Temeljna civilizacijska književna djela

Babilonska književnost

Ep o Gilgamešu
- pisan je akadskim jezikom
- vrijeme nastanka: 7. st.pr. Kr. cjelovita inačica, a starobabilonska verzija zapisana je vjerojatno između 1900. i 1600. pr. Kr.
- kompozicija: 12 pjevanja
- tema: ep govori o prijateljstvu kralja Gilgameša i poludivljeg čovjeka Enkidua koji se bore protiv sila zla; nakon Enkuidove smrti Gilgameš traga za travom besmrtnosti (ali mu je ukrade zmija) te od Enkuidove sjene pokušava doznati tajnu života i smrti, ali ne saznaje ništa i umire u svojoj palači
- značaj: najznačajnije i najcjelovitije djelo stare babilonske književnosti; najbolje očuvan babilonski prikaz potopa

Indijska književnost

Vede
- naziv: sam naziv Vede znači znanje, sveto, objavljeno znanje
- kompozicija: Vede čine četiri velike zbirke: Rgveda, Samaveda, Jadžurveda, Ataharvaveda
- značaj: Vede su zajednički naziv za najstarija djela indijske književnosti; za književnost je najznačajnija Rgveda, zbirka himni upućenih bogovima, a u njoj su sadržani najstariji primjerci indoeuropske i indoiranske poezije

Mahabharata
- vrijeme nastanka: priče iz Mahabharate različitog su vremena nastanka (otprilike 4. st.pr. Kr. i 4. st.)
- tema: jezgru epa čini stara ratnička poezija o podjeli među plemenom Bharata koja se prenosila usmenim putem
- značaj: ep je i književno djelo i knjiga o pravdi, moralu, vjeri te znanjima iz praktičnog života; svojevrsna enciklopedija brahmanskih tradicija

Ramajana
- tema: sanskrstski ep o životnom putu kralja Rame
- kompozicija: sedam knjiga
- značaj: Rama se kao oličenje pravednosti smatrao utjelovljenjem boga Višnu, a Ramajana je vrlo rano u hinduističkoj tradiciji prihvaćena kao sveta knjiga

Pančatantra
- naziv: na sanskrtu znači Petoknjižje
- književna vrsta: zbirka pripovijedaka, pet knjiga priča i mudrih izreka u stihovima
- vrijeme nastanka: 3. stoljeće

Hebrejska književnost

Talmud
- značaj naslova: hebrejska riječ talmud znači učenje, poduka
- književna vrsta: zbornik židovskih vjerskih spisa, zakona i komentara
- vrijeme nastanka: oko 500. godine
- značaj: s gledišta tradicionalnog židovstva Talmud je, kao usmeno učenje, jednako svet kao kršćanima Biblija

Arapska književnost

Kur'an - sveta knjiga islama

- naziv: ono što je za čitanje i recitiranje
- vrijeme nastanka: Kur'an sadrži Muhamedove izreke sakupljene između 612. i 632. godine; Alah je preko anđela Džebraila (Gabrijela) prenosio tekstove proroku Muhamedu koji ih je izravno diktirao posebnim pisarima objave, a njegovi su ih sljedbenici odmah učili napamet
- kompozicija: kuranski tekst podijeljen je na 114 sura (poglavlja) nejednake duljine i raznolike tematike, a sastoje se od moralnih, pravnih i religioznih poruka složenih u 6 247 ajeta (stihova)

Realizam i naturalizam u europskim književnostima

Realizam 1830. - 1870.

- vodeću ulogu imaju francuska, ruska i engleska književnost
- u slavenskim zemljama te Italiji i Njemačkoj realizam poprima zasebne oblike vezane za specifične uvjete svake nacionalne književnosti

Značajke:
- prikazivanje društvene stvarnosti realno (objektivno) i bez pristranosti
- vjera u napredak znanosti
- roman je dominantna književna vrsta jer je zbog svoje opsežnosti najprikladniji za prikazivanje širih društvenih slojeva
- romani sadrže razgranatu fabulu kojom se putem tipičnih likova nastoji prikazati cijelo društvo, tj. sve društvene klase
- kritičnost prema društvu i društvenoj zbilji
- napušta se romantičarski pesimizam, bijeg od stvarnosti i misticizam
- pojava sveznajućeg pripovjedača koji sve vidi i sve zna o svojim likovima
- likovi govore jezikom sredine u kojoj žive 

Realistički romani i teme

Francuska književnost

Honore de Balzac, Otac Goriot - u svijetu novca, slave i  moći nema mjesta za istinske ljudske vrijednosti

Gustave Flaubert, Gospođa Bovary - laž kao model ponašanja dovodi do potpunog emotivnog i psihičkog sloma

Ruska književnost

Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Kabanica - nemoć mladog čovjeka pred birokratskim mehanizmom

Lav Nikolajevič Tolstoj, Ana Karenjina - problem braka u gađanskom bogatom društvu

Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna - psihološka proživljavanja likova, odnos zločina i kazne, psihološki i moralni razlozi ubojstva


Naturalizam 1870. - 1890.

