Ivo Andrić, Prokleta avlija

O autoru:
 Rođen u selu Dolac kraj Travnika (Bosna i Hercegovina). Tijekom mladenačkih dana bio je pripadnik projugoslavenskog pokreta Mlada Bosna. Radio je u diplomatskoj službi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

U književnosti se prvi put javio 1911. u časopisu Bosanska vila. Šest mu je pjesama uvršteno u pjesničku antologiju Hrvatska mlada lirika (1914.) kojom se najavljuju novi pjesnički pravci i teme.

Djela:
- zbirke pjesama i lirske proze Ex Ponto i Nemiri
- pripovijetke: Put Alije Đerzeleza, Mustafa Madžar, Most na Žepi, Priča o vezirovom slonu; Jelena, žena koje nema - tematski vezane uz povijesna previranja u Bosni; simbolizam i magijski realizam
- romani: Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Gospođica, Omer-paša Latas (nedovršeni roman, posmrtno objavljen)

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1961.

Prokleta avlija
(1954.)
Razdoblje: hrvatska književnost od 1914. - 1952. 
Vrsta djela: roman/ pripovijetka
- povijesna građa
Tema: događaji u carigradskom zatvoru u vrijeme Turskog Carstva / priča o pripovijedanju/ nemogućnost života po vlastitom izboru

- u prikazu zatvora i zatvorenika, njihovih sudbina i međusobnih odnosa,  pisca zanimaju univerzalne teme: odnos vlasti prema pojedincu, pojedinac sam u odnosu prema svijetu i samome sebi

Kompozicija: prstenasta struktura - pripovijedanje na nekoliko razina (pet):
1. autorski pripovjedač koji organizira narativni okvir
2. unutarnja perspektiva bezimenog mladića koji se prisjeća fa Petrove priče o boravku u Avliji
3. priča fa Petra koji izlaže zbivanja u carigradskom zatvoru
4. i 5. unutar fra Petrove priče su Haimova pripovijest o Ćamilu i Ćamilova pripovijest o Džem-sultanu

Takva struktura nalikuje orijentalnim oblicima, primjerice zborniku Tisuću i jedna noć, u kojima je često umnožavanje pripovjednih razina.

Jezik (leksički plan): 
- autorski pripovjedač - štokavska ekavica (srpski jezični standard)
- fra Petar - bosanska štokavska ijekavica

Značenjski sloj: 
Prokleta avlija - simbol (slika) turske carevine - u njoj pod tiranskom vlašću žive zatočeni različiti narodi - struktura zatvorenika prikazuje totalitarni ustroj carevine: svatko je sumnjiv, svatko može biti zatočen, neovisno o tome je li mu dokazana krivnja ili nije
Način vladanja u Avliji identičan je vladanju u carevini: sila, strah, doušništvo, prokazivanje, nasilje
(Slično je i Miroslav Krleža oblikovao prostor i njegovo značenje u noveli Baraka Pet Be - ratna bolnica je slika raspada monarhije.)

Ćamil - intelektualac u totalitarnom društvu
Ćamilova identifikacija s Džem-sultanom - ponovljivost povijesti

Ćamil - zanesen i snen, izdvojen iz stvarnoga života, samo tijelom prisutan, boluje svoju nesretnu sudbinu koju je poistovijetio s drugorođenim sinom, Džem-sultanom, bratom sultana Bajazita. Ćamilovo je stradanje teklo sporo i mučno, njegov je bijeg od života tekao postupnim poniranjem u sudbinu drugoga čovjeka do konačnoga preuzimanja njegova identiteta. Obojica su tragični i nimalo krivi. Džem-sultanov je ponos sultana bez carevine bio groteskno-očajnički izraz želje da čovjek bude ono što mu po pravdi pripada, čak i onda kada mu to život i drugi ljudi ne dopuštaju. Ćamila s Džem-sultanom povezuje uzaludnost borbe, nijema predaja bez priznatog poraza, bijeg od života i dobrovoljno izgnanstvo, kao i tamnica u kojoj su nedužni.   

Rođendan našeg nobelovca! (9.10.1892.-1975.)

Ivo Andrić, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961.

"Čovjek koji ne voli nije niti sposoban osjetiti snagu tuđe ljubavi!" (I.A.)

"Teško onom koji mora nekog drugog da unizi da bi se on sam izdigao, ili bolje rečeno, da bi imao iluziju da se izdigao!" (I.A.)