Filološke škole u drugoj polovini 19. stoljeća

Standardizacija hrvatskoga jezika nastavlja se i u drugoj polovini 19. stoljeća kada je prestalo aktivno djelovanje iliraca.

Hrvatske filološke škole nudile su svoja rješenja za nerazriješene jzične probleme u ilirskom pokretu.
Filologija - jezikoslovna znanost; danas je najčešće zamjenjuje pojam "lingvistika"

1. ZAGREBAČKA FILOLOŠKA ŠKOLA
Predstavnici: Adolfo Veber Tkalčevć, Bogoslav Šulek i Vatroslav Jagić
- nastavljaju tradiciju ilirizma i zalažu se za:
a) rogato e (stari jat) koje se izgovaralo kao (i)je -je-e-i - to pokazuje da se neodriču hrvatskih jezičnih govora i specifičnosti
b) pisanje samoglasnoga r (er)
c) nastavak -ah u genitivu množine (puno selah, ženah...) - protivnici su ih pogrdno nazivali ahavcima
d) korijenski pravopis (etimološki)

Adolfo Veber Tkalčević - putopisac, povjesničar i jezikoslovac; autor je Skladnje ilirskoga jezika za srednja učilišta (1859.), prve znanstveno utemeljene i zasebno tiskane sintakse hrvatskoga jezika.
Napisao je i Slovnicu hervatsku za srednja učilišta (1871.), cjelovitu gramatiku hrvatskoga jezika koja je bila prihvaćena i kao srednjoškolski udžbenik.

Bogoslav Šulek, otac hrvatskog znanstvenog nazivlja, jedan od najznačajnijih leksikografa 19. stoljeća (sastavljača rječnika);
Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja - prvi hrvatski terminološki rječnik
- uz ime Bogoslava Šuleka spominje se  i pojam jezičnog purizma/ čistunstva zbog njegovih nastojanja da očisti hrvatski jezik od utjecaja stranih jezika
- Šulek je stvorio mnoge nove riječi prema pravilima novoštokavske tvorbe ili je preuzimao i prilagođavao riječi iz slavenskih jezika, a mnoge od tih riječi i danas koristimo: naklada, obrazac, sustav, kremen, zemljovid, tlakomjer, kisik, vodik, dušik 

Vatroslav Jagić - znanstvenik, slavist

Jedan od najžešćih protivnika Zagrebačke filološke škole bio je Vuk Stefanović Karadžić, srpski jezikoslovac, osobito zbog pisanja trojezičnih oblika (ije-je-e-i).

2. ZADARSKA FILOLOŠKA ŠKOLA
Predstavnik: Ante Kuzmanić i suradnici lista Zora dalmatinska
- bio je žestoki protivnik ijekavice (zalagao se za ikavicu) i Gajeva preuređena pravopisa
- predlagao je ikavski govor kao osnovicu standardnog jezika

3. RIJEČKA FILOLOŠKA ŠKOLA
Predstavnik: Fran Kurelac
- ponesen idejom ujedinjenja svih slavenskih naroda, predlagao je razna rješenja temeljena na slavenskim jezicima
- bio je zagovornik tradicionalnih jezičnih oblika:
a) genitiv množine bez nastavaka (puno sel, žen...)
b) prvo lice preznta s nastavkom -u (ja izvedu)
c) pisanje zamjenica čto, vsaki

4. HRVATSKI VUKOVCI - djeluju krajem 19. stoljeća
Predstavnici: Tomo Maretić, Pero Budmani, Ivan Broz, Franjo Iveković

Vuk Karadžić smatrao je sve štokavce Srbima, kajkavce Slovencima, a samo čakavce Hrvatima.
Pristaše Vuka Karadžića zalagale su se za fonološki pravopis koji je on uveo u srpski jezik (Piši kao što govoriš!)
Premda smo fonološki pravopis zadržali, djelovanje hrvatskih vukovaca uvelike je usporilo prirodni razvoj hrvatskoga jezika.

Tomo Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika (1899.); 
Gramatika hrvatskoga jezika (1899.) - izdanje za upotrebu u školama

Pero Budmani, Grammatica della lingua serbo-croata (1867.) - prvi je upotrijebio termin srpsko-hrvatski

Ivan Broz - po narudžbi vlasti za Khuenove vladavine napisao je Hrvatski pravopis (1892.) - prvi pravopis po fonološkom načelu; prihvatio je znak đ Đure Daničića, Karadžićeva suradnika

Ivan Broz, Franjo Iveković; Rječnik hrvatskoga jezika (1901.)

Utjecaj hrvatskih vukovaca na standardizaciju hrvatskoga jezika
 Hrvatski vukovci zapostavljali su velik dio hrvatske umjetničke književnosti (npr. marina Držića, Ivana Gundulića, Ksavera Šandora Gjalskog, Augusta Šenou...) i poistovjećivali su standardni jezik s novoštokavskim srpskim narjčejem. Bili su u dobrim odnosima s Khuenovim režimom i na kraju su iz borbe filoloških škola izašli kao pobjednici, što su potkrijepili i brojnim znanstvenim djelima koja su propisana za upotrebu u školama.