Obilježja pisca
Miroslav Krleža, najvjerojatnije najveći hrvatski književnik 20. stoljeća, rođen je u Zagrebu 1893., gdje je završio nižu gimnaziju, a zatim se školovao u vojnim zavodima u Pečuhu i Budimpešti. Odustaje od vojne kraijere, vraća se u Zagreb i postaje profesionalnim književnikom.
U avangardističkom duhu s Augustom Cesarcem uređuje časopis Plamen (1919.). Zbog političke angažiranosti protiv tadašnjeg režima zapriječena mu je premijera prve drame, a njegov drugi časopis Književna republika (1923.), u kojemu iznosi svoj kreativni i politički program, režim također ograničava sve dok nije prestao izlaziti.
Nastavio je raditi u beogradskom časopisu Danas (1934.) da bi se opet vratio u Zagreb i pokrenuo časopis Pečat (1939.).
Pod okriljem Akademije pokreće i časopis Forum (1962.). daje punu potporu Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog jezika (1967.) i posve se miče iz političkog života.
Najvažnija djela:
- zbirka novela Hrvatski bog Mars (1922.) - antiratne tematike, prikaz brutalnosti na bojištima Prvog svjetskog rata
- Balade Petrice Kerempuha (1936.)
- dramska trilogija Gospoda Glembajevi, Leda, U agoniji
- monološko - asocijativni roman Povratak Filipa Latinovicza (1932.)
- romani Na rubu pameti, Banket u Blitvi, i romaneskni ciklus Zastave (završen 1976.)
Krleža je bio izvrstan polemičar pa je u polemikama često iznosio i branio svoje stavove (političke i književne). Najpoznatije su mu polemike Moj obračun s njima, Dijalektički antibarbarus i Deset krvavih godina.
Pisao je eseje o mnogim velikim imenima hrvatske književnosti (S.S. Kranjčević, Ivan Meštrović i Đalski).
Tijek stvaralaštva
- počinje stvarati u razdoblju između 1914. i 1929. koje se naziva i prvim razdobljem u hrvatskoj književnosti, tj. ekspresionizmom
- 1914., u godini Matoševe smrti i završetka moderne, izlazi i pjesnička zbirka Hrvatska mlada lirika u kojoj je zastupljeno 20 pjesnika mlađe generacije, rođenih oko 1890., koji razvijaju novi pristup književnosti
- Krležina je ekspresionistička faza osobito došla do izražaja u noveli Baraka Pet Be, drami Kraljevo i pjesmi Snijeg (imate u čitankama)
Sukob na književnoj ljevici
Krsto Hegedušić bio je slikar i pokretač "hlebinske škole" naivnog slikarstva. Godine 1933. objavio je grafičku mapu Podravski motivi u kojoj slika život podravskog seljaka.
Miroslav Krleža napisao je esej poznat pod naslovom Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića u kojem iznosi svoje stavove o funkciji umjetnosti:
- suprotstavlja se stavovima koje umjetnost reduciraju samo na tendencioznost (namjeru, određenu funkciju/službu), pa čak kad je riječ i o socijalnoj književnosti koja je u to vrijeme cvala
- i čistu umjetnost koja nema veze sa stvarnošću smatra besmislicom
Ovaj je Krležin esej zbog kritičkoga stava prema socijalnoj književnosti koju je propagirala komunistička vlast izazvao burne reakcije. Zagovornici socijalne tendencije u književnosti smatrali su ga napadom na marksističku tezu o društvenoj ulozi književnosti.
Drama Gospoda Glembajevi (1928.)
Drama je sastavni dio ciklusa o obitelji Glembaj, oblikovanog sveukupno u tri drame i jedanaest novela. Drama ima naglašenu društvenu podlogu - agramerski kapitalistički milje. Osjeća se jak utjecaj europske drame - od naturalizma do modernizma.
Značajke drame:
- motvi društvene nepravde
- hipersenziblinost glavnog lika
- moralna degeneracija likova biološka određenost (Glembajevi su varalice i ubojice!)
- paralelizam između odvijanja radnje i vremenskih prilika (humanizirani pejzaž - prava i metaforička noćna oluja)
- smrt je provodni motiv, kao i kod mnogih Krležinih djela - obitelj živi na tuđim smrtima, njezini se članovi međusobo ubijaju i dižu ruku na sebe
- na motiv smrti nadovezuju se motivi novca, tijela, putenosti i duhovnosti
- logika dramskog sukoba temelji se na sukobu pojedinca s okolinom (Leoneova iznimnost i različitost u odnosu na ostale članove obitelji, nastojanje da ne živi u beskrupuloznosti i prividu glembajevske društvene veličine, nužno dinamizira dramsku radnju)
- klasična dramska struktura - 3 čina, poštivanje Aristotelova jedinstva mjesta, vremena i radnje (dramska se radnja odvija na jednom mjestu - palača Glembaj; u kratkome vremenu tijekom jedne noći: sužavanjem prostora i vremena pozornost je usmjerena na psihologiju likova
- dramska napetost rezultat je sukoba među likovima (stari Glembaj i Leone; barunica i Leone) i sukoba unutar Leonea
- prisutna je izrazita govorna karakterizacija likova (starozagrebački/agramerski njemački jezik, afektiranje)
- naturalistička obilježja (biološka motiviranost likova - Leone kao nosilac gena Glembajevih i Danijellijevih - glembajevsko pobjeđuje)
Vrsta: psihološka drama / komorna drama / građanska tragedija (kao i Nora)
Radnja se odigrava 1913. godine u palači Glembaj
Leone je slikar i doktor filozofije. Potpuni je stranac u vlastitome domu u koji se je vratio nakon 11 godina izbivanja. Neurotičan je, kao i Filip Latinovicz iskompleksiran i sumnjičav prema vlastitom talentu, a protiv okoline bori se cinizmom. Mnogi su kritičari u Leoneu primijetili nešto hamletovsko - sumnju vezanu uz okolnosti majčina samoubojstva. Opteretivši Leonea glembajevskom biološkom predodređenošću, Krleža je dao naslutiti njegov tragičan završetak.
Barunica Castelli (Charlotte Castelli - Glembay) je lik kroz koji se najjasnije prelama dvojnost Leoneova karaktera. Ona kao oličenje tjelsnog i erosa u Leonea unosi, osim prezira, i trajni nemir. Njezin je dramski antipod (suprotnost) sestra Angelika. Barunica Castelli oslikana je u drami mnogo plastičnije i životnije od Angelike. Ona je svjesna svog kompleksa bludnice i priznaje Leoneu svoju erotsku inteligenciju, tj. da je u strahu od siromaštva svjesno unovčila svoju privlačnost. u toj iskrenosti čitatelji su joj skloni povjerovati da je Leonea možda i iskreno zavoljela. ona je bludnica i patnica biblijskih razmjera, ali i prostakuša koja bijesni zbog financijskog sloma obitelji nad odrom netom preminulog supruga.
Nema komentara:
Objavi komentar