Domaća zadaća za 3.R

Prepisati obje pjesme u bilježnicu i interpretirati ih prema pitanjima.

Luis de Gongora, Sat na zvoniku

Vrijeme, nama korist nije
što te troše oštri zubi
tolikih kotača grubih,
kad si uvijek sve hitrije.
Što da noge obadvije
sputamo ti utezima,
kad u vjetru stan svoj imaš
te s njim letiš i ne haješ
i zvuku metala daješ
što nam šutke oduzimaš.

Odredi vrstu pjesme, temu pjesme i izdvoji dominantne motive.
Koje se riječi iz "nepjesničkoga" jezika pojavljuju u pjesmi?
Pronađi stilska sredstva u pjesmi (metafore, personifikacije, epitete).
Pokušaj odrediti končeto (spoj poredbe, antiteze, personifikacije kroz nekoliko stihova).
Što je u ovoj pjesmi neobično (izdvoji barem dva elementa)?
Po kojim je značajkama ova pjesma barokna?

Giambattista Marino, Ljudski život

Utvara jadni čovjek, čim se rodi
životu, gdje ga samo bijeda čeka.
Na plač oči, ne vidi sunca daleka,
i već ga stega čvrstih spona zgodi.

Kada poraste, i mlijeko mu već ne godi,
bolna pod bičem čuje mu se dreka,
a kada stignu ozbiljna ljeta neka,
iz sreće u jad ljubavna bol ga vodi.

Koliko još mu truda i boli digne
gorčinu u srcu, dok ga život gorak
ne zgrbi, te se skršen o štap prigne,

pod kamen teški konačno legne stvorak.
Uzdahnuv velim, videć što sve nas stigne:
od zipke pa do groba samo je korak.

Odredi vrstu pjesme, temu pjesme i izdvoji dominantne motive.
Izdvoji pjesničke slike kojima se prikazuje djetinjstvo, odrastanje i zrelo doba.
Izdvoji ssve imenice i pridjeve u prvoj tercini: Zaključi kakav je pjesnikov doživljaj svijeta.
Koja je poetska poruka pjesme?
Po kojim je značajkama ova pjesma barokna?

Domaća zadaća (1.U)

Zadatak: Odaberite jednu od ponuđenih pjesama i interpretirajte je (motivsko-tematska i jezično-stilska analiza). Odabranu pjesmu treba točno prepisati u bilježnicu za domaću zadaću, a zatim je interpretirati.

Tatjana Gromača, Eto šta ti je ljubav

Bliži se Valentinovo
praznik za one
čija ljubav ne poznaje cinizam.
Žene iz robne kuće Nama na Kvatriću
ušle su u staklene izloge
da izmedu ukočenih lutaka
sprejevima na stiroporu
iscrtaju srca na kojima piše
"I love you".
Negdje dolje, prema Dubravi
neki je zaljubljeni čovjek
bijelom bojom po limenim vratima garaže
nacrtao veliku šahovnicu
pored koje takoder piše
"I love you".
Eto šta ti je ljubav!
To si pomislila jednom
dok si se praznog želuca,
nagrizenog jutarnjom cigaretom i kavom
truckala tramvajem do posla.
Nije bilo ničeg da te razuvjeri.

Nikola Šop, Kuda bih vodio Isusa

Isuse blagi, u doba kasnih sati,
kad još bdiju siromasi tvoji,
skromnom krojaču odvest ću te, da ti
jedno obično odijelo skroji.

I obućaru malom, koji svu noć kuje
oštre čavle u teški potplat.
Dok tvornice cipela žučno bruje.
Milion pari skuju za jedan sat.

Zatim čovjeku, koji šešire pravi,
sa spuštenim obodom, da skriju bol.
Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi.
Prostran da u se primi i tvoj oreol.

Onda ćemo poći u krčmu kraj grada,
koji liči na stari, nasukani brod.
Gdje braća za stolom, od silnog jada
bacaju čaše i šešire na pod.

Prvi krik pijetla bit će britka strijela,
od koje će ti srce da krvari.
Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.
Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari.

A trećim krikom kad se pijetli jave,
o Isuse, zateturat ćeš od bola.
Tvoj šešir će pasti s glave.
Šešir i aureola.

Antun Gustav Matoš, Stara pjesma

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema. 

Eva Zonenberg, Skala osjetljivosti

Poslije onog što se dogodilo
ne umijem razgovarati s mrtvima
a ni sa živima
ne umijem dijeliti život na dan i noć
a ni na sate
ne polazi mi za rukom molitva šapatom
a ni glasna
neću da gledam u ogledalo
a ni u ljude

poslije onog
od vjere je ostalo nekoliko zrnaca brojanica
od snova nekoliko bijelih tabletica
od stihova jedan kompromitujući naslov
od razgovora gađanje mesom
od prijateljstva jeza poslije prvih slova imena
od znanja smrad lakiranih omota
od sjećanja uvijek svježi ugrušci

odučila sam se od istinskog života
zaboravila sam čemu služi tijelo
bojim se biti voljena

poslije onoga što se dogodilo
ne koristim dodir


Stanko Musa; Prijatelju, eto, da smo rijeka 

da smo rijeka, prijatelju stari
živjeli bi ni pitali ne bi
što je život i zašto se stari
rijeka ne zna što čovjeka čeka
i ne pita kome treba lijeka
gdje utjehu naći za čovjeka
ne briga ju kako zore zore
zašto čovjek ne more na more
zašto vječno na ljubav on čeka
zbog čega je za njega velika
zašto draga kada je daleka
ne robuje rijeka ni vremenu
mi moramo kada smo u njemu
prijatelju brini se ti za se
ostarjeti ona neće zna se
i ne čeka rijeka nova jutra
a mi ovdje od danas do sutra
prijatelju, eto, da smo rijeka
znali ne bi sudbinu čovjeka...

prijatelju, eto, da smo rijeka...