Značajke:
- prikazuje negativne strane društvene stvarnosti
- "estetika ružnoće"
- temelji se na teoriji Hippolytea Tainea da je čovjek biološko biće određeno naslijeđem, sredinom u kojoj živi i trenutkom u kojem neki podražaj djeluje na određenog pojedinca
- književnik je znanstvenik koji se služi opažanjem i eksperimentom
- pisci postaju "inženjerima ljudskog društva", tj. dijagnosticiraju bolesti društva kako bi se ono moglo izliječiti

Emile Zola, Eksperimentalni roman - djelo u kojem iznosi poetiku naturalizma
Teme: zločini, duševne slabosti, ljudske nastranosti
Zolini naturalistički romani:
Nana - osuda društva koje robuje tjelesnom
Germinal - bolest, nesreća, nasilje, grubost i bijeda u životu rudara
Therese Raquin - utjecaj zločina na psihu ubojice

Protorealizam (predrealizam, Šenoino doba)

1860. - 1881.

Bachov apsolutizam (1850.-1860.); vlast je centralizirana u Beču, guši se hrvatski nacionalni identitet, službeni jezik je njemački
Nakon apsolutizma u Hrvatskoj djeluju tri političke stranke:

- Narodna stranka (Josip Juraj Strossmayer) - želi federaciju s Austrijom
- Stranka prava (Ante Starčević) - zalažu se za samostalnu državu
- Unionisti - zalažu se za uniju s Mađarima

1867. Austro-ugarska nagodba - Habsburška monarhija postaje Austro-Ugarska Monarhija
1868. Hrvatsko-ugarska nagodba - Hrvatska postaje dijelom Austro-Ugarske i dobiva malu autonomiju

1873.-1880. banovanje Ivana Mažuranića; uprava, sudstvo i školstvo organizirani su u interesu Hrvatske (prvi ban pučanin)

Josip Juraj Strossmayer - vođa narodnjaka; pod njegovim je pokroviteljstvom 1874. otvoreno Sveučilište, a 1876. JAZU (HAZU)

KNJIŽEVNOST

Drama

- najvažniji je žanr dramske, odnosno kazališne književnosti, jer je glumište bilo mjesto gdje se autor mogao izravnije obraćati publici i djelovati na nju
- razvija se tip komično-satirične komedije i pučkih igrokaza

Antun Nemčić, Kvas bez kruha ili tko će biti veliki sudac (1854.) - izvrgava se ruglu naličje društveno-političkog života Hrvatske i izborne spletke

Mirko Bogović, urednik Nevena (1852.), najvažnijeg časopisa u doba apsolutizma; napisao je tri povijesne drame: Frankopan; Stjepan, posljednji kralj bosanski; Matija Gubec
- kroz  legendarne junake iz hrvatske povijesti upozorava na važnost sloge i nacionalnog identiteta; njeguje se odnos pojedinac - narod

Josip Freudenreich - pisac pučkih drama (igrokaza) Graničari i Crna kraljica 
Franjo Marković; drama Benko Bot; tragedije Karlo Drački i Zvonimir 

Epika

Bosanski franjevac fra Grgo Martić (nazvan "hrvatskim Homerom") piše spjev Osvetnici. 
Luka Botić piše romantične pripovijesti u stihu Pobratimstvo, Bijedna Mara, Petar Bačić, Dilber-hasan; koristi elemente narodne poezije dignute na višu individualno-stilsku razinu.

Franjo Marković - uz Šenou, najsvestranija ličnost hrvatskog predrealizma (protorealizma); 
epovi Kohan i Vlasta; Dom i svijet
Bio je i prvi hrvatski estetičar; Razvoj i sustav općene estetike

Adolfo Veber Tkalčević - jezikoslovac, polemičar, književni kritičar, pisac školskih udžbenika
Putopisi: Put na Plitvice; Listovi o Italiji; Put za Carigrad
Pripovijesti: Zagrepkinja; Avalina Bakranina ljuvene zgode i nezgode; Nadala Bakarka

 

