26. 09. 2022.

Prilagodba bloga

 Drage učenice i učenici, u tijeku je prilagodba nastavnih materijala prema novom ispitnom Katalogu za državnu maturu u školskoj godini 2022./2023.

Neki će sadržaji ostati na blogu, a ostali će biti prilagođeni novom nacionalnom kurikulu za nastavni predmet Hrvatski jezik prema Školi za život. Naravno, bit će dodani i novi sadržaji.

Odsad ćete na blogu moći pratiti i sadržaje vezane uz fakultativni predmet Filmologija te izborni predmet za 2. razred opće gimnazije Dramski odgoj.

22. 01. 2017.

Domaća zadaća za 3.R i 3. LT

 Isprintati pjesmu!!!

Alphonse de Lamartine, Jezero

Zar, gonjenima uvijek novim obalama,
U vječnu noć, ko bespovratni san,
U more ljeta bacit nije dano nama
Sidro bar na dan?

O jezero, tek jedna godina što prođe,
A tu, gdje nju je svaki očekivo val,
Gle, sam sad sjedim ja, gdje ona dođe
Sa mnom sjest na žal.

Udaralo si šumno o visoku stijenu
Nagrizajući ko i sada kamen krut,
A vjetar s tvoga vala nosio je pjenu
Sve do pred njen skut.

Da l’ pamtiš, kad smo došli jedno veče,
A s neba na val tamni rosio je muk,
Tek iz daljine, ko da veslo vodu siječe,
Ču se skladni zvuk.

Najednom divna riječ se dragoj usni ote,
A obala se ozva jekom isti čas,
I val bje tih dok drag i pun ljepote
Drhtnu njezin glas:

“O, vrijeme, stani čas, nek malko dulje traje
Let tvoj nesnosan!
Da užijemo sve do kraja, što nam daje
Najljepši naš dan.

Ta nesretnih je dosta, što im preko mjere
Dug je taj tvoj čas.
Za njihov dan se skrbi, što ih patnjom ždere -
Pusti, sretne, nas.

Al ja zaludu molim vrijeme neka stane -
Bijeg je njegov živ.
Ja velim noći “Lakše” al sjaj zore rane
Već je razbi siv.

Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala:
Ljubav, ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala,
- Prolaznici mi!”

O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noći,
Kad ljubav plavi nas ko svježi potok tlo,
Zar brzo nestat mora kao što će proći
Dan što nosi zlo?

Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati?
Zar od sveg neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote, neće l’ opet dati
Čas taj tako drag?

O vječnosti, o prošlosti, gdje vaša tama
Sad skriva naše dane, recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratit nama,
Taj oteti dar?

O jezero, o spilje, mračna šumo, stijene,
Vas vrijeme štedjet i pomladit ima moć!
O prirodo sačuvaj barem uspomene
Na tu divnu noć!

Pa bilo to u tvome miru ili buri,
O jezero, u humku kao sijena plast,
U tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri
Gledaju svoj rast!

Pa bilo to u lahoru il treperenju lista,
U šumu što ga žal udvaja tvoj,
U zvijezdi srebrnoj što na tvom valu blista
I sjaj motri svoj!

I neka povjetarac, trska što se njiše,
I zrak tvoj ugodan ko mirisava so,
Nek progovori sve, što čuje, vidi, diše:
“Ljubav bješe to!”

Odredi vrstu pjesme. Je li ovo pejzažna pjesma kao što sugerira naslov? Obrazloži svoj odgovor. 
Prva strofa kompozicijski je izdvojena: postavlja pitanje na koje cijela pjesma pokušava odgovoriti. Svojim riječima oblikuj to pitanje.
Odredi motive u pjesmi i grupiraj ih.
Komu se sve pjesnik obraća?
U posljednjim četirima strofama pjesnik pronalazi rješenje svog intimnog pitanja. Protumači ga.
Izdvoji stihove koji podsjećaju na aforizme o ljubavi, prolaznosti vremena i prirodi.

13. 12. 2016.

