Marcel Proust (1871. - 1922.) francuski je romanopisac. Imao je veoma važnu ulogu u razvoju moderne proze zbog ulaženja u podsvijest junaka i izrazom koji je tome prilagođen.
Ciklus romana U traženju izgubljena vremena pisao je od 1913. do kraja života.
Ciklus čine sljedeći romani:
Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena)
U sjeni procvalih djevojaka
Vojvotkinja de Guermantes
Sodoma i Gomora
Zatočenica
Bjegunica
Pronađeno vrijeme
Ciklus U traženju izgubljena vremena smatra se prvim velikim romansijerskim opusom europske književnosti.
Stil:
- detaljistički opisi, produbljena psihološka analiza, fini nijansirani humor
- pisan u obliku autobiografije glavnoga junaka, samoga autora
- Proust je zaokupljen prošlošću i vremenom koje ponovno konstruira u subjektivnom prisjećanju
- fabula je u drugome planu
Tema cjelokupnog ciklusa jest priča o osjetljivom dječaku koji se pretvara u umjetnika.
COMBRAY
Vrsta: moderni roman pisan kao osobna ispovijed
- Proust ne opisuje život kao objektivni pripovjedač, već proznim sredstvima izražava ono što inače pripada lirici: opisuje svijet koji primarno doživljavamo osjetima (osjetilima)
- subjektivnost (uspostava subjektivnog/ psihološkog vremena - događaji i sjećanja prema prioritetima u pripovjedačevoj svijesti)
- JA o kojem se pripovijeda (dječak) i JA - pripovjedač (odrastao čovjek)
Interpretacija ulomka iz čitanke
Najpoznatija prustovska epizoda jest umakanje kolačića madeleine (madlen) u lipov čaj - PAMĆENJE TIJELA - nehotično sjećanje koje potiču osjetilni dojmovi iz stvarnosti; primjer za nesvjesnu/podsvjesnu trajnost sjećanja koje može, ali i ne mora, izroniti iz zaborava ako ga pozove neki događaj iz stvarnosti.
- pripovjedač analizira doživljaj koji je izazvan okusom čaja; mirisi i okusi imaju životnu snagu; miris i okus kolačića u lipovu čaju jesu miris i okus Proustova djetinjstva
"...I tako uskoro makinalno prinesoh usnama žličicu čaja, u koji sam stavio komadić medeleine da se razmekša. Bio sam utučen i iznemogao od tog turobnog jutra i perspektive žalosne budućnosti. Ali u istom onom trenutku kad mi je gutljaj čaja, izmiješan s mrvicama kolača, dotakao nepce, ja uzdrhtah, svrativši pažnju na nešto izvanredno što se zbivalo u meni. Preplavilo me neko divno uživanje koje se pojavilo bez ikakve veze s bilo čime oko mene, ali mu nisam znao uzroka. Smjesta mi sve nedaće života postadoše ravnodušne, njegovi mi se porazi učiniše bezopasni, a njegova kratkoća prividna..."
Nema komentara:
Objavi komentar