Hrvatski narodni i književni preporod

- ilirski pokret, ilirizam, hrvatski narodni i književni preporod
- nacionalno-politički i kulturni pokret
- početkom 19. stoljeća izražena je mađarizacija u hrvatskim krajevima; nacionalno osviješteni intelektualci suprotstavljaju se mađarizaciji i bore za očuvanje hrvatskoga jezika

1813. Maksimilijan Vrhovac, zagrebački biskup, poziva ljude i intelektualce na sakupljanje narodnog blaga

1815. Antun Mihanović, Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku - Mihanović želi da hrvatski jezik dobije isti status kakav imaju i drugi nacionalni jezici

1830. Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja - predlaže reformu po uzoru na češki jezik - za svaki glas jedno slovo

1832. Janko Drašković (grof), Disertacija - prvi hrvatski politički program

1835. prve novine na hrvatskom jeziku, Novine horvatske, i kulturni prilog Danica horvatska, slavonska i dalmatinska

1842. osnovana Matica ilirska koja pokreće časopis Kolo; urednik je Stanko Vraz, a suradnici Ljudevit Farkaš Vukotinović i Dragutin Rakovac;
časopis je prouzročio krizu u pokretu iliraca; suradnici časopisa zalažu se za odvajanje književnosti od dnevnopolitičkih programa

1845. Matija Smodek utemeljio je Katedru za ilirski jezik i književnost

KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO

- lirika je najzastupljenija
- pišu se budnice i davorije u svrhu buđenja nacionalne svijesti i zanosa (Gaj, Vukotinović, Demeter)

Horvatska domovina Antuna Mihanovića najznačajnija je pjesma preporodnog razdoblja; uglazbio ju je Josip Runjanin 1846., a 1891. prihvaćena je za hrvatsku himnu.

Epovi

Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića
Dimitrije Demeter, Grobničko polje

Drame

Dimitrije Demeter, Teuta
Antun Nemčić, Kvas bez kruha ili tko će biti veliki sudac

Matija Mažuranić, Pogled u Bosnu (putopis)

Novelistika: Ljudevit Farkaš Vukotinović, Dimitrije Demeter, Ivan Kukuljević Sakcinski

Vjekoslav Babukić i Antun Mažuranić - pisali su gramatike hrvatskoga jezike
Vjekoslav Karas - slikar
Vatroslav Lisinski - prva hrvatska opera Ljubav i zloba prema libretu Dimitrija Demetra

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821. - 1881.), Zločin i kazna

KOMPOZICIJA, FABULA
• fabula je oblikovana oko ubojstva (sličnost s fabulom kriminalističkoga romana)
• pregledna radnja (pretežito kronološka, uz povremene retrospekcije)
• fabularni tijek:
• priprema za ubojstvo
• ubojstvo
• psihološko slamanje Raskoljnikova koji je stalno na rubu priznavanja zločina

TEMA
• želja za društvenom afirmacijom
• pitanje čovjekova identiteta
• pitanje čovjekove odgovornosti

• središnja tema – etičko pitanje: Ima li čovjek pravo u ime viših ciljeva ubiti drugoga čovjeka?
• Raskoljnikovljeva teorija po kojoj se ljudi dijele na »nižu« i »višu« vrstu, a iznimnim pojedincima sve je dopušteno (Jedna smrt za stotinu života) jer su oni pokretačka snaga čovječanstva.

VRSTA ROMANA
• psihološki roman
• socijalni (društveni) roman
• roman ideja

LIKOVI
• likovi su tipovi (nositelji zajedničkih osobina):
• Rodion Romanovič Raskoljnikov – siromašni student željan društvene afirmacije
• Sonja – prostitutka, žena s dna društvene ljestvice; žena patnica
• psihološko-socijalna motivacija lika
• likovi su zastupnici određene ideje:
• filozofsko-etička karakterizacija lika

STILSKA OBILJEŽJA
(realistička, modernistička)
• detaljno opisivanje prostora i likova
• pripovjedački postupci: unutrašnji monolog, dijalog, pripovijedanje, opisivanje
• opis prostora oblikuje lik: naglašava njegove osobine (socijalna uvjetovanost lika)
• modernistička obilježja: literarno oblikovan »život« samih ideja, esejistički elementi (fi lozofske ideje),
subjektivno vrijeme, nepouzdani pripovjedač (uz pripovijedanje u 3. licu), unutrašnji monolog
• elementi simbolizma (san, halucinacije, groteska)