Domaća zadaća za 3.R i 3. LT

  Isprintati pjesmu!!!
Edgar Allan Poe, Gavran

1
Ponoći sam jedne tužne proučavo slab i snužden
Neobične drevne knjige, što prastari nauk skriše -
Gotovo sam u san pao, kad je netko zakucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajući tiho, tiše -
»Posjetilac«, ja promrmljah, “što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više.”

2
Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno;
Svaki ugarak, što gasne, sablasti po podu riše.
Žudim vruće za svanućem - uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče - jer me od Nje rastaviše
Anđeli, što divnu djevu zvat Lenorom nastaviše -
Tu imena nema više.

3
Od svilenog tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nepoznati, fantastični užasi me ispuniše;
Da utišam srce svoje, ja ponavljam mirno stojeć:
»Posjetilac neki to je, što u sobu ući ište -
Posjetilac kasni koji možda traži zaklonište -
Eto to je, ništa više.«

4
Kad smjelosti malo stekoh, ne oklijevah nego rekoh:
»Gospodine ili gospo, oprostite, evo stižem!
Zapravo sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo.
Tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše;
Gotovo vas nisam čuo« - i vrata se otvoriše –
Mrak preda mnom, ništa više.

5
Pogledom kroz tamu bludim; stojim, plašim se i
čudim;
Ah, ne može smrtnik sniti snove što se meni sniše!
Al' nevina bje tišina; znaka nije dala tmina,
S mojih usta riječ jedina pade poput kapi kiše,
»Lenora«, prošaptah tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to, i ništa više.

6
U svoju se sobu vratih, dok u meni duša plamti;
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
»Zacijelo«, ja rekoh, »to je na prozoru sobe moje;
Da pogledam časkom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da vidimo kakve se tu tajne skriše –
Valjda vjetar, ništa više.«

7
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku
Dostojanstven uđe Gavran, što iz drevnih dana stiže,
Ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
Poput lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže.
Sleti, sjede, ništa više.

8
Kad ugledah pticu crnu, u smijeh tuga se obrmu,
Zbog ozbiljnog dostojanstva kojim strogi lik joj diše.
Nek' si ošišana ptica«, rekoh, »nisi kukavica,
O, Gavrane, mrka lica, što sa Noćnog žala stiže,
Kako zovu te na žalu hadske noći, otkud stiže? «
Reče Gavran; »Nikad više.«

9
Začudih se tome mnogo, što crn stvor je zborit mogo,
Premda malobrojne riječi malo što mi objasniše.
Al' priznati mora sva'ko, ne događa da se lako
Da živ čovjek gleda tako pticu što se nad njim njiše,
Na skulpturi iznad vrata, zvijer il' pticu što se njiše,
S tim imenom »Nikad više.«

10
Gavran sam na bisti sjedi; tek te riječi probesjedi,
Baš kao da cijelu dušu te mu riječi izraziše:
Više niti riječ da rekne - više ni da perom trepne –
Dok moj šapat jedva jekne: »Svi me druzi ostaviše,
Pa će zorom i on, k'o što nade već me ostaviše.«
Tad će ptica: »Nikad više.-«:

11
Muk se razbi, ja, zatečen - na odgovor spremno rečen
»Nema sumnje«, rekoh, » to je sve mu znanje, ništa više,
Riječ od tužna gazde čuta, koga Nevolja je kruta
Stalno pratila duž puta, pa mu sve se pjesme sliše,
Tužaljke se puste nade u jednu tegobu sliše,
U »Nikada- nikad više. «

12
Ali mi i opet Gavran tužne usne u smijeh nabra;
Dogurah pred kip i pticu moj naslonjač prekrit plišem;
Te u meki baršun padoh, povezivat mašte stadoh,
Na razmatranje se dadoh - kakvu mi sudbinu piše
Grobna, kobna drevna ptica - kakvu mi sudbinu piše
Kada grakće: »Nikad više. «

13
Sjedah, tražeć smis'o toga, al' ne rekoh niti sloga
Ptici, čije žarke oči srž mi srca opržiše
Predan toj i drugoj mašti, pustih glavu mirno pasti
U taj baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše.
Sjest u baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše,
Ona neće nikad više.

