Stilska izražajna sredstva (figure)

a) FIGURE DIKCIJE - temelje se na učinku pojedinih glasova u jeziku

ASONANACA- ponavljanje samoglasnika
ALITERACIJA - ponavljanje suglasnika
ANAFORA - ponavljanje riječi na početku stihova
EPIFORA - ponavljanje riječi na kraju stihova
ONOMATOPEJA - oponašanje zvukova iz prirode
ANADIPLOZA - ponavljanje riječi s kraja jednog na početku drugog stiha
SIMPLOKA - ponavljanje riječi na početku i na kraju stiha
PLEONAZAM - suvišna uporaba riječi kojoj je značenje već sadržano u drugoj riječi

b) FIGURE RIJEČI (TROPI) - nastaju promjenom osnovnog značenja riječi
METAFORA - prijenos dijela značenja u riječi ili izrazu prema sličnosti
METONIMIJA - prijenos dijela značenja u riječi ili izrazu prema stvarnim odnosima (prostorno-vremenskim)
ALEGORIJA - proširena metafora (čitavo djelo u prenesenom značenju)
PERSONIFIKACIJA - neživome se daju osobine živog
EPITETI - ukrasni pridjevi
PERIFRAZA - rabi se definicija ili izraz umjesto naziva za nešto
EUFEMIZAM - uporaba blaže riječi
SINEGDOHA - dio se uzima umjesto cjeline, jednina umjesto množine
SIMBOL - zamjenjivanje neke riječi, životne pojave ili pojma njegovom uvjetnom, alegorijskom oznakom

c) FIGURE MISLI - odnose se na širi smisao onoga što je rečeno

ETIMOLOŠKA FIGURA - ponavljanje istog korijena u dvjema ili više riječi
LITOTA - upotreba blažeg izraza
POREDBA - uspoređivanje pojmova
ANITETZA - stavljanje u operku suprotnih pojmova da bi se istaknuli
IRONIJA - kaže se suprotno onome što se misli
HIPERBOLA - preuveličavanje
GRADACIJA - postupno pojačavanje ili slabljenje početnog dojma
SLAVENSKA ANTITEZA - sastoji se od: pitanja, negacije pitanja i odgovora
OKSIMORON - spajanje protuslovnih pojmova

d) SINTAKTIČKE FIGURE - odnose se na poredak riječi u rečenici

POLISINDETON - nizanje veznika bez gramatičke potrebe
ELIPSA - izostavljanje riječi u rečeničnoj cjelini
INVERZIJA - obrnut poredak riječi od standardnog, neutralnog reda riječi
ASINDETON - izostavljanje veznika
RETORIČKO PITANJE - pitanje koje ne traži odgovor

Interpretacija lirske pjesme

Sljedeće smjernice učenici mogu primijeniti na svaku lirsku pjsmu koju žele interpretirati na pravilan način. Savjetujem da se prvo ispišu natuknice kroz ponovljena čitanja polaznog teksta (pjesme), a zatim da se prema tim natuknicama sastavi vezani tekst (školski esej).
Tekst u školskome eseju treba biti grafički i sadržajno razdjeljen na tri dijela - uvod, razradu i zaključak. Uvod i zaključak ne moraju biti predugi; u uvodu se mogu navesti biografske pojedinosti o  autoru, a zaključak obavezno mora sadržavati vlastito mišljenje o tekstu (argumentirano). U razradi određene tvrdnje treba potkrijepiti citatima (doslovnim navođenjem teksta) ili parafrazama (prepričanim dijelovima teksta), i treba ih biti najmanje četiri.

