Rečenice(sinteza)

Miguel de Cervantes, Don Quijote

Miguel de Cervantes Saavedra najveći je španjolski pripovjedač. Kad je dospio u zatvor zbog dugova, počeo je pisati Don Quijotea.

Puni naziv romana – Bistri vitez Don Quijote od Manche

Roman je zamišljen kao satira na preživjele, ali u to doba još uvijek popularne, viteške romane, a tijekom stvaranja prerastao je prvobitne piščeve namjere i postao djelom općeljudske vrijednosti. Don Quijote je jedno od najprevođenijih i najčitanijih djela poslije Biblije.

Karakterizacija likova

Don Quijote – vitez lutalica, uzvišen lik koji se bori za svoje ideale, sanjar, tragičan lik jer je zamijenio stvarnost i maštu, idealist pomračena uma

Sancho Panza – perjanik, realan, materijalist, egoist (brine samo o svom zadovoljstvu), ipak tijekom vremena postaje odan svom gospodaru

Struktura (kompozicija) romana – roman je pisan u dva dijela; okosnicu romana čine Don Quijotove pustolovine, ali je temeljito opisan odnos između njega i Sancha Panze; njihov se odnos tijekom romana razvija, ali od početka počiva na međusobnom povjerenju i nekoj vrsti prijateljstva

-          roman ima dijalošku strukturu – brojni dijalozi između glavnih likova  poslužili su posrednoj ili neizravnoj karakterizaciji, a i razgovorno su obrađene mnoge teme, od ljubavi, vjere, književnosti i društvenih tema

-          roman je stukturiran linearno po uzoru na viteške ili pikarske (španj. picaro - skitnica, probisvjet) romane kao niz epizoda koje povezuje glavni lik

-          poglavlja su samostalne tematske cjeline ili epizode (prvi dio romana ima52 poglavlja, a drugi dio 74 poglavlja)

Vrsta romana: roman karaktera – u središtu je oblikovanje karaktera glavnog lika s karakterološkim paralelizmima (Sancho Panza)

-          roman je zamišljen kao parodija viteških romana koji su bili temeljeni na akciji, pustolovinama i nisu imali dublju psihološku podlogu

Jezik i stil romana: humor dominira kroz dijaloge i različite situacije – pokazao se kao moćno sredstvo za izricanje piščevih poruka;

Cervantes u romanu (autorski pripovjedač koji sve zna u svakoj prilici) istupa kao sveznajući narodni mudrac, a to djelo čini bliskim čitateljima

a)      Renesansna obilježja djela – vjera u sebe usprkos preprekama, vjera u ideale i moć čovjeka

b)      Ideja djela: Don Quijotova ludost i idealizam pokazuju zapravo njegovu istinsku dobrotu i plemenitost – komedija se pretvara u dramu, a smiješno u uzvišeno i tragično

Donkihotizam – smiješan, besmislen pristup životu, vjera u ideale

Rješenja nastavnih listića (za 2.R i 2.LT)

Nastavni listić br. 19 Zamjenice (jezične vježbe)

Ti imaš svoje planove, a ja imam svoje.
Približavamo se autu koji smo željeli vidjeti.
Ni od čega nećemo bježati.
Nismo pomislili ni na kakvu drugu namjeru.
Hoćeš li, molim te, donijeti onu knjigu iz njezine sobe?
Kod naše me škole čekala Ivana. Kod naše škole čekala me Ivana.
Ni s kakvim lošim namjerama nismo došli k vama.
Mislite li da će se i pred čim zaustaviti?
Ja ću pitati svoje prijatelje, a ti pitaj svoje.
Došao je dan koji smo svi s nestrpljenjem iščekivali.
Ako tkogod zna odgovor, neka se javi.
Prošloga ti se ljeta nismo mogli javiti. Prošloga ljeta nismo ti se mogli javiti.
Već se dugo nije vidio ni s kim.
Razlog koji stalno ponavljaš da bi se ispričao nije točan.
Ni pred čijom kućom nisu se  vidjeli ljudi.
Ne bismo to učinili ni za koga.
Ni za što nismo odgovorni.
Imam pred sobom sve vrijeme ovoga svijeta.

