Veznici

Veznici su nepromjenjiva vrsta riječi. Povezuju dvije ili više riječi te jednostavne rečenice u složenu (surečenice u složenoj).

- sastavni: i, pa, te, ni, niti
- rastavni: ili
- isključni: samo, samo što, tek, tek što, jedino, jedino što, osim, osim što
- zaključni: dakle, zato, stoga
- subjektni: tko, što, koji, kako, kamo, gdje, da
- predikatni: koji, kakav, čiji, što, da
- objektni: tko, što, koji, čiji, kakav, kolik, da, kako
- atributni: tko, što, koji, čiji, kakav, kako, da, neka
- vremenski: kad, dok, čim, tek što, pošto, prije nego, otkad, dokad, dok god, kad god
- načinski: kako, kao što, nego, negoli, nego što, nego da
- poredbeni: kako, kao što, nego, negoli, nego što, nego da
- uzročni: jer, budući da, zato što (nikada ne pisati 'zato jer'!!!), zbog toga što  
- posljedični: da, tako da, te
- namjerni: da, kako, neka
- pogodbeni: ako, da, kada, ukoliko
- dopusni: iako, mada, makar, premda, ako i, ma kako

U službi veznika mogu biti i neke vrste riječi koje izvorno nisu samo veznici (odnosne zamjenice tko, što; prilozi i čestice). One, dakle, u određenom rečeničnom kontekstu vrše funkciju veznika.

Pravila o pisanju zareza uz veznike bit će obrađena uz dio o nezavisno i zavisno složenim rečenicama.

Futur (budućnost) - pravilna upotreba

Futur l. složeni je glagolski oblik kojim se izriče buduća radnja.
Tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti i infinitiva glavnog glagola (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će + infinitiv).

1. ja ću pjevati/ pjevat ću                                   1. mi ćemo pjevati/ pjevat ćemo
2. ti ćeš pjevati/ pjevat ćeš                                 2. vi ćete pjevati/ pjevat ćete
3. on, ona, ono će pjevati/ pjevat će                   3. oni, one, ona će pjevati/ pjevat će

Futur ll. (egzaktni) složeni je glagolski oblik koji izražava predbuduće vrijeme.
Tvori se od svršenog prezenta glagola biti (budem, budeš....) i glagolskog pridjeva radnog.

1. (ja) budem hodao...

Obilježja:
Futur ll. može stajati samo u zavisnim rečenicama jer izriče radnju koja prethodi nekoj drugoj budućoj radnji.

Budeš li učio, bolje ćeš proći.
Zimu će preživjeti tko bude bolje zagrijao stan.

Brojevi

Brojevi su dijelom promjenjiva vrsta riječi kojima se izriče koliko čega ima i koje je što po redu.

Ne brkati brojeve kao vrstu riječi s brojkama!

Promjena po kojoj se mijenjaju brojevi jest DEKLINACIJA (SKLONIDBA).
a) Glavni brojevi - sklanjaju se samo: jedan/a/o, dva/dvije, tri, četiri, stotina, tisuća, milijun, milijarda, bilijun.
b) Redni brojevi sklanjaju se kao određeni pridjevi.

Brojevne (brojne) imenice - riječi koje su samo po značenju brojevi, a inače su imenice
- dvojica, trojica, četvorica, desetorica - koriste se za muškarce
- dvoje, troje, četvero - koriste se za različite spolove
- dvije, tri - označavaju samo žene
- nazivnici razlomaka su također brojevne imenice: polovina, trećina, tisućina...
- notni nazivi kraćih vremenskih intervala također su brojne imenice: polovinka, četvrtinka, osminka...

Brojevni pridjevi - riječi su s pridjevnom službom i sa značenjem broja
- dvoji (muški rod), dvoja (ženski rod), dvoje (srednji rod), troji, troja, troje, četveri, četvera, četvero... deseteri, desetera, desetero...
- upotrebljavaju se samo u množini, uz imenice koje nemaju jednine (pluralia tantum) ili uz imenice koje znače par nečega (dvoje hlače)

Brojevni prilozi - tvore se od brojeva deset, dvanaest, trinaest, petnaest, dvadeset te ostalih desetica i stotica sufiksima -ak i -njak, a označavaju približnu količinu nečega (desetak, petnaestak, stotinjak)

DA! Stiglo je stotinjak djece. Stiglo je oko stotinu djece.
NE! Stiglo je oko stotinjak djece. (pleonazam - suvišna upotreba riječi)