Hrvatska srednjovjekovna drama

 Počeci naše drame vezani su uz djelovanje talijanskih flagelantskih (bičevalačkih) bratovština. Naslućujući kraj svijeta, propovijedale su odricanje od životnih radosti i pokoru. Pod njihovim utjecajem i u našim se krajevima javljaju bratovštine od 13. stoljeća. U svojim obredima sudionicii dijaloškim pjesmama otvaraju put srednjovjekovnoj drami.



MUKA SVETE MARGARITE

-dramatizirana legenda o svetici Margariti; izvorno je nastala kao prozni tekst na latinskome jeziku u ranom srednjem vijeku
-nastala je u Zadru potkraj 15. stoljeća
- osmerci
- obrada stare legende o svetoj Margariti - pastirici u koju se zaljubio moćni Olibrij; zapovijedio je svojim slugama da mu je dovedu; tražio je od nje da se odrekne svoje vjere i postane mu žena, ali kad ona ne pristane, zatvorio ju je u tamnicu i stavio na muke; što je ona bila postojanija u svojoj vjeri, on je bivao okrutniji; na kraju su joj čupali komade mesa, što ni Olibrij više nije mogao gledati...

Ostali dramski oblici

Prikazanja (skazanja) - predstave u kojima se prikazivalo mučeništvo nekog sveca
Mirakul - predstava koja prikazuje nadnaravna čuda
Farsa - lakrdijaška, rugalačka predstava za puk u kojoj su se narodskim humorom ismijavale mane većinom škrtih, naivnih i častohlepnih likova

Hrvatska srednjovjekovna poezija

U rukopisnim zbornicima iz 14. i 15. stoljeća sačuvane su pjesme na hrvatskome jeziku. Najviše ih je na čakakvskome narječju (ikavskoga izgovora).
 Najstarije sačuvane pjesme vezane su uz crkvene blagdane, a bile su namijenjene javnome pjevanju. Autori su anonimni. Neke su pjesme prevedene s latinskoga.

ŠIBENSKA MOLITVA

- najstariji hrvatski tekst pisan latinicom; nastala je u drugoj polovici 14. stoljeća najvjerojatnije u Bribiru
- zapisao ju je Pavle Šibenčanin oko 1347. godine, a naziv je dobila po samostanu gdje je pronađena (Šibenik, Samostan svetoga Frane)
- pisana je narodnim, čakavsko-ikavskim jezikom, a kao književna vrsta pripada u laude, tj. pohvale (u ovome slučaju Gospi)
- pisana je slobodnim stihom pa se čak može nazvati i ritmiziranom prozom - ritmičko ponavlajnje ima velik utjecaj na buđenje vjerskog zanosa
- oblik gospoje čakavski je oblik vokativa od gospoja (i danas se u Dalmaciji redovito čuje "Gospe moja!" umjesto "Gospo moja!")

SVIT SE KONČA

- pisana glagoljicom, nepoznati autor iz 14. stoljeća
- zapisana je u Pariškom glagoljskom kodeksu iz 14. stoljeća
- stihovi pretežno dvanaesterci

Svit se konča i slnce jur zahodi,
pravda gine, ljubav stine, tma ishodi.
Djaval jure svoju vojsku kupno vodi,
gda se svrši Sveto pismo  dan prihodi.

- pjesma je pisana apokaliptičnim tonom - u srednjem vijeku bila je popularna tzv. apokaliptična literatura koja se temeljila na Otkrivenju, posljednjoj biblijskoj knjizi

NARODIL SE JE KRALJ NEBESKI

- božićna popijevka za koju se misli da je nastala još u 13. stoljeću
- sačuvana je u raznim pjesmaricama u raznim dijalektalnim verzijama

Hrvatski narodni preporod (hrvatski romantizam, ilirski pokret)

Stvarno trajanje: 1813. - 1843.