Nastavni listić br. 18 Vrste zamjenica (ponavljanje)

1. ti - osobna, D
tvom, mojem - posvojne, L
onom - pokazna, L
kome - odnosna, L; te - osobna, G

si - povratna, D; ga - osobna, A
njem - osobna, L; njega - osobna, A

on - osobna, N; ti - osobna, D
kog - odnosna, A
kog - odnosna, A
komu - odnosna, D

svaka - neodređena, N
svojim - povratno-posvojna, I
svaka - neodređena, N
Svojim - povratno-posvojna, I
ti - osobna, N; svojim - povratno-posvojna, I

njim - osobna, I; te - osobna, A
Njim - osobna, I; svoj - povratno-posvojna, N   
svojemu - povratno-posvojna, D
njim - osobna, I
njim - osobna, I
njim - osobna, I; Njemu - osobna, D

2. Osobne: tebi/ti, ju/je, nas, njoj, nje/je, vam, njemu/mu
Povratna: sebi/si
Posvojne: njezin, naših, njegov
Povratno-posvojna: svojim, svom
Pokazne: taj, tu, tim, toga, time, tih
Upitne i odnosne: čega, čim, komu, što, kom
Neodređene: sav, ničiji, išta, ničega, štogod, nikakvom, svatko, išta

3. on, ona, mi, ona, ona, vi, on 

Zamjenice - 2.R i 2.LT

Rješenja radne bilježnice, str. 18., 19., 20. i 21.

1. sebe (se)
2. a) ni od koga, b) ni za čiji, c) ni prema kome, d) ni s čim
3. a
4. b
5. svoju (povratno-posvojna), me (osobna), sve (zamjenički pridjev), nijedna (neodređena)
Napomena: zamjenički pridjev sav (ženski rod sva, srednji rod sve) ima više značenja: sveukupan, čitav, mnogo i dr.
6. ove, to, ja, ih, ja
ovi, to, ja, ih
moj, ja
ja, ja
meni, moje
ja, me
ja
ja, ja, ja, sebe
ja, ja, moj, moj
ja
ovoga, moga, meni
meni
moja

7. moja (posvojna)
ti (pokazna), ti (osobna)
te (osobna)
oni (osobna), te (osobna)
oni (osobna)
tvoju (posvojna)
tvoju (posvojna)
je (osobna)
nitko (neodređena), je (osobna)

8. a) s nama - instrumental
b) za nj - akuzativ
c) sebe - akuzativ
d) svemu - dativ
e) ni u kakvim - lokativ
f) što - akuzativ
g) čemu - dativ
h) meni - dativ
i) onaj - nominativ
j) ove - akuzativ
k) to - akuzativ, njih - genitiv

9. On je snimio tri filma. U njegovom prvom filmu opisao je nesretnu ljubav.
Snimio je tri filma. U svom prvom filmu opisao je nesretnu ljubav.

10. b
11. a) štogod
b) što god
c) kakvagod
d) koji god
e) tkogod

12. lične: ja, njega, njima, tebi, ih
posvojne: mojim, naše, njezin, tvojih
upitne/ odnosne: tko, koje, kome, čiji, čega
pokazne: ovime, to, ovlik (pokazni zamjenički pridjev), ovoga, onih
Nerazvrstane ostaju neodređene zamjenice:  itko, netko, sav, tkogod, nečiji

13. deklinacije su ispisane u udžbeniku
14. b
15. deklinacija u udžbeniku

Ivo Andrić, Prokleta avlija

O autoru:
 Rođen u selu Dolac kraj Travnika (Bosna i Hercegovina). Tijekom mladenačkih dana bio je pripadnik projugoslavenskog pokreta Mlada Bosna. Radio je u diplomatskoj službi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

U književnosti se prvi put javio 1911. u časopisu Bosanska vila. Šest mu je pjesama uvršteno u pjesničku antologiju Hrvatska mlada lirika (1914.) kojom se najavljuju novi pjesnički pravci i teme.

Djela:
- zbirke pjesama i lirske proze Ex Ponto i Nemiri
- pripovijetke: Put Alije Đerzeleza, Mustafa Madžar, Most na Žepi, Priča o vezirovom slonu; Jelena, žena koje nema - tematski vezane uz povijesna previranja u Bosni; simbolizam i magijski realizam
- romani: Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Gospođica, Omer-paša Latas (nedovršeni roman, posmrtno objavljen)

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1961.