14
Tad ko da se uzduh zgusnu, čudni miris me zapljusnu
Začuh lagan hod serafa, koji kadionik njiše.
»Bijedo«, kliknuh, »Bogu slava! Anđelima te spasava,
Šalje travu zaborava, uspomene da ti zbriše!«
Pij, o pij taj blag nepenthe, nek Lenori spomen zbriše!«
Reče Gavran: »Nikad više.«


15
»Proroče, kog' rodi porok - vrag il' ptica, ipak prorok! -
Napasnik da l' posla tebe, il' oluje izbaciše
Sama al' nezastrašena usred kraja urečena,
U dom opsjednut od sjena, reci, mogu l' da me liše
Melemi iz Gileada, mogu l' jada da me liše? «
Reče Gavran: »Nikad više.«

16
Proroče, kog rodi porok - vrag il' ptica, ipak prorok. -
Neba ti, i Boga, po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da 1' ću u Edenu
Grlit ženu posvećenu, Lenora je okrstiše,
Djevu divnu, jedinstvenu, koju anđeli mi skriše.«
Reče Gavran: »Nikad više.«

17
"Rastanak je to što kažeš«, kriknuh, »ptico ili vraže!
U oluju bježi, na žal hadske Noći otkud stiže!
Niti pera ne ispusti k'o trag laži, što izusti!
U samoći mene pusti!- nek ti trag se s biste zbriše!
Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun, što srce siše!«
Reče Gavran: »Nikad više.«

18
I taj Gavran postojano, još je tamo, još je tamo,
Na Paladi blijedoj sjedi, što se iznad vrata diže;
Oko mu je slika živa oka zloduha što sniva,
Svjetlo koje ga obliva, sjenu mu na podu riše;
Moja duša iz te sjene, koja se na podu riše
Ustat neće - nikad više!

Pokušajte zamisliti čovjeka koji izgovara ove stihove: tko je on, kako izgleda, čime se bavi, gdje se nalazi, što ga muči?
Na koji se način lirski subjekt trudi racionalno protumačiti tajanstvena zbivanja: šumove u noći i gavranove riječi? Uspijeva li u tome?
Izdvoji ovozemaljske i onostrane elemente (motive) u pjesmi.
U kojoj je stofi najizraženiji motiv osamljenosti? Zaokruži strofu ili je prepiši.
Koja sudbinski važna pitanja lirski subjekt postavlja gavranu? Zbog čega? Kako reagira na njegove riječi nikad više?  
Protumači poantu pjesme sadržanu u stihovima:
Moja duša iz te sjene, koja se na podu riše,
Ustat neće - nikad više!
Odredi ljubavne i okultno-mistične motive. Koji prevladavaju?
Što simbolizira gavran? Misliš li da je došao iz područja onostranog ili iz pjesnikove podsvijesti?
Kakva je sadržajna i ritmička uloga refrena nikad više
Izdvoji iz pjesme lirske, epske i dramske elemente.

11. 11. 2016.

Domaća zadaća za 3.LT i 3.R

Zadatak: isprintati ili prepisati pjesmu (treba biti u bilježnici) i analizirati je prema pitanjima (smjernicama).