Gustave Flaubert (1821. - 1880.), Gospođa Bovary

Književnopovijesno razdoblje
• realizam (1830. – 1870.)
• vodeće nacionalne književnosti: francuska, ruska, engleska književnost
Kontekst (duhovna podloga)
• doba razvoja industrije, stjecanja kapitala, razvijanja gradova
• procvat znanosti (osobito prirodnih)
• ideja o svemoći znanosti koja može riješiti nagomilane društvene probleme
• materijalistička filozofi ja (pozitivizam – proučavanje činjenične stvarnosti)

Realistička poetika
• književnici polaze od promatranja i proučavanja društva – težnja za objektivnim prikazivanjem vanjskoga svijeta (vidljive stvarnosti)
• umjetnost je oponašanje prirode
• književnik je znanstvenik koji analizom dolazi do spoznaje
• analitička metoda (analitičko- -spoznajna uloga književnosti)
• načela: istinitost, tipičnost, objektivnost
Psihološki realizam
• tip realizma u kojem se ističe psihološka karakterizacija, tj. unutarnja proživljavanja glavnoga junaka ili nekoliko važnijih likova
Književne vrste
• prevladavaju novela, pripovijetka i roman
• roman preuzima ulogu epa i postaje »zrcalo stvarnosti« (Stendhal)

Roman Gospođa Bovary počeo se objavljivati u nastavcima, ali prije nego što je tiskan u cijelosti, optužen
je zbog nemorala, raskalašenosti i poetiziranja brakolomstva. Na sudskom procesu održanom u Parizu
1857. godine vješti je odvjetnik uspio obraniti Flaubertovo djelo koje je dobilo dopuštenje za tiskanje.

Emma Bovary mlada je, lijepa i romantična žena, kći imućnoga seoskog gazde, odgojena u samostanu.
Svoje zamisli o životu i ljubavi gradi na temelju romantičarske literature koju je čitala za vrijeme školovanja.

Udaje se za Charlesa, čestitoga, ali nezanimljivog liječnika koji ju obožava te oni započinju zajednički život u francuskoj provinciji. Nakon nekog vremena Emma počinje propitivati svoj brak i život.

Razočarana monotonijom bračnoga života, Emma sreću o kakvoj je čitala u literaturi pokušava pronaći u ljubavnicima (Léone, Rodolphe). U početku je sretna, ali ljubavnici ne opravdavaju njezina očekivanja.
Prezadužena i ostavljena, Emma sve više tone. Život završava samoubojstvom.

Bovarizam označuje nemoćnu čežnju osrednjih duhova prema visinama, odnosno čovjekovu sklonost da,
poput Emme, smatra kako je rođen za nešto bolje od onoga što mu život donosi.

Vrsta: realistički (društveni) roman

U realističkim romanima pripovjedač je uvijek sveznajući, nikad ne komunicira s čitateljem.
Načelo tipičnosti u oblikovanju likova: tip provincijalke, tip lihvara, tip malograđanina...
Načelo istinitosti: poticaj za pisanje bio je članak iz novina

Kompozicija. trodijelna, bez velikih skokova, linearna - kao protjecanje dosadnog života
Predmet prikazivanja: malograđanština u provinciji

Marin Držić, Dundo Maroje

Marin Držić (1508. – 1567.), najveći hrvatski komediograf

Književnopovijesno razdoblje: rensansa (15. i 16. stoljeće), preporod europske kulture
Kontekst
• izumi i otkrića: kompas, tiskarski stroj, otkriće Amerike
• razvitak gradova (trgovina, obrt)
• obnova antičke kulture

Renesansni stil
• oponašanje antičkih uzora
• svjetovne teme
• čovjek u središtu zanimanja (renesansni humanizam)
• psihološka karakterizacija lika
• pregledna kompozicija
• odmjerenost, jasnoća

Književne vrste
• renesansni ep
• renesansni roman
(viteški, pastoralni, pikarski)
• renesansna drama:
• eruditna (učena) komedija (commedia erudita)
• komedija umijeća (commedia dell’ arte)
• esej
• lirske vrste (petrarkizam)

Dundo Maroje - komedija prikazana u vijećnici od kompanjije »Pomet-družina«
Vrsta: eruditna komedija u pet činova

Dva prologa:
• Prolog negromanta Dugoga Nosa (podjela ljudi na ljude nazbilj i ljude nahvao)
• Prolog (sadržaj komedije)

• stalni likovi: škrti starac (Dundo Maroje), zaljubljeni mladić (Maro Marojev), lukavi sluga (Pomet)

Gospodari i sluge

Dundo Maroje i Bokčilo
Maro Marojev i Popiva
Laura i Petrunjela
Ugo Tudešak i Pomet

- komedija je načinjena na renesansnim antitezama: starost - mladost, selo - grad, razum - ludost

Pomet Trpeza - najvažniji lik komedije

• sluga bogatoga njemačkog plemića Uga Tudeška
• glavni lik (utjecaj N. Machiavellija) – njegov je pogled na svijet zasnovan na vrlini i fortuni
• životna filozofija: hedonizam
• samo sposoban čovjek poput njega može vladati drugim ljudima

POMET: Ma se je trijeba s bremenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko hoće renjat na svijetu. Kralj je čovjek od ljudi, kad se umije vladat. (...)
Trijeba je bit pacijent i ugodit zlu bremenu, da se pak dobro brijeme uživa. (...)

