Europom se proširio PETRARKIZAM, stil u kojem se nastojalo oponašati Petrarcinu poeziju.