Prokleta avlija
(1954.)
Razdoblje: hrvatska književnost od 1914. - 1952. 
Vrsta djela: roman/ pripovijetka
- povijesna građa
Tema: događaji u carigradskom zatvoru u vrijeme Turskog Carstva / priča o pripovijedanju/ nemogućnost života po vlastitom izboru

- u prikazu zatvora i zatvorenika, njihovih sudbina i međusobnih odnosa,  pisca zanimaju univerzalne teme: odnos vlasti prema pojedincu, pojedinac sam u odnosu prema svijetu i samome sebi

Kompozicija: prstenasta struktura - pripovijedanje na nekoliko razina (pet):
1. autorski pripovjedač koji organizira narativni okvir
2. unutarnja perspektiva bezimenog mladića koji se prisjeća fa Petrove priče o boravku u Avliji
3. priča fa Petra koji izlaže zbivanja u carigradskom zatvoru
4. i 5. unutar fra Petrove priče su Haimova pripovijest o Ćamilu i Ćamilova pripovijest o Džem-sultanu

Takva struktura nalikuje orijentalnim oblicima, primjerice zborniku Tisuću i jedna noć, u kojima je često umnožavanje pripovjednih razina.

Jezik (leksički plan): 
- autorski pripovjedač - štokavska ekavica (srpski jezični standard)
- fra Petar - bosanska štokavska ijekavica

Značenjski sloj: 
Prokleta avlija - simbol (slika) turske carevine - u njoj pod tiranskom vlašću žive zatočeni različiti narodi - struktura zatvorenika prikazuje totalitarni ustroj carevine: svatko je sumnjiv, svatko može biti zatočen, neovisno o tome je li mu dokazana krivnja ili nije
Način vladanja u Avliji identičan je vladanju u carevini: sila, strah, doušništvo, prokazivanje, nasilje
(Slično je i Miroslav Krleža oblikovao prostor i njegovo značenje u noveli Baraka Pet Be - ratna bolnica je slika raspada monarhije.)

Ćamil - intelektualac u totalitarnom društvu
Ćamilova identifikacija s Džem-sultanom - ponovljivost povijesti

Ćamil - zanesen i snen, izdvojen iz stvarnoga života, samo tijelom prisutan, boluje svoju nesretnu sudbinu koju je poistovijetio s drugorođenim sinom, Džem-sultanom, bratom sultana Bajazita. Ćamilovo je stradanje teklo sporo i mučno, njegov je bijeg od života tekao postupnim poniranjem u sudbinu drugoga čovjeka do konačnoga preuzimanja njegova identiteta. Obojica su tragični i nimalo krivi. Džem-sultanov je ponos sultana bez carevine bio groteskno-očajnički izraz želje da čovjek bude ono što mu po pravdi pripada, čak i onda kada mu to život i drugi ljudi ne dopuštaju. Ćamila s Džem-sultanom povezuje uzaludnost borbe, nijema predaja bez priznatog poraza, bijeg od života i dobrovoljno izgnanstvo, kao i tamnica u kojoj su nedužni.   

Rješenja zadataka iz radne bilježnice - 2. dio (4.U)

Područna raslojenost leksika

1. lokalizam, regionalizam, dijalektizam, 2. c, 3. individualni odgovori

4. imenuje pojam karakterističan za područje na kojem se govori određenim narječjem

5. mlinci, bevanda, pašticada

6.

fonološki	žep, biškup, crikva, karv, fala, pes, presvetli
izrazni	kajmak, ponoriti, bječve, kušin, đeram, lancun, bedast, ončas, kecelja, furešt, kukumar, oblok, stekli, ča, kaj, mići, vanjkuš, kariola
tvorbeni	kumek, konjek
značenjski	gaće

Etnografski: mlinci, gemišt, štrukli

Funkcionalna raslojenost leksika

 1. a) izbor između više mogućnosti za izricanje istog sadržaja, b) stilistika, c) funkcionalan u različitim situacijama (funkcionalni stilovi standardnoga jezika), d) poseban leksik karakterističan za pripadnike uže skupine određene dobbno ili društveno, e) razgovorni stil

2. Administrativni - riječ upotrijebljena u osnovnom značenju, sažet i precizan izraz, bezlične i ustaljene rečenične konstrukcije; znanstveni - izražena logička analiza u kojoj prevladava znanstvena terminologija, impersonalan je, objektivan i logičan; publicistički - ima značajkeznanstvenoga i književnoumjetničkog stila; razgovorni - stil usmene komunikacije, prevladavaju jednostavne rečenice, prisutni su kolokvijalizmi, žargonizmi; književnoumjetnički - najotvoreniji svim leksemima, individualan, asocijativan, kreativan, subjektivan

3. i 4. individualni odgovori

Imena

1. Onomastika, imenoslovlje; imena ljudi, imena mjesta, imena naroda i etničkih skupina

2. NE, NE, NE, NE, DA, NE, NE

3. 1 e, 2 g, 3 b, 4 d, 5 f, 6 h, 7 h, 8 a, 9 i 10 c, 11 f4.