_________________________________________

Podaci o piscu:

Godina 1508. uzeta je kao godina rođenja Marina Držića, ali nema posve pozdanih podataka da je to bila baš ta godina. Rođen je u Dubrovniku, a bio je poznat pod nadimkom Vidra (lukava životinja koja priprema urotu). Neko vrijeme je studirao i boravio u talijanskom gradu Sienni i već se u to vrijeme istaknuo angažiranim političkim i društvenim radom. Tijekom boravka u Italji upoznao se s talijanskom komediografijom. U pratnji i službi austrijskog grofa Rogendorfa putovao je u Carigrad i Beč. Pred kraj života boravio je u Firenci te pisao pisma toskanskom vojvodi s namjerom da mu pomogne srušiti tadašnju dubrovačku vlast.

Komedije:

«Dundo Maroje», «Novela od Stanca», «Arkulin», «Skup», «Tripče de Utolče»

Pastirske igre (pastorale): «Tirena», «Venera i Adon»

Tragedija: «Hekuba»

«Dundo Maroje» - komedija u 5 činova, pisana je čakavštinom 16. stoljeća

-          komedija nije pisana stihom, nego prozom

-          veliku važnost u ovoj komediji ima jezik – Držiću je poslužio za karakterizaciju likova (točno je vidljivo kojem društvenom sloju likovi pripadaju, a također i iz kojeg podneblja dolaze)

-          u mnogim prizorima javljaju se igre riječima i komični nesporazumi koji počivaju na razlikama u jezicima

-          komedija ima kompleksnu i razgranatu radnju te dvije fabularne linije: 1)potraga za Marom kojeg traže otac i zaručnica; 2) nadmetanje slugu i njihovih gospodara

Likovi (parovi):

Dundo Maroje i njegov sluga Bokčilo

Maro i njegov sluga Popiva

Udo Tudešak i njegov sluga Pomet

Laura i njezina sluškinja Petrunjela

Pera, Marova zaručnica i njezin rođak Dživo

Komedija ima dva prologa:

1)      prolog negromanta Dugog Nosa – smatra se najboljim i najuspjelijim tekstom hrvatske renesanse – u mitološki ispričanoj alegorijskoj priči iz Starih Indija Dugi Nos govori o dvjema vrstama ljudi: «ljudi nazbilj»  (pravi ljudi) – blagi, tihi, mudri i razumni, i o «ljudima nahvao» (lažnim ljudima) koji su licemjerni, pokvareni, lijeni i neodgovorni

2)      drugi prolog je klasičan autorski uvod u radnju komedije

-          za glasnogovornika svojih ideja Držić je izabrao slugu Pometa; Pomet Trpeza je predstavnik renesansnog hedonizma, umjetnik je prilagođavanja, ima sposobnost okretanja sreće (fortune) u svoju korist, na kraju komedije trijumfira svojom sposobnošću upravljanja ljudima i njihovim postupcima

-          Pomet je najživotniji lik čitave komedije, on izvodi sve niti radnje, zapleće i otpliće događanja, za njega ne postoji nerješivi problem...u životu se osim uživanja čovjek mora akomodavat (prilagođavati), a fortuni treba udvorno i pažljivo prilaziti jer je ženskoga roda

-          Pomet je proždrljivac i ljenčina koji gleda samo svoju korist, ali je spretan, pametan i sposoban -  u njemu je utjelovljena tipična renesansna filozofija; intelektualno je superioran ostalim likovima i najdominantniji lik čitave komedije – on predstavlja ideal čovjeka renesansnog doba

Komediju «Dundo Maroje» prvi put je prikazala Pomet družina u dubrovačkoj Vijećnici 1551. godine.

 

Milutin Cihlar Nehajev, Bijeg

(1880. - 1931.)