Smjernice za interpretaciju lirske pjesme

TEMA	O čemu je riječ u pjesmi? Govori li ona o nečem svakodnevnom, o nečem jako važnom ili o nečem osobnom (intimnom)? Obrazloži barem jednom rečenicom temu pjesme. Prema raspoloženju ili tonu svrstaj pjesmu u jedan od tradicionalnih lirskih oblika ako je moguće. Pripadnost nekom tradicionalnom lirskom obliku ne isključuje tematsku podjelu!!!
MOTIVI	Tema pjesme prikazana je pomoću nekoliko temeljnih motiva. Izdvoji ih u svakoj strofi – apstraktne i konkretne imenice! Podijeli ih u skupine (ako je moguće) prema nekoj zajedničkoj osobini. Na kraju zaključi kakva je unutrašnja kompozicija pjesme.
OBLIK	a) vanjska kompozicija pjesme – raspored strofa i stihova; b) imenovati oblik pjesme ako je moguće – sonet, lirska minijatura, pjesma u prozi...
STIH I STROFA	Kako je tekst organiziran u stihove? Od koliko se  rečenica pjesma sastoji? Utvrdi ulogu podjele na strofe u razvijanju pjesme. Analiziraj vrstu rime.
PJESNIČKI JEZIK	Analiziraj izbor riječi i stilska izražajna sredstva u pjesmi.
PJESNIČKI RITAM	Pjesnički ritam ostvaruje se različitim načinima (organizacijom teksta u stihove, rimom, ponavljanjem, prenošenjem misli iz jednog u drugi stih, grafičkim rasporedom stihova), a uvijek dopunjuje temeljno značenje pjesme. Poveži ritam pjesme s njenim značenjem.
	Poveži u jedinstvenu cjelinu sva zapažanja do kojih si došao/la pri analizi pjesme.

Interpretativni školski esej (interpretacija lirske pjesme)

Najjednostavniji primjer interpretativnog školskog eseja (prilagođeno prvom razredu srednje škole): pjesmu se analizira na uobičajeni način (motivsko-tematska analiza i jezično-stilska analiza), ali u obliku vezanog teksta, tj. školskog eseja koji treba biti grafički i sadržajno podijeljen na tri dijela - uvod, razradu i zaključak.

Zbog lakšeg snalaženja označeni su uvod, razrada i zaključak, ali u eseju to ne treba označavati, osim grafički, dakle uvlačenjem teksta udesno.

Dobriša Cesarić, Pjesma mrtvog pjesnika

UVOD               Pjesma Dobriše Cesarića "Pjesma mrtvog pjesnika" pripada (književnom rodu) lirici. U njoj lirski subjekt iznosi svoje misli o prolaznosti, životu i smrti, temama koje su bliske i zajedničke svim ljudima, pa zaključujem da je tematski ovo lirska misaona ili refleksivna pjesma. Dobriša Cesarić poznati je hrvatski pjesnik 20. stoljeća čije smo pjesme upoznali još u osnovnoj školi ("Voćka poslije kiše", "Balada iz predgrađa").
RAZRADA        Pjesma počinje izravnim obraćanjem čitatelju ("Moj prijatelju, mene više nema...") čime lirski subjekt uspostavlja bliskost s onima koji čitaju pjesmu. Već u prvoj strofi najavljeni su glavni  motivi pjesme - umjetničko djelo, život i smrt. Knjiga (pjesma, zbirka pjesama) kao umjetničko djelo dio je pjesnika u duhovnom smislu jer su u njoj sadržane njegove misli i osjećaji. Ona je njegov "produžetak", preko svojih pjesama pjesnik nastavlja živjeti, iako je mrtav u fizičkom smislu. Zaključujem da je tema pjesme pjesničko stvaranje, tj. umjetnost. Ideja je da se vlastita prolaznost pokuša prevladati duhovnom ostavštinom, umjetnošću, tj. pisanjem. U tome su veoma važni čitatelji jer oni čitajući održavaju pjesnika i njegovo djelo živima.
Pjesma je pisana standardnim jezikom. Strofična je, a vanjska kompozicija pjesme sastoji se od sedam strofa koje sadrže jednak broj stihova (šest). Takve strofe nazivamo sekstinama. Stihovi su uglavnom jedanaesterci. Rima je nepravilnog rasporeda (ab cb db), dakle isprekidana. Pjesma sadrži puno stilskih izražajnih sredstava pa ću navesti samo neka. Uočio/la sam mnogo metafora ("...pred smrću ja se skrih u stihove..."), epiteta (siroti mrtvac, svijetlog života...), oksimoron ("O, mrtvi živote!"), litotu ("...mene više nema..."), eufemizam (spavati). U nekim stihovima uočavam i anaforu, inverziju te polisindeton. Ritam u pjesmi je ujednačen i sporiji zbog duljine stihova.
ZAKLJUČAK      Pjesma mi se jako svidjela jer jednostavnim, ali bogatim jezikom izražava misli o prevladavanju prolaznosti, o čemu ponekad vjerojatno razmišljaju svi ljudi. Osobito mi se svidjelo što nas pjesnik oslovljava s "Moj prijatelju".