PITANJE
|
ODGOVOR
|
|
|
|
Na kojem
jeziku nastaju djela u razdoblju humanizma?
|
latinski
jezik
|
|
|
Po kojem
je djelu poznat engleski pisac Geoffrey Chaucer?
|
Canterburyjske priče
|
|
|
Od koje
riječi dolazi pojam humanizam?
|
humanus
|
|
|
Što
znači latinska riječ humanus?
|
ljudski
|
|
|
U kojoj
književnosti uzore pronalaze humanisti i predrenesansni pisci
|
antika
|
|
|
Od kojih
se dijelova sastoji Božanstvena
komedija?
|
Pakao, Čistilište, Raj
|
|
|
Što je
petrarkizam?
|
Stil u
kojem se nastojalo oponašati Petrarkinu poeziju i njegov način pisanja
|
|
|
Što je
broj 100 predstavljao u srednjem vijeku?
|
simbol
cjelovitosti i savršenstva
|
|
|
Koje je
djelo Dante napisao nakon Beatricine smrti?
|
Novi život (na latinskom jeziku); lirska autobiografija
|
|
|
Koje je
prvo veliko djelo neke književnosti napisano na narodnom jeziku?
|
Božanstvena komedija
|
|
|
Koje je
Danteovo nedovršeno djelo nastalo u progonstvu?
|
Gozba - nedovršeno djelo nastalo u progonstvu; Dante u prenesenom značenju nudi čitatelju jelo, tj. stihove poučnog sadržaja (na narodnom, tj. talijanskom jeziku)
|
|
|
Tko je
Danteovoj Božanstvenoj komediji dodao pridjev božanstvena?
|
Boccaccio
|
|
|
Kojoj je
stranci pripadao Dante Alighieri?
|
bijeli
gvelfi(građani i niži plemići)
|
|
|
Koja je
stranka osudila Dantea na trajno progonstvo iz Firence?
|
crni
gvelfi (visoko plemstvo)
|
|
|
Kako se
zove pjesnička škola čiji su predstavnici Guido Cavalcanti i Guido
Guinizelli?
|
dolce
stil nuovo (slatki novi stil)- talijanska pjesnička škola u 13. i 14. stoljeću, naslijeđe trubadurske lirika; dante joj je pripadao svojim ranim radovima
|
|
|
Koji je
hrvatski pisac preveo na latinski jezik 1. pjevanje Pakla?
|
Marko
Marulić
|
|
|
Tko vodi
Dantea kroz raj?
|
Beatrice
Portinari
|
|
|
Što je
po književnoj vrsti Božanstvena
komedija?
|
alegorijski
ep
|
|
|
Tko je
prvi moderni pjesnik?
|
Francesco
Petrarca - u središte poezije stavlja vlastitu intimu isamoga sebe
|
|
|
Kako je
Francesco Petrarca rasporedio pjesme u svom zborniku?
|
Pjesme
koje govore o Lauri prije njezine smrti i pjesme koje govore o Lauri nakon
njezine smrti.
|
|
|
Navedite
početni stih pjesme koja predstavlja Petrarkin pjesnički program.
|
Vi koji zvukom razasutih rima...
|
|
|
Koji su
temeljni motivi u Kanconijeru?
|
ljubav i
pjesnička slava
|
|
|
Koji su
početni stihovi poznatoga Petrarkina 61. soneta?
|
Blažen nek' dan je, i mjesec, i
ljeto ...
|
|
|
Kome je
Petrarca posvetio svoj Kanconijer?
|
Laura de
Noves
|
|
|
Što je
po književnoj vrsti Kanconijer?
|
zbirka
lirskih pjesama
|
|
|
Koji je
temeljni motiv nastanka Dekamerona?
|
kuga u
Firenci 1348. godine
|
|
|
Što u
prijevodu znači Dekameron?
|
Knjiga deset dana
|
|
|
Što je
po književnoj vrsti Dekameron?
|
uokvirena
zbirka novela
|
|
|
Koju je
književnu vrstu utemeljio Boccaccio?
|
novela
|
|
|
Gdje se
„odvija radnja“, tj. gdje se pričaju priče u Dekameronu?
|
firentinska
crkva Santa Maria Novella
|
Učite i čitajte! Život će učiniti ostalo! (Fjodor Mihajlovič Dostojevski) Jezik nisu samo pravila, pravopis i gramatika. Jezik je beskonačna mogućnost kreacije, i to svima nadohvat ruke.
02. 05. 2015.
Humanizam i predrenesansa (ponavljanje)
Marin Držić, Novela od Stanca
Vrsta djela: farsa (podvrsta komedije čiji se zaplet temelji najčešće na nesporazumu, s temom vezanom uz ljudske slabosti, odlikuje je grubi humor i elementi groteske)
- u naslovu djela je riječ novela, međutim ne radi se o noveli, nego o starom dubrovačkom izrazu za šalu - učiniti s nekim novelu - našaliti se - dakle, Šala sa Stancem
Kompozicija: jedan čin - sedam prizora
Stih: dvostruko rimovani dvanaesterac
- prva Držićeva komedija
Tema: noćni život renesansnoga Dubrovnika u vrijeme poklada
Mjesto radnje: Dubrovnik
Vrijeme radnje: nekoliko sati u jednoj noći
Drama se temelji na mnogobrojnim antitezama i kontrastima: mladost - starost, grad - selo, realnost - praznovjerje
Likovi su okarakterizirani govorom kroz dinamične dijaloge: Stančev govor je jednostavan, s mnogo atributa, umanjenica (deminutiva) i narodnih izreka.
- u naslovu djela je riječ novela, međutim ne radi se o noveli, nego o starom dubrovačkom izrazu za šalu - učiniti s nekim novelu - našaliti se - dakle, Šala sa Stancem
Kompozicija: jedan čin - sedam prizora
Stih: dvostruko rimovani dvanaesterac
- prva Držićeva komedija
Tema: noćni život renesansnoga Dubrovnika u vrijeme poklada
Mjesto radnje: Dubrovnik
Vrijeme radnje: nekoliko sati u jednoj noći
Drama se temelji na mnogobrojnim antitezama i kontrastima: mladost - starost, grad - selo, realnost - praznovjerje
Likovi su okarakterizirani govorom kroz dinamične dijaloge: Stančev govor je jednostavan, s mnogo atributa, umanjenica (deminutiva) i narodnih izreka.
29. 04. 2015.
Petar Hektorović, Ribanje i ribarsko prigovaranje
-
rodom sa Hvara
-
djelo je napisano u obliku poslanice Jeronimu Bartučeviću (hrvatskom humanistu
i Hektorovićevu rođaku