Ana Katarina Zrinski Frankopan, 
Vsakomu onomu ki štal bude ove knjižice

Ni za drugo na 'vom svitu
Človik stvoren od ruk Boga,
Kad mu dušu plemenitu
Da srid raja zemaljskoga,
Neg da ovde tako hodi,
Tako živi i putuje,
Da se v smrti prav nahodi
i da v nebu gospoduje.
Zač Bog stvori vnoge staze,
Vnoge pute i načine,
neg da po njih ljudi plaze
Do nebeske domovine.
Zato knjige, zato pisma,
Zapovidi i zakoni
Poda, da ki ide š njima,
Večnu radost mu nakloni.
Prvi puti lahki bihu
Pred sagrišenjem naravi,
Ali sada zarastihu
Kot ledina u dubravi.
Nit se more v raj nebeski
Prez pastira i vojvode.
To včiniše grihi teški,
Koji krivem putem vode,
Ki sakriše put pravični,
Koga s križa Ježuš kaže,
Ponutkujuč on krivični,
Koji nime stvari traže.
Obrati se, o človiče,
Obrati se jur si dosta
Dosad bludil, neverniče,
Zbog življenja tvoga prosta.
Ostavi več krive puti,
Ah, cič tvoga zveličenja,
Ter je jur i sam otputi
Od večnoga pogubljenja.
Ovo druga i vojvodu,
Ljubljeno ti priporučam,
Ki te hoče v krivem hodu
Spetit, veruj mojim ričam.
Nemoj mi ga zbantovati
Sp vridno poštovati,
Tako t' budi zdravo tilo.
Pravično ga htij sliditi,
Pobožnostjom za nim hodeč,
On će tebe vukrepiti.
I zdrav budi, za me moleč.

1. Objasnite značenje motiva putovanja u uvodnom dijelu pjesme i povežite ga s naslovom.
2. Kako Katarina doživljava ljudski život?
3. Koja je uloga nabožnih knjiga u čovjekovu životu?
4. Kojom metaforom pokazuje život u grijehu?
5. Pri kraju pjesme pjesnikinja iznosi namjeru s kojom je napisala djelo. Obrazložite ju u kontekstu vremena u kojem je pjesnikinja živjela.
6. Ispiši iz pjesme riječi koje pripadaju kajkavskom narječju.
7. Ispiši iz teksta riječi koje pripadaju čakavskom narječju.
8. Koje razlike primjećuješ u jeziku pjesme u usporedbi s današnjim standardnim hrvatskim jezikom?

22. 10. 2016.

Domaća zadaća za 3.R

Prepisati obje pjesme u bilježnicu i interpretirati ih prema pitanjima.

Luis de Gongora, Sat na zvoniku

Vrijeme, nama korist nije
što te troše oštri zubi
tolikih kotača grubih,
kad si uvijek sve hitrije.
Što da noge obadvije
sputamo ti utezima,
kad u vjetru stan svoj imaš
te s njim letiš i ne haješ
i zvuku metala daješ
što nam šutke oduzimaš.

Odredi vrstu pjesme, temu pjesme i izdvoji dominantne motive.
Koje se riječi iz "nepjesničkoga" jezika pojavljuju u pjesmi?
Pronađi stilska sredstva u pjesmi (metafore, personifikacije, epitete).
Pokušaj odrediti končeto (spoj poredbe, antiteze, personifikacije kroz nekoliko stihova).
Što je u ovoj pjesmi neobično (izdvoji barem dva elementa)?
Po kojim je značajkama ova pjesma barokna?

Giambattista Marino, Ljudski život

Utvara jadni čovjek, čim se rodi
životu, gdje ga samo bijeda čeka.
Na plač oči, ne vidi sunca daleka,
i već ga stega čvrstih spona zgodi.

Kada poraste, i mlijeko mu već ne godi,
bolna pod bičem čuje mu se dreka,
a kada stignu ozbiljna ljeta neka,
iz sreće u jad ljubavna bol ga vodi.

Koliko još mu truda i boli digne
gorčinu u srcu, dok ga život gorak
ne zgrbi, te se skršen o štap prigne,

pod kamen teški konačno legne stvorak.
Uzdahnuv velim, videć što sve nas stigne:
od zipke pa do groba samo je korak.

Odredi vrstu pjesme, temu pjesme i izdvoji dominantne motive.
Izdvoji pjesničke slike kojima se prikazuje djetinjstvo, odrastanje i zrelo doba.
Izdvoji ssve imenice i pridjeve u prvoj tercini: Zaključi kakav je pjesnikov doživljaj svijeta.
Koja je poetska poruka pjesme?
Po kojim je značajkama ova pjesma barokna?

14. 10. 2016.

Domaća zadaća (1.U)

Zadatak: Odaberite jednu od ponuđenih pjesama i interpretirajte je (motivsko-tematska i jezično-stilska analiza). Odabranu pjesmu treba točno prepisati u bilježnicu za domaću zadaću, a zatim je interpretirati.