- najbolji roman hrvatske moderne s urbanom tematikom

Modernistička proza - javlja se kao odgovor na realističku poetiku objektivnoga pristupa temi i književnika kao analitičara društvenihzbivanja;
u književnost se uvodi subjektivizam, pisci se bave psihologijom junaka, junak nije više samo društveno već i duhovno, intelektualno biće;
težište se prebacuje s vanjskoga svijeta na unutrašnje proživljavanje lika

U središtu su uglavnom likovi intelektualaca kakve je u književnost uveo Janko Leskovar.
To su pasivni pojedinci koji se ne uklapaju u društvenu sredinu, zaokupljeni su svojim unutrašnjim životom, a uglavnom završavaju tragično.

 Dezintegracija realističke proze

• fabula više nije primarna (defabularizacija)
• prevladavaju opisi stanja likova (psihologizacija)
• impresionistički pejsaž – psihološko stanje lika predstavljeno je slikom pejsaža

Stilska obilježja
• defabularizacija
• psihološka analiza
• unutrašnji monolog

Autorsko pripovijedanje na mnogim se mjestima prekida monolozima glavnoga lika, pismima, ulomcima dnevnika. 

Kompozicija: 12 poglavlja
Mjesto radnje: Zagreb, Beč, Senj, Zdenci
Vrijeme radnje: dvije godine; retrospekcija
Bijeg je roman lika. U njegovu je središtu sudbina Đure Andrijaševića, intelektualca koji završava tragično u sukobu sa sredinom, ali i sa samim sobom.

Osnovni se sukob smješta unutar lika; napetost je u samom karakteru, u njegovoj unutrašnjoj slojevitosti. Svekoliki svijet promatra se iznutra, kroz optiku samo jednog lika.

Sadržaj romana predstavlja unutarnju analizu Đure Andrijaševića, traženje odgovora na pitanje što je dovelo do njegova sloma.

U trenucima kada treba donijeti važne životne odluke, kada se od njega očekuje akcija,
Andrijaševiću nedostaje volje i energije i on se prepušta snatrenju i kontemplaciji. 

Budući da je Andrijašević poražen i prije nego što je počela radnja, preostaje još samo »odmatanje filma«: autoanaliza, traženje uzroka propadanja, prekapanje po prošlosti, misaona aktivnost.

Sadržaj

Roman se tematikom uklapa u niz djela hrvatske književnosti koja obrađuju tegobni život intelektualca provincijskog podrijetla koji se završava tragičnim slomom ideala i životnih snaga, a na kraju i samovoljnim okončanjem života.
Likovi s kojima možemo povezati Đuru Andrijaševića su: prijan Lovro (Šenoa), Ivica Kičmanović (Ante Kovačić), Đuro martić (Janko Leskovar)...
Glavni junak romana Đuro andrijašević siromašan je mladić bez oca, ali darovit. Očekujući puno od dječaka, dobrostojeći stric Tomo pošalje Đuru na studij prava u Beč. mnogobrojne mogućnosti velegrada privlače Đuru pa se umjesto studijem počinje baviti pisanjem novela, kritika i drama. 
Prekida studij u Beču, vraća se u Zagreb, želi postati učiteljem i zaposliti se. Prelazak u Zagreb djelomično je uzrokovan i Đurinom vezom s djevojkom Verom iz bogate obitelji. Verina majka nije za njihovu vezu jer ubrzo shvaća da je Đuro doduše talentiran, ali pasivan pa neće puno postići u životu. Smatra da njezina kći zaslužuje bolju priliku.
Đuro se zapošljava u senjskoj gimnaziji kao profesor fizike i psihologije. Skučena senjska sredina ubrzo prema Đuri postaje nedobronamjerna. On se nikako ne uklapa u provincijsko visoko društvo koje Nehajev oslikava portretima promašenih, poraženih, površnih, ali taštih poliunteligenata. 
Među tim promašenim i pokvarenim ljudskim karikaturama Đuro se osjeća neprihvaćen, prezren i onemogućen u bilokakvom napredovanju.
Postaje depresivan, čemu u prilog daje i Verina iznenadna odluka da se uda za drugoga, imućnog odvjetnika s karijerom. Slijedi kriva emocionalna procjena dviju djevojaka, nastavak provincijskih spletki u koje se uključuje i politika. Slomljen, bez ikakvih ideala i bez nasljedstva s kojim je računao, Đuro se utapa u moru.

U ovom Đurinu bijegu iz promašenog života svoje je opredmećenje našla osnovna ideja - potpuna besperspektivnost života u hrvatskim malograđanskim sredinama na početku 20. stoljeća (radnja romana završava 1909.)

