Rodom sa Sicilije.
Svjetsku slavu doživo je kao dramatičar, premda je pisao i prozna djela.
Godine 1934. primio je Nobelovu nagradu za književnost koju je fašistički režim gotovo ignorirao. Umro je u Rimu 1936.
Ukupno Pirandellovo dramsko djelo objavljuje se pod nazivom "Gole maske" i sastoji se od 44 drame.
Drame:
Tako je (ako vam se čini); Gospođa Morli, jedna i dvije
Trilogija teatra u teatru: Šest osoba traži autora; Svatko na svoj način; Večeras se improvizira
Pirandello je izravni prethodnik egzistencijalističke književnosti i kazališta apsurda, a svojim je djelom najavio i postmodernističku književnost.
Pirandellov stil - pirandelizam
Pirandello polazi od metafore svijeta kao pozornice gdje su ljudi osuđeni na glumu i na skrivanje iza društvenih maski. Osobnost je svedena na zadanu ulogu, a društvo na kolektivnu glumu. Pojedinac je u krizi identiteta.
Temeljna obilježja pirandelizma:
- teme: problem čovjekove osobnosti, nemogućnost istinske komunikacije među ljudima
- duhovna podloga: ideja o relativnosti istine i apsolutne spoznaje
- izraziti humorizam razotkriva tragičnu i bolnu pozadinu smiješnih stvari i pojava
- paradoksalnost - isticanje suprotnosti: istine i privida, tragičnoga i komičnoga, pojedinca i društva, glume i života
- tehnika zrcala: Pirandellu služi kako bi pokazao igru suprotnosti u životu i na pozornici.....
- ukidanje podjele na činove i prizore u dramskom tekstu
- razaranje iluzije scenske stvarnosti i razotkrivanje mehanizma predstave; npr. scenografija često ne služi stvaranju iluzije, već njezinu razaranju (reteatralizacija kazališta)
- ostvarivanje dojma improvizacije
- predstava u predstavi (šekspirovski element)
- dokidanje tzv. četvrtog zida predstave i isprepletanje prostora pozornice i prostora gledališta (u drami Šest osoba traži autora glumci ulaze kroz gledalište)
- prikazivanje bizarnih sadržaja i likova
Prikazana je sudbina jedne obitelji, čiji su članovi određeni samo svojim obiteljskim odnosom, pa se nazivaju: Otac, Majka, Pastorka, Sin, Dječak i Djevojčica. Drama govori o tragičnoj propasti te obitelji:
Otac je Majku "predao" svom tajniku, s kojim je onarodila troje djece. Tajnik je umro, Otac je već prije toga napustio obitelj, pa Majka počinje raditi u tobožnjem krojačkom salonu kako bi izdržavala djecu. Taj je salon zapravo javna kuća u kojoj Pastorka zarađuje novac kao bludnica, a iscrpljujući rad Majke samo je zavjesa koja prikriva od čega obitelj živi. Kulminacija u tom dijelu zbivanja nastupa kada Otac dolazi u javnu kuću i odlazi u sobu da spava s Pastorkom.
Tu naturalističku priču samo isprekidano pričaju članovi obitelji, a na pozornici se stvarno zbiva nešto drugo. Na pozornici osobe označene kao Direktor drame, Prvi glumac, Drugi glumac, Šaptač i sl. pripremaju probu nove Pirandellove drame, ali tada dolaze navedeni članovi obitelji, traže da se izvede njihova drama i svoju priču iznose u nekoj vrsti pokusa na koji su ostali pristali jer ih je zainteresirao slučaj obitelji.
Time su ispremiješane sve tradicionalno jasno uočljive razlike između pozornice i stvarnosti jer su na pozornici stvarni samo glumci, a članovi obitelji dolaze iz neke druge stvarnosti - članovi obitelji tada postaju svoji vlastiti glumci pa su manje stvarni od ostalih profesionalnih glumaca.
Fiktivnost članova obitelji posebno je istaknuta što nose neki oblik maski.
- fenomen rascijepljenih osoba i rascijepljene stvarnosti
- paradoks građanske drame: nema psihološkog uživljavanja u Drugoga jer nismo sigurni što je kod njega stvarnost a što gluma
- briše se granica između komičnog i tragičnog - groteska