Tatjana Gromača, Eto šta ti je ljubav

Bliži se Valentinovo
praznik za one
čija ljubav ne poznaje cinizam.

Žene iz robne kuće Nama na Kvatriću
ušle su u staklene izloge
da izmedu ukočenih lutaka
sprejevima na stiroporu
iscrtaju srca na kojima piše
"I love you".

Negdje dolje, prema Dubravi
neki je zaljubljeni čovjek
bijelom bojom po limenim vratima garaže
nacrtao veliku šahovnicu
pored koje takoder piše
"I love you".

Eto šta ti je ljubav!

To si pomislila jednom
dok si se praznog želuca,
nagrizenog jutarnjom cigaretom i kavom
truckala tramvajem do posla.
Nije bilo ničeg da te razuvjeri.


Nikola Šop, Kuda bih vodio Isusa

Isuse blagi, u doba kasnih sati,
kad još bdiju siromasi tvoji,
skromnom krojaču odvest ću te, da ti
jedno obično odijelo skroji.


I obućaru malom, koji svu noć kuje
oštre čavle u teški potplat.
Dok tvornice cipela žučno bruje.
Milion pari skuju za jedan sat.


Zatim čovjeku, koji šešire pravi,
sa spuštenim obodom, da skriju bol.
Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi.
Prostran da u se primi i tvoj oreol.


Onda ćemo poći u krčmu kraj grada,
koji liči na stari, nasukani brod.
Gdje braća za stolom, od silnog jada
bacaju čaše i šešire na pod.


Prvi krik pijetla bit će britka strijela,
od koje će ti srce da krvari.
Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.
Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari.


A trećim krikom kad se pijetli jave,
o Isuse, zateturat ćeš od bola.
Tvoj šešir će pasti s glave.
Šešir i aureola.


Antun Gustav Matoš, Stara pjesma

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!


Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?


Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.


Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema. 


Eva Zonenberg, Skala osjetljivosti

Poslije onog što se dogodilo
ne umijem razgovarati s mrtvima
a ni sa živima
ne umijem dijeliti život na dan i noć
a ni na sate
ne polazi mi za rukom molitva šapatom
a ni glasna
neću da gledam u ogledalo
a ni u ljude

poslije onog
od vjere je ostalo nekoliko zrnaca brojanica
od snova nekoliko bijelih tabletica
od stihova jedan kompromitujući naslov
od razgovora gađanje mesom
od prijateljstva jeza poslije prvih slova imena
od znanja smrad lakiranih omota
od sjećanja uvijek svježi ugrušci

odučila sam se od istinskog života
zaboravila sam čemu služi tijelo
bojim se biti voljena

poslije onoga što se dogodilo
ne koristim dodir



Stanko Musa; Prijatelju, eto, da smo rijeka 


da smo rijeka, prijatelju stari
živjeli bi ni pitali ne bi
što je život i zašto se stari
rijeka ne zna što čovjeka čeka
i ne pita kome treba lijeka
gdje utjehu naći za čovjeka
ne briga ju kako zore zore
zašto čovjek ne more na more
zašto vječno na ljubav on čeka
zbog čega je za njega velika
zašto draga kada je daleka
ne robuje rijeka ni vremenu
mi moramo kada smo u njemu
prijatelju brini se ti za se
ostarjeti ona neće zna se
i ne čeka rijeka nova jutra
a mi ovdje od danas do sutra
prijatelju, eto, da smo rijeka
znali ne bi sudbinu čovjeka...

prijatelju, eto, da smo rijeka...

21. 09. 2016.

Domaća zadaća za 3.R i 3.LT (Pridjevi i glagoli)



1.      Kraticom iznad pridjeva (O, N) odredite je li pridjev u određenom ili neodređenom obliku.

Ivan je čovjek oštra duha. Na zidu se vide tragovi modroga praha. Lijep je dan.

Želite li pogledati petojezični rječnik? Možda će vam taj dobri čovjek pomoći.