Romantizam u Europi - INDIVIDUALNO
Romantizam u Hrvatskoj - KOLEKTIVNO

Hrvatski narodni preporod počinje s političkim ciljem - ujediniti sve Južne Slavene, a da bi se to postiglo, najprije se pokušavalo jezično ujediniti Hrvate.
- pojačano zanimanje za nacionalnu tematiku
- romantično oduševljenje vlastitom poviješću i kulturnom tradicijom

Zbog utemeljenja jedinstvenog književnog jezika, koji će otada rabiti svi književnici, smatra se prijelomnim razdobljem - početkom novije hrvatske književnosti.

OSTVARENJA
Politički cilj ujedinjenja Južnih Slavena nije postignut, ostvarenja su isključivo kulturna:
- jedinstveni jezik i pravopis
- otvaraju se narodne čitaonice i Matica ilirska koja je zaslužna za tiskanje djela kojima će se promicati hrvatska kultura i kniževnost
- započinje novija hrvatska književnost

KRONOLOGIJA POKRETA - književna i kulturna ostvarenja

a) Pretpreporodno (predilirsko) razdoblje
1813. Maksimilijan Vrhovac, Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije
1815. Antun Mihanović, Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku

b) Preporodno (ilirsko) razdoblje

1830. Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja

1831. Pavao Štoos, Kip domovine vu početku leta 1831. (lirska pjesma; elegija)

1832. grof Janko Drašković, Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom
          Ivan Derkos; Duh domovine nad sinovima, koji spavaju

1835. Ljudevit Gaj pokreće Novine horvatske s kulturnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska;
objavljena budnica Ljudevita Gaja Horvatov sloga i zjedinjenje;
objavljena Horvatska domovina Antuna Mihanovića (u desetom broju Danice, 14. 3. 1835.);
Ljudevit Gaj objavljuje članak Pravopisz (u Danici) - prijedlog druge reforme pravopisa

1838. preporodna djelatnost je u usponu - osnivaju se preporodne narodne (ilirske) čitaonice - u njima se, uz čitanje novina, razgovara o aktualnim pitanjima

Filološke škole u drugoj polovini 19. stoljeća

Standardizacija hrvatskoga jezika nastavlja se i u drugoj polovini 19. stoljeća kada je prestalo aktivno djelovanje iliraca.

Hrvatske filološke škole nudile su svoja rješenja za nerazriješene jzične probleme u ilirskom pokretu.
Filologija - jezikoslovna znanost; danas je najčešće zamjenjuje pojam "lingvistika"

1. ZAGREBAČKA FILOLOŠKA ŠKOLA
Predstavnici: Adolfo Veber Tkalčevć, Bogoslav Šulek i Vatroslav Jagić
- nastavljaju tradiciju ilirizma i zalažu se za:
a) rogato e (stari jat) koje se izgovaralo kao (i)je -je-e-i - to pokazuje da se neodriču hrvatskih jezičnih govora i specifičnosti
b) pisanje samoglasnoga r (er)
c) nastavak -ah u genitivu množine (puno selah, ženah...) - protivnici su ih pogrdno nazivali ahavcima
d) korijenski pravopis (etimološki)

Adolfo Veber Tkalčević - putopisac, povjesničar i jezikoslovac; autor je Skladnje ilirskoga jezika za srednja učilišta (1859.), prve znanstveno utemeljene i zasebno tiskane sintakse hrvatskoga jezika.
Napisao je i Slovnicu hervatsku za srednja učilišta (1871.), cjelovitu gramatiku hrvatskoga jezika koja je bila prihvaćena i kao srednjoškolski udžbenik.

Bogoslav Šulek, otac hrvatskog znanstvenog nazivlja, jedan od najznačajnijih leksikografa 19. stoljeća (sastavljača rječnika);
Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja - prvi hrvatski terminološki rječnik
- uz ime Bogoslava Šuleka spominje se  i pojam jezičnog purizma/ čistunstva zbog njegovih nastojanja da očisti hrvatski jezik od utjecaja stranih jezika
- Šulek je stvorio mnoge nove riječi prema pravilima novoštokavske tvorbe ili je preuzimao i prilagođavao riječi iz slavenskih jezika, a mnoge od tih riječi i danas koristimo: naklada, obrazac, sustav, kremen, zemljovid, tlakomjer, kisik, vodik, dušik 

Vatroslav Jagić - znanstvenik, slavist

Jedan od najžešćih protivnika Zagrebačke filološke škole bio je Vuk Stefanović Karadžić, srpski jezikoslovac, osobito zbog pisanja trojezičnih oblika (ije-je-e-i).

