- smatra se utemeljiteljem modernog francuskog kazališta
- njegova tragedija Cid smatra se uzorkom klasicističke tragedije
- sam Corneille svoje je djelo odredio kao tragikomediju - zbog sretnog završetka (odstupanje od klasicističke tragedije)
- tematski drama se oslanja na predložak srednjovjekovnog španjolskog epa Pjesma o Cidu
(El Cid nadimak je španjolskog nacionalnog junaka Rodriga Diaza del Vivare), proslavljenog u borbi s Maurima)
- Corneille ne poštuje jedinstvo mjesta, vremena i radnje zbog čega su mu onodobni kritičari osporavali vrijednost djela
Vrijednost drame: složeni karakteri, dojmljivi dijalozi i sjajno sklopljeni aleksandrinci
(aleksandrinac - stih od 12 slogova s cezurom iza 6. sloga)
Tema: sukob između časti i osjećaja
- jedinstvu radnje Corneille daje psihološko tumačenje - ako je psihološki opravdano, radnja može biti bogata i razvijena
Napomena: ostaviti praznih desetak redaka u bilježnici!!!
Jean Racine /Žan Rasin/
- u njegovim je djelima klasicistički ideal oživljavanja antičke tragedije dosegnuo vrhunac
- u oblikovanju likova sklon je psihološkoj analizi i razumijevanju ljudskih slabosti
- njegovi likovi gube osobine uzvišenih junaka (kao i Euripidovi) - to su ljudi s manama i strastima kojima se ne mogu oduprijeti
- najvažnija tragedija Fedra
Napomena: ostaviti praznih desetak redaka u bilježnici!!!
Usporedba Corneillea i Racinea
SLIČNOSTI
|
|
aleksandrinac
forma: skladna; tragedije od 5 činova (svaki
čin ima od 4 do 7 prizora)
stil: uzvišen, dostojanstven
teme: najčešće povijesne, legendarne,
mitološke
načela: poštuju se principi vjerojatnosti,
doličnosti i dosljednosti
|
|
RAZLIKE
|
|
CORNEILLE
|
RACINE
|
likovi su heroji – uzvišeni karakteri – ljudi kakvi
bi trebali biti
pjesnik volje
ne primjenjuje dosljedno pravilo o trima
jedinstvima
|
likovi su ljudi s manama i strastima – ljudi kakvi
jesu
pjesnik strasti
dosljedno primjenjuje pravilo o trima
jedinstvima
|