Antun Branko Šimić, Preobraženja

Književnopovijesno razdoblje: hrvatski ekspresionizam (1914. - 1929.)
Kontekst: Prvi svjetski rat, ekspresionizam kao reakcija na stanje - krik, pobuna

Poetika ekspresionizma

• pobuna protiv kulta ljepote
• antimimetičko načelo: umjetnost nije preslika iskustvenog svijeta
• umjetnik u djelu daje unutrašnju (duhovnu) stvarnost, ekspresiju
• autonomija boje – njome se izražava duhovna stvarnost, ovisna samo o umjetniku

Zbirka "Preobraženja" (simbolika naslova - ekspresionizam!)

• pjesnički svijet otvara programatskim pjesmama Pjesnici i Moja preobraženja
• središnji dio zbirke čine pjesme koje obrađuju različite teme – ljubav, smrt, tijelo, pjesništvo, odnos prema Bogu...
• zbirka završava pjesmama Opomena i Budući, svevremenskim porukama upućenim imaginarnom čitatelju

Stilska obilježja

• škrtost izraza – racionalizacija riječi, eliptičan izraz
• boja kao simbol (jake boje, kontrasti)
• dojam krika (sažetost, glagoli)
• slobodni stih
• uglavnom nema interpunkcije
• grafi čki izgled pjesme (ukazuje na sadržaj)
 
Činitelji pjesničkoga ritma

• duljina stihova
• zvučne figure: asonanca, aliteracija, onomatopeja
• ponavljanja
• opkoračenje, prebacivanje, prijenos
• grafički raspored stihova

Ranko Marinković, Ruke (1953.) (viški Voltaire)

Ranko Marinković (1913. - 2001.) rodio se na otoku Visu. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je u logoru u južnoj Italiji. Poslije rata radio je u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu Hrvatske i kao ravnatelj Hrvatskoga narodnog kazališta. Bio je i profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost.

U književnosti se javio pred Drugi svjetski rat novelama i dramom Albatros.
Nakon rata počinje njegovo glavno stvaralačko razdoblje:
- zbirke novela: Proze, Ruke, Poniženje Sokrata
- romani: Kiklop, Zajednička kupka, Never more
- drame: Albatros, Glorija, Polteia, Pustinja
- kazališne kritike i eseji: Geste i grimase, Nevesele oči klauna

Zbirka Ruke sadrži 8 novela:
Samotni život tvoj
Suknja
Prah
Anđeo
Koštane zvijezde
Benito Floda von reltih
Ruke
Zagrljaj

- neke novele prividno zadržavaju obilježja psihološko-realističke proze
- u njima pisac prikazuje malograđansku atmosferu zagrebačke ili otočke sredine (Vis) s nizom karakterističnih likova
- u drugim novelama prostor i likovi gube stvarna konkretna obilježja, a prikazivanje je modernističko (Ruke)
- temeljno je obilježje novela postupak intelektualizacije kojim se prikazani svijet analizira i produbljuje do simbola ljudskoga života uopće
- uporabom ironije i groteske život se prikazuje kao iluzija, a čovjek kao glumac koji ne odlučuje o svojoj sudbini
- umjesto cjelovite slike svijeta nude se njegovi fragmenti, pri čemu se naracija prekida asocijativno-meditativnim umetcima

PRAH

U središtu je novele lik staroga čudaka Tonka pl. Jankina koji nije mogao ni nakon jedanaest godina preboljeti svoju veliku ljubav Anu. Sadržaj je novele usmjeren na pokazivanje njegova unutrašnjeg svijeta.

Početak novele – neobično predstavljanje lika jezičnom igrom: Ah, pozna ga, pozna ga! To je ono oblo,
pravilno n kao krila galeba. Na n ju je upozoravao neka ga ne piše u njegovoj adresi kao u. On nije Touko, nije Jaukiu, Japanac. On je Jankin, Tonko plemeniti Jankin, a ne neki tamo Touko Jau-Kiu, Kiu-Šiu, Šiu-Micu (...).

Drugi je sloj novele odnos staroga i novoga vremena: staro je vrijeme predstavljeno likovima Tonka i starice (na brodu), a novo vrijeme likom geometra, Anina muža.
Ana je poveznica tih dvaju vremena: ona je istovremeno idealizacija staroga vremena i »običnost« novoga vremena.

Završetak novele simbolično pokazauje kako Tonko pripada nekom drugom vremenu, koje je promijenilo sve ono do čega mu je nekada bilo stalo.
Marinković uvodi pirandelovski potez lika koji se želi izboriti za igranje svoje uloge do kraja.

Novela bi moga imati i drugi naslov, zapravo citat iz djela koji najbolje opisuje Tonkovo psihičko stanje: ... na mučnoj stazi jedne prošlosti (s koje je vrijeme ispralo svu bjelinu).