2. ZADARSKA FILOLOŠKA ŠKOLA
Predstavnik: Ante Kuzmanić i suradnici lista Zora dalmatinska
- bio je žestoki protivnik ijekavice (zalagao se za ikavicu) i Gajeva preuređena pravopisa
- predlagao je ikavski govor kao osnovicu standardnog jezika

3. RIJEČKA FILOLOŠKA ŠKOLA
Predstavnik: Fran Kurelac
- ponesen idejom ujedinjenja svih slavenskih naroda, predlagao je razna rješenja temeljena na slavenskim jezicima
- bio je zagovornik tradicionalnih jezičnih oblika:
a) genitiv množine bez nastavaka (puno sel, žen...)
b) prvo lice preznta s nastavkom -u (ja izvedu)
c) pisanje zamjenica čto, vsaki

4. HRVATSKI VUKOVCI - djeluju krajem 19. stoljeća
Predstavnici: Tomo Maretić, Pero Budmani, Ivan Broz, Franjo Iveković

Vuk Karadžić smatrao je sve štokavce Srbima, kajkavce Slovencima, a samo čakavce Hrvatima.
Pristaše Vuka Karadžića zalagale su se za fonološki pravopis koji je on uveo u srpski jezik (Piši kao što govoriš!)
Premda smo fonološki pravopis zadržali, djelovanje hrvatskih vukovaca uvelike je usporilo prirodni razvoj hrvatskoga jezika.

Tomo Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika (1899.); 
Gramatika hrvatskoga jezika (1899.) - izdanje za upotrebu u školama

Pero Budmani, Grammatica della lingua serbo-croata (1867.) - prvi je upotrijebio termin srpsko-hrvatski

Ivan Broz - po narudžbi vlasti za Khuenove vladavine napisao je Hrvatski pravopis (1892.) - prvi pravopis po fonološkom načelu; prihvatio je znak đ Đure Daničića, Karadžićeva suradnika

Ivan Broz, Franjo Iveković; Rječnik hrvatskoga jezika (1901.)

Utjecaj hrvatskih vukovaca na standardizaciju hrvatskoga jezika
 Hrvatski vukovci zapostavljali su velik dio hrvatske umjetničke književnosti (npr. marina Držića, Ivana Gundulića, Ksavera Šandora Gjalskog, Augusta Šenou...) i poistovjećivali su standardni jezik s novoštokavskim srpskim narjčejem. Bili su u dobrim odnosima s Khuenovim režimom i na kraju su iz borbe filoloških škola izašli kao pobjednici, što su potkrijepili i brojnim znanstvenim djelima koja su propisana za upotrebu u školama.

Srednjovjekovna drama (4)

LITURGIJSKE DRAME (crkvene) - drame religiozne tematike; najprije su se prikazivale u crkvama (najčešće vezane uz Isusovo rođenje i uskrsnuće).

POLILITURGIJSKE DRAME i CRKVENA PRIKAZANJA - prikazuju se ispred crkve i u njih prodiru svjetovni elementi.

Dijele se na:
a) misteriji - prikazuju muku Kristovu
b) moraliteti - tema kršćanskog moralnog poučavanja
c) mirakuli - legende o životima svetaca
d) mimovi - podrijetlom iz antike; oblik pučkog kazališta s kratkim prizorima iz života puka; izvode ga histrioni - putujući glumci na sajmištima, proštenjima i dvorskim svečanostima

U 15. stoljeću iz mima se razvijaju:
a) farse - teme iz svakodnevnog života; prikazuju se bračni problemi te sudska praksa
b) sotije - protaghonisti su dvorske lude koje oštro kritiziraju svakodnevne društvene pojave