Najjednostavniji primjer interpretativnog školskog eseja (prilagođeno prvom razredu srednje škole): pjesmu se analizira na uobičajeni način (motivsko-tematska analiza i jezično-stilska analiza), ali u obliku vezanog teksta, tj. školskog eseja koji treba biti grafički i sadržajno podijeljen na tri dijela - uvod, razradu i zaključak.
Zbog lakšeg snalaženja označeni su uvod, razrada i zaključak, ali u eseju to ne treba označavati, osim grafički, dakle uvlačenjem teksta udesno.
Dobriša Cesarić, Pjesma mrtvog pjesnika
UVOD Pjesma Dobriše Cesarića "Pjesma mrtvog pjesnika" pripada (književnom rodu) lirici. U njoj lirski subjekt iznosi svoje misli o prolaznosti, životu i smrti, temama koje su bliske i zajedničke svim ljudima, pa zaključujem da je tematski ovo lirska misaona ili refleksivna pjesma. Dobriša Cesarić poznati je hrvatski pjesnik 20. stoljeća čije smo pjesme upoznali još u osnovnoj školi ("Voćka poslije kiše", "Balada iz predgrađa").
RAZRADA Pjesma počinje izravnim obraćanjem čitatelju ("Moj prijatelju, mene više nema...") čime lirski subjekt uspostavlja bliskost s onima koji čitaju pjesmu. Već u prvoj strofi najavljeni su glavni motivi pjesme - umjetničko djelo, život i smrt. Knjiga (pjesma, zbirka pjesama) kao umjetničko djelo dio je pjesnika u duhovnom smislu jer su u njoj sadržane njegove misli i osjećaji. Ona je njegov "produžetak", preko svojih pjesama pjesnik nastavlja živjeti, iako je mrtav u fizičkom smislu. Zaključujem da je tema pjesme pjesničko stvaranje, tj. umjetnost. Ideja je da se vlastita prolaznost pokuša prevladati duhovnom ostavštinom, umjetnošću, tj. pisanjem. U tome su veoma važni čitatelji jer oni čitajući održavaju pjesnika i njegovo djelo živima.
Pjesma je pisana standardnim jezikom. Strofična je, a vanjska kompozicija pjesme sastoji se od sedam strofa koje sadrže jednak broj stihova (šest). Takve strofe nazivamo sekstinama. Stihovi su uglavnom jedanaesterci. Rima je nepravilnog rasporeda (ab cb db), dakle isprekidana. Pjesma sadrži puno stilskih izražajnih sredstava pa ću navesti samo neka. Uočio/la sam mnogo metafora ("...pred smrću ja se skrih u stihove..."), epiteta (siroti mrtvac, svijetlog života...), oksimoron ("O, mrtvi živote!"), litotu ("...mene više nema..."), eufemizam (spavati). U nekim stihovima uočavam i anaforu, inverziju te polisindeton. Ritam u pjesmi je ujednačen i sporiji zbog duljine stihova.
ZAKLJUČAK Pjesma mi se jako svidjela jer jednostavnim, ali bogatim jezikom izražava misli o prevladavanju prolaznosti, o čemu ponekad vjerojatno razmišljaju svi ljudi. Osobito mi se svidjelo što nas pjesnik oslovljava s "Moj prijatelju".
Nema komentara:
Objavi komentar