2.      Ispravite pogreške.

Kolač je od bake. ____________________________________________________________
Knjiga je od Držića .__________________________________________________________
Gledam ovaj lijep cvijet i ne želim ga ubrati.  ______________________________________

3.      Dopunite rečenice pravilnim oblikom.

To su _______________ (posvojni pridjev, Držić) stihovi.

Prekrasne su _______________ (posvojni pridjev, Dugi otok) uvale.

Posjetit ću ______________(posvojni pridjev, Brač) znamenitosti.

Svidio mi se _________________(posvojni pridjev, Duga Resa) krajolik.

Hoćete li gledati ______________ (posvojni pridjev, Shakespeare) drame?

Jeste li doživjeli ___________ (posvojni pridjev, Split) noć?

Navijači će braniti ________________ (posvojni pridjev, Hrvatska) boje.

4. Načinite komparative pridjevima. U treći stupac napišite o kojoj se glasovnoj promjeni radi. 
tvrd


visok


drag


čest


prosječan


glup


nizak


opojan


bistar


tup


gladak


sposoban


mlad


oštar


gust


ljubak


 
5. Ispravite pogreške.
            najadniji čovjek          ______________________________
            najrijeđe mlijeko         ______________________________
            najsvijetliji trenutak    ______________________________
            najkrači put                ______________________________
            najskliža cesta             ______________________________
            najljenji ljenjivac        ______________________________
            najbjeliji snijeg           ______________________________
            najsuvlji kontinent       ______________________________
 
6. Odaberite pravilan oblik / pravilne oblike glagola i uvrstite ih u rečenicu.

Ako _____________ dok čekam film, probudi me.                   zaspim / zaspem
Ovoga ljeta __________________  na moru.                             raditi ćemo / radit ćemo
Stvarno __________________ kada ćemo otputovati?             ne znate / neznate
Danas te ___________ nazvati.                                                 neću / ne ću
Poštovali ______ norme kada _____se svi držali reda. (mi)      bi / bismo
Ne brini, ________________ put sigurno ćeš položiti ispit.      sljedeći / slijedeći

7. Ispravite sve jezične pogreške. Točan odgovor napišite iznad pogrešno napisane riječi.

U europskoj renesansi je došlo do velikih promjena u svjetonazoru, a to znači da će se promijenit i način stvaralaštva. Budući da je čovjek u središtu zbivanja, renesansnom je autoru, koji liku prilazi iz pozicije humaniste, cilj pokazati čovjekovu prirodu. Dundo Maroje pisan je po uzoru na Plautovog Škrtca. Komedija se sastoji od pet činova i dva prologa. Obilježja eruditne komedije su stalni likovi, a nalazimo ih i u Držićevom djelu. Na njima će se temeljit dramski sukob. U ovoj komediji sluge predstavljaju slijedeći likovi: Pomet, Popiva, Bokčilo i Petrunjela. Pomet stoji nasuprot svih drugih likova. Slijedeći svoju životnu filozofiju, nikome se neželi zamjeriti i o nikome ne priča loše jer zna da je Fortuna prevrtljiva i da će kroz spretno iskorištavanje svake situacije sebi donijet korist.

8. Podcrtajte u rečenicama samo jednostavne glagolske oblike. Kraticom iznad glagola označite gl. oblik, lice i broj. Na prazne crte ispišite podcrtane glagole iz rečenice u infinitivu.
Kažeš da ćemo slušati glazbu?    _____________________________________________
Ona mu reče da više ne dolazi.    _____________________________________________
Želim popraviti svijet.                   _____________________________________________
Vidim da se ne veselite susretu. _______________________________________________
Recite nam zašto hoćete upravo taj bicikl.  ______________________________________
Medena usta i gvozdena vrata otvoriše. ________________________________________
Ne niči gdje te ne siju.        __________________________________________________
Što jedan lud pokvari, sto pametnih ne može popraviti. ___________________________
Što je krivo, ne mogu ispraviti. ______________________________________________
Tko visoko leti, nisko pada.  ________________________________________________
Mišljah da će odrastajući postati bolji.________________________________________