N G D A V L I

Ivan Jurić Ivana Jurića Ivanu Juriću Ivana Jurića Ivane Juriću Ivanu Juriću Ivanom Jurićem

Ivana Anić Ivane Anić Ivani Anić Ivanu Anić Ivana Anić Ivani Anić Ivanom Anić

5. Ekonimi: Biograd na MOru, Sveti Martin pod Okićem, Sveti Ivan Zelina, Vela Luka, Varaždinske Toplice

Hidronimi: Crno more, Jadransko more, Modro jezero, Jezero sabljak, Plitvička jezera

Oronimi: Požeška gora, Velika gora, Velika Kapela, Vrgorsko gorje, Kalnička gora

6.

ekonimi	Malinska, Novi Vinodolski, Banova Jaruga, Budačka Rijeka, Starigrad Paklenica, Mokro Polje, Crni Lazi
hidronimi	Egejsko more, Korana, Plitvička jezera, Lokvrasko jezero, Vransko jezero
oronimi	Učka, Zrinska gora, Velika gora, Plješivica, Kalničko gorje, Crni vrh

7. zagrebački, varaždinski, sinjski, baški, osječki, vukovarski

8. 1 c, 2 d, 3 c, 4 a, 5 b, 6 e, 7 c Napomena: Sutla je i ekonim.

9. individualni odgovori

10. Antroponimi: Melkior (ime, biblijsvuk - prorok koji se  boji)

Cviker (nadimak, prema osobini, ironično)

Filipović (prezime, patronim, neutralno)

Tresić Pavičić (prezime, aluzija na hrvatskoga književnika Antu Tresića Pavičića)

Samotres (nadimak, osobina, ironično)

Ćiril (grčki: gospodin), Metod (grčki: uredni)

Rješenja zadataka iz radne bilježnice - 1 . dio (4.U)

Vremenska raslojenost leksika

1.  1 b, 2 a, 3 c, 4 d

2. Izvanjezični procesi (nastanak leksema zbog prolaska društvenog razdoblja) i promjene u samom jeziku (isti leksem danas ima drugi izraz).

3. a) koje su u njemu iz nekog razloga zastarjele

b) koje u određenom trenutku rabe govornici hrvatskoga jezika u usmenoj i pisanoj komunikaciji

c) koje postupno izlaze iz jezika (jer se sve manje upotrebljavaju) ili postupno ulaze u jezik

d) riječi koje su iz aktivnog prešle u pasivni leksik zbog izvanjezičnih razloga

e) riječi koje su iz aktivnog u pasivni leksik prešle zbog unutarjezičnih razloga

4. drobna, nebesih, zviezdo, sliepa, sljemena

5. a) arhaizmi: učeć, miloslovlje, svetoslavni, ćućenja, čitajuć, djelovnosti, podrtinah

b) učeć (učeći), misloslovlje (filozofija), svetoslavni (čuveni), ćućenja (osjećaji, emocije), čitajuć (čitajući), djelovnosti (značaju), podrtinah (krhotinama)

6. 1 c, 2 b, 3 a, 4 d

7.

historizmi	grof, surka, krinolina, dinar, husar, ban, žandar, pisar
arhaizmi	čislo, cesar, kraljski, lipost, horugva (zastava), sveudilj, toli (toliko), takov
knjiški leksemi	mirisnica
nekrotizmi	gasan (Silvije Strahimir Kranjčević)

8. ... da bi se izrazio neki novi pojam ili da bi se našom riječju zamijenila strana riječ.

9. a) riječi koje polako prelaze iz aktivnoga u pasivni leksik, a upotrebljavaju ih još samo stariji govornici

b) riječi koje su prešle iz aktivnoga u pasivni leksik, ali su se onda iz nekog razloga vratile u aktivni leksik

c) riječi koje imenuju trenutno moderan pojam, a kada moda prođe, te riječi izlaze iz jezika

10.

oživljenice	kuna, putovnica, županija
pomodnice	trapezice
novotvorenice	premosnica, veleposlanik, kolodvor
zastarjelice	preparandija, gombalište

11., 12. i 13. individualni odgovori