Obilježja moderne proze

Moderna proza podrazumijeva svjesno i namjerno odustajanje od konvencija koje karakteriziraju realističku/ tradicionalnu prozu. Njezina obilježja jesu:

1. Težište se premješta s događaja na lik - otkrivanje čovjekove unutrašnjosti, njegov misleni/ duhovni i osjećajni svijet

2. Reproduciranje čovjekove svijesti - unutrašnji monolozi; monološko-asocijativni romani

3. Nove tehnike pripovijedanja: unutarnji monolog, pripovjedni monolog, struja svijesti

4. Uspostavljanje subjektivnog (psihološkog) vremena
- subjektivno vrijeme osobnog iskustva (individualna kategorija)
- tehnika vremenskog simultaniteta - u sjećanjima likova ravnopravno teku usporedna vremena

5. Defabulativnost - fabula slabi ili se potpuno ukida, događaji se povezuju asocijacijama ili razmišljanjem glavnog lika

6. Tema traganja za životnim smislom - promišljanje vlastitog identiteta

7. Junak gubi jedinstvo ličnosti
- likovi nisu junaci, promatraju svijet oko sebe, nemaju ciljeva, pasivni su ili ironični prema okolini i društvu
- slijede unutarnju logiku svijesti, prepuštaju se mislima koje se pretvaraju u sjećanja, snove, uspomene, opise...
- postupci su im često potpuno nemotivirani
- zbog svoje osjetljive svijesti likovi moderne proze često su umjetnici
8. Pripovjedač postaje jedan od lica u djelu - nepouzdan, subjektivan, 1. lice

9. Jezik određen kao metajezik - jezik filozofije, simbola