RUKE

U noveli su dijelovi tijela antropomorfi zirani (ruke, noge, obraz), a sve je uklopljeno u stvaran kontekst (Drugi svjetski rat).

Kompozicija
1. Uvodni dio - pripovjedač gleda ispred sebe (čovjeka čije su) ruke prebačene na leđa, iznad zadnjice, kako se odmaraju jedna u drugoj. Lijeva se mazi u naručju desne, spretnije, snažnije, pametnije, ozbiljnije. 

2. Središnji dio - pripovjedač prati razgovor, a kasnije i svađu Lijeve i Desne. 

Lijeva: raspjevana, emotivna, ne zna čitati i pisati, ali zna držati knjigu, ne vjeruje riječima: one
prevare čovjeka, čovjek često kaže ono što ne misli (Riječi su maska.) Nije izgubila vezu s prirodom.  Lijeva ide za intuicijom, pokretom, naslućenim, a ne izgovorenim

Desna: ozbiljna, razumna, zna pisati, iako ne zna čitati; zna listati knjigu, vjeruje riječima; vodi konverzaciju, nastupa, širi horizonte; postavila se između čovjeka i prirode, pazi da netko ne povrijedi čast, potpisuje smrtne presude. Desna je racionalna - ona radi, čini, djeluje. 

3. Završni dio - incident na ulici
-  prolazak Djevojčice i Dječaka, Dječakova drskost (pljuvanje), okrutnost Desne (udara Dječaka), dolazak Oca
Pad: dvije okrvavljene ruke na asfaltu
Pomirenje i zajednički odlazak:  A Obraz tada pljune u njih, da bi ih oprao od blata i krvi.
- ruke se ujedinjuju tijekom fizičkoga sukoba s Ocem

Tematska riječ: čast (Kada joj je povrijeđena čast, Desna djeluje – potpisuje  smrtnu presudu, udara ...) 
Metafora»okrvavljene ruke« ovdje dobiva doslovno značenje.

ANĐEO

Anđeo je priča o klesaru Albertu Knezu, knezu među klesarskim obrtnicima, majstoru kojega su i neki kipari smatrali umjetnikom.
Istovremeno, to je novela koja se bavi temom života kao ironije: majstor smatra da je pomogao malome Lojzu, a Lojz ga se, kao odrastao čovjek, samo želio što prije riješiti.

Time majstorov život postaje bezvrijedan, a Lojzek postaje osoba koja mu to daje na znanje, osoba koja nasljeđuje njegov posjed, ali i njegov život (majstorova supruga Frida).

Naglasak je u noveli na unutrašnjem majstorovu proživljavanju.
Iako pokušava sam sebe zavarati, bolesni majstor sve jasnije uviđa da je Lojz neiskren, da samo čeka njegovu smrt.

Upravo zbog toga majstor ne može završiti svoj nadgrobni spomenik kojim bi izrazio sebe
kao umjetnika – umjesto izraza lica koji je želio dobiti (tuga, snaga anđela), anđeo na spomeniku imao je glupavo, prijetvorno Lojzekovo lice.

 Ironičan smisao novele: Lojz je pravo lice anđela (nadgrobnoga spomenika majstoru) - sve je privid, stvarna je samo sebičnost.


ZAGRLJAJ

Pripovjedač: Marinković polazi od Pirandellove teze da je čovjekovo »ja« rascijepljeno na bezbroj ličnosti.
U svojoj je noveli uveo tri uloge: autorsko ja, pripovjedačko ja i treće ja. 

- autorsko ja - lik, književnik koji pokušava pisati
- pripovjedačko ja - pripovjedač koji vodi dijalog s likom, tj. autorskim ja 
- treće ja - sam književnik Ranko Marinković koji piše novelu

Tema: pisanje, opservacija, analiza postupaka

Kapljica tinte - metonimija književnosti - razlijeva se po papiru (život).

Kompozicija novele

Uvodni dio: pisac pokušava nešto napisati, a pripovjedač ga promatra. Nakon neuspjelog pokušajapisanja (samo prva rečenica) pisac izlazi na ulicu

Središnji dio: pisac izlazi, gleda ljude na ulici i razmišlja o tome kako odabrati temu za djelo.
Stvarnost (ulica, obala)
• šjor Bepo i šjor
Bernardo
• financ • žandar • žandar (sam hoda
obalom), a pisac ga prati
• pisac »zagrli« žandara – izabrao je TEMU

Završni dio: Posljednje stranice novele propituju odnos umjetnosti i života. Temeljno je pitanje simbolike zagrljaja na kraju novele.