Klasicizam i prosvjetiteljstvo; Hrv. knj. u 18. stoljeću (Okvirni sadržaji za provjeru znanja)

1. Kada i gdje se formira epoha klasicizma? Odredi trajanje epohe.
2. U kakvom su odnosu klasicizam i racionalizam?
3. Objasni klasicističke značajke: oživljavanje antike, kriterij doličnosti, racionalnosti i didaktičnosti.
4. Objasni odnos klasicističke književnosti prema grčkoj i rimskoj književnosti.
5. Koje su najuglednije književne vrste klasicizma i zašto?
6. Navedi obilježja klasicističke tragedije.
7. Na koji način Pierre Corneille odstupa od klasicističkih pravila? Koja pravila poštuje u svojoj tragediji «Cid»?
8. Objasni Aristotelovo jedinstvo mjesta, vremena i radnje.
9. Koje su vrijednosti na prvome mjestu u društvu kojem pripadaju Rodrigo i Himena?
10. Koje su moralne vrijednosti u tragediji «Cid» prikazane kao muške i na osnovu čega to možemo zaključiti?
11. Koje su moralne vrijednosti u djelu prikazane kao ženske?
12. Na koje načine Moliere postiže dojam smiješnoga?
13. U čemu je glavna razlika između Plautova i Moliereova «Škrca»? (Prisjeti se radnje Plautove komedije!)
14. Kako završava komedija «Škrtac»? Zašto kažemo da je kraj ipak optimističan?
15. Koje osobine cijeni Mirandolina kod muškaraca?
16. Objasni Goldonijevu reformu kazališta.
17. Razlikovati značajke baroknog i klasicističkog izraza.
18. Objasni kakve ideje zastupaju likovi u Voltaireovu romanu «Candide».
19. Na temelju romana «Candide» navedi obilježja filozofskoga romana.
20. Objasni smisao Candideove rečenice s kraja romana: «Treba obrađivati svoj vrt.»
21. U kojem je smislu Voltaire iskoristio strukturu pustolovnog romana?
22. Objasni pojam prosvjetiteljstva. Navedi najznačajnije francuske prosvjetitelje.
23. Izdvoji i protumači ideje u književnosti prosvjetiteljstva.
24. Zašto hrvatsku književnost 18. stoljeća ne možemo imenovati samo jednom književnopovijesnom ili duhovnopovijesnom odrednicom?
25. Kakav je hrvatski kulturni i narodni prostor u 18. stoljeću?
26. Dokaži na primjerima pojedinih hrvatskih pisaca 18. stoljeća obilježja baroka, prosvjetiteljstva, klasicizma i najavu romantizma.
27. Prikaži hrvatsku književnost 18. stoljeća po regijama.
28. Navedi najznačajnija djela prevoditelja i imena prevoditelja. Koji je prijevod najznačajniji za općeduhovni život Hrvata?
29. Protumači na značajkama njihovih djela kakvu ulogu književnosti namjenjuju Kačić i Reljković.
30. Objasni značenje latinizma u hrvatskoj književosti 18. stoljeća.

Uživajte!!! :)

VOLTAIRE (Francois-Marie Arouet) (1694.-1778.)

VOLTAIRE je najutjecajnija osoba epohe prosvjetiteljstva. Obilježio je čitavo 18. stoljeće, koje se po njemu i naziva "Voltaireovo stoljeće".
Veliki ugled stekao je kao borac perom protiv nepravednoga društvenog uređenja i društvenih institucija te protiv svih oblika  ograničavanja ljudskih sloboda. Najgorljivije se suprotstavlja ljudskoj gluposti i predrasudama.
Afirmirao je roman kao književnu vrstu koja je od srednjeg vijeka zanemarivana u korist epa i tragedije.
Tvorac je filozofskog romana kao podvrste romana.

Candide ili Optimizam
Vrsta: filozofski roman; objavljen 1757. (do kraja Voltaireova života objavljen je uviše od 40 izdanja)
- zamišljen je kao zabavno djelo upereno protiv filozofije optimizma Gottfrieda Wilhelma Leibniza koji je smatrao da je ovaj svijet najbolji od svih mogućih svjetova jer ga je Bog izabrao po svojoj volji

- roman opisuje sudbinu i pustolovine naivnog Candidea (naslovni lik) koji se stalno iznova uvjerava da zbilja ničime ne potvrđuje bilo kakav optimizam

Voltaire, kao vodeći intelektualac svog doba, duboko je proživljavao svjetske nesreće, ratove i prirodne katastrofe, iako njima nije bio osobno pogođen; te je kataklizme smatrao dodatnim argumentima protiv svakog nerealnog optimizma.
- nerealni optimizam zaglupljuje čovječanstvo

Voltireov roman je dvostruka parodija:
a) parodija pustolovno - sentimentalnog romana (popularni tip romana onog vremena, još od renesense, potomak viteškog romana - naivni zapleti i obavezni sretni završeci) - Candideu se događaju nevjerojatne pustolovine, upoznao je čitav svijet koji je samo zbir nesreća, ratova i gluposti

b) parodija filozofske ideje kojoj se protivio - optimizam nema pokriće u zbilji

- u romanu nema esejističkih elemenata kao u drugim filozofskim djelima, već se inzistira na fabuliranju
- fabula treba biti zabavna, a brojni nesretni događaji trebaju poslužiti kao argumenti koji će čitatelja uvjeriti u točnost i opravdanost autorovih stavova

Ostaviti 5-6 praznih redaka u bilježnici!!!

Klasicistički elementi u Voltaireovu djelu:
- zalaganje za razum/ razboritost

Prosvjetiteljski elementi u Voltaireovu djelu:
- slobodoumlje
- tolerancija
- vjera u zdrav razum
- novo shvaćanje književnih vrsta (sve veću ulogu dobivaju romani, novele i filozofske rasprave)

Najveći klasicistički tragičari

Pierre Corneille /Pjer Kornej/

- smatra se utemeljiteljem modernog francuskog kazališta
- njegova tragedija Cid smatra se uzorkom klasicističke tragedije

- sam Corneille svoje je djelo odredio kao tragikomediju - zbog sretnog završetka (odstupanje od klasicističke tragedije)

- tematski drama se oslanja na predložak srednjovjekovnog španjolskog epa Pjesma o Cidu
(El Cid nadimak je španjolskog nacionalnog junaka Rodriga Diaza del Vivare), proslavljenog u borbi s Maurima)

- Corneille ne poštuje jedinstvo mjesta, vremena i radnje zbog čega su mu onodobni kritičari osporavali vrijednost djela

Vrijednost drame: složeni karakteri, dojmljivi dijalozi i sjajno sklopljeni aleksandrinci
(aleksandrinac - stih od 12 slogova s cezurom iza 6. sloga)

Tema: sukob između časti i osjećaja
- jedinstvu radnje Corneille daje psihološko tumačenje - ako je psihološki opravdano, radnja može biti bogata i razvijena

Napomena: ostaviti praznih desetak redaka u bilježnici!!!


Jean Racine /Žan Rasin/

- u njegovim je djelima klasicistički ideal oživljavanja antičke tragedije dosegnuo vrhunac
- u oblikovanju likova sklon je psihološkoj analizi i razumijevanju ljudskih slabosti
- njegovi likovi gube osobine uzvišenih junaka (kao i Euripidovi) - to su ljudi s manama i strastima kojima se ne mogu oduprijeti
- najvažnija tragedija Fedra

Napomena: ostaviti praznih desetak redaka u bilježnici!!!

Usporedba Corneillea i Racinea

SLIČNOSTI
aleksandrinac               forma: skladna; tragedije od 5 činova (svaki čin ima od 4 do 7 prizora)              stil: uzvišen, dostojanstven              teme: najčešće povijesne, legendarne, mitološke              načela: poštuju se principi vjerojatnosti, doličnosti i dosljednosti
RAZLIKE
CORNEILLE	RACINE
likovi su heroji – uzvišeni karakteri – ljudi kakvi bi trebali biti             pjesnik volje            ne primjenjuje dosljedno pravilo o trima jedinstvima	likovi su ljudi s manama i strastima – ljudi kakvi jesu                         pjesnik strasti            dosljedno primjenjuje pravilo o trima jedinstvima

Klasicistička tragedija i klasicistička komedija

KLASICISTIČKA DRAMSKA POETIKA

TRAGEDIJA

Osnovne značajke: oponašanje, doličnost, dosljednost, poštivanje pravila o trima jedinstvima

a) oponašanje - antičkih uzora
                      - prikazivanje idealne duhovne prirode (a ne materijalne, fizičke, stvarne)

b) doličnost - klasicističko djelo ne smije vrijeđati ukus publike; pisac mora poštivati načela pristojnosti; zabranjeno je prikazivanje neuljudnih osjećaja, ružnog, poročnog, ubojstva i smrti na pozornici

c) dosljednost - junaci u svojim postupcima trebaju biti dosljednni, poštujući pristojnost

d) pravila o trima jedinstvima (iz Aristotelove Poetike):
- jedinstvo mjesta (radnja se mora događati na jednom mjestu)
- jedinstvo vremena (jedna radnja povezana s jednim događajem - nema paralelnih radnji)

Boileau /Boalo/ - najznačajniji teoretičar klasicizma

1. predmet umjetničkog djela je istina

2. prednost pred osjećajima i maštom ima razum

3. kao pjesničke uzore treba uzimati antičke pisce

4. tragedija zauzima najviše mjesto među književnim vrstama; temelji se na oponašanju i katarzi (gledatelj mora suosjećati s uzvišenim, plemenitim karakterima i na taj način pročistiti svoje osjećaje)

5. pravila klasicističke tragedije:
a) ekspozicija (radnja nas mora 'glatko' uvesti u predmet/problem; predmet nikad nije istumačen rano)
b) poštivanje triju jedinstava
c) pravilo vjerojatnosti (duh ne uzbuđuju nemoguće stvari)
d) napetost (zaplet treba rasti kroz svaki prizor, a poslije vrhunca treba se lako razriješiti)
e) mitološki ili povijesni junaci moraju se u tragediji vladati u skladu s općim predodžbama o njima, stoga se od pisca zahtijeva proučavanje ambijenata i vremena)
f) ako je junak izmišljen, mora biti dosljedan u postupcima i pristojan

6. otmjen i uzvišen stil, ali primjeren likovima i situacijama

KOMEDIJA

- pisane aleksandrincem (stihom) i u prozi
 - stil je prilagođen sadržaju; visoki stil u visokim komedijama, a niski u niskim (pučkim) komedijama
- scenski i govorni jezik se podudaraju
- jezik je u funkciji karakterizacije: svaki lik govori svojim jezikom, ovisno o svom društvenom položaju i karakteru
- teme: društveni problemi 17. stoljeća i početka 18. stoljeća
- likovi su iz raznih društvenih slojeva (realizam na pozornici)
- Moliere je uveo i neautentične likove - lažne moraliste, lažne liječnike, lažne učenjake, lažne vjernike (moderne teme - problem čovjekove osobnosti)

- likovi su podijeljeni na karaktere i tipove (škrti starci, pohonici, snobovi, skorojevići, licemjeri)

Carlo Goldoni (1707. - 1793.)

 - rodom iz Venecije; dvojezični pisac (talijanski i francuski)
- napisao je više od 200 dramskih djela

a) komedije karaktera - (Gostioničarka Mirandolina, Grubijani)

b) komedije ambijenata (Kavana, Poljana, Ribarske svađe)
- uspio je na sceni dočarati ugođaj mletačkih kavana, trgova i ribarskih naselja s izuzetnim smislom za skupne prizore i za lokalnu komiku tipova karaktera i situacija
- pisao je mletačkim dijalektom

Reformirao je talijansko kazalište prema načelima klasicističke drame. Osnovni temelji njegova djela su građanski moralizam i građanska razboritost.
Uvidio je važnost komedije dell'arte pa je radio na njezinu postupnu dokidanju (reformi)

KOMEDIJA DELL'ARTE
- zabavna
- temelji se na scenariju i improvizaciji
- likovi su apstraktni tipovi (maske): zaljubljenici, lukavi sluge, hvalisavi vojnici, razbludne služavke
- zapleti su šablonizirani, najčešće ljubavne zgode

GOLDONIJEVA REFORMIRANA KOMEDIJA
- zabavna i poučna
- temelji se na pisanom tekstu
- likovi su karakteri
- teme iz svakodnevice: odnos među društvenim klasama, ljudske mane i pobjeda vrline, obiteljski život i moral, položaj žene u društvu

Jean Baptiste Pouqelin (Moliere) (1622. - 1673.)

 - prvi dramski uspjeh su mu Kaćiperke
- dopao se kraljevu bratu, a zatim i samom kralju Luju XlV. koji je jako volio kazalište
- Moliereova kazališna družina dobiva naziv Kraljevska družina
- postao je slavan kazališni pisac, ali budući da se u svojim komedijama izrugivao društvenim pojavama u kojima su se mnogi prepoznavali, pratili su ga brojni skandali
- ipak, sve do smrti uživao je kraljevu naklonost i zaštitu

- napisao je više od 30 komedija u stihu i u prozi, a uzori su mu bili rimski komediografi Terencije i Plaut
- posvetio se kronici, ali i kritici francuskog društva 17. stoljeća
- zagovarao je nov građanski moral, a kritzirao je aristokraciju isvećenstvo

Društveni problemi obrađeni u Moliereovim komedijama:

Kaćiperke - snobizam, pretjerivanje, neprirodnost žena iz visokog društva

Škola za muževe/ Škola za žene - problem odgoja djevojaka, položaj žene u obitelji i braku; ugovoreni brakovi

Tartuffe - lažna pobožnost, liemjerje i moralna pokvarenost

Mizantrop - površnost i neprirodnost (glumatanje/ afektacija) visokog društva

Škrtac - neumjerenost u zgrtanju kapitala i problem ugovorenih brakova

Georges Dandin / Građanin plemić - bolesna ambicija građana da uđu u visoko društvo

Umišljeni bolesnik - nesposobnost liječnika šarlatana

Klasicizam i prosvjetiteljstvo u europskim književnostima

Trajanje: druga polovina 17. stoljeća i 18. stoljeće
- u nekim nacionalnim književnostima klasicizam i prosvjetiteljstvo toliko su isprepleteni da među njima gotovo da i nema razlike
- francuska književnost ima vodeću ulogu (u baroku je to bila francuska književnost)

KLASICIZAM
- ugledanje na klasiku, tj. na vrijednosti antičke književnosti; uzori dostojni oponašanja su Aristotel i grčki tragičari (Eshil, Sofoklo i Euripid)
- filozofsku podlogu klasicizmu pruža Descartesova filozofija racionalizma
Racionalizam je filozofski pravac koji daje prednost razumu u spoznaji stvarnosti - osnovao ga je francuski filozof Rene Descartes.
Mislim, dakle jesam. / Cogito ergo sum. (lat.) / I think, therefore I am. - u sve se može sumnjati, sve se može propitivati, a odgovor će  nam dati razum; razum nije samo glavno oružje spoznaje, nego je i glavni kriterij umjetničke vrijednosti

- glavna književna vrsta u klasicizmu je tragedija

PROSVJETITELJSTVO
- prvo se javlja u Engleskoj kao građanski pokret, a zatim u Francuskoj
Glavni prosvjetitelji u Francuskoj: Montesquieu (Monteskje), Voltaire (Volter) i Rousseau (Ruso)
- filozofija prosvjetiteljstva okreće se praktičnim pitanjima aktualnih životnih problema (država, crkva, vjera, odgoj i moral)
- prosvjetitelji istinski vjeruju u svemoć ljudskog uma, u ideju napretka čovječanstva i u mogućnost racionalnog uređenja svijeta; zato se filozofija povezuje sa znanošću: ekonomijom, pravom, poviješću

- 18. stoljeće doba je prosvijećenih vladara: Josipa ll. (sin Marije Terezije), Katarine Velike (ruske carice)

Enciklopedisti:
Godine 1751. počinje izlaziti Enciklopedija - zbirka sveobuhvatnog znanja (Denis Diderot), D'Alembert, Montesquieu, Voltaire, Rousseau)

- završetak prosvjetiteljstva obično se veže uz 1789. godinu, tj. uz Francusku revoluciju

- glavna književna vrsta u prosvjetiteljstvu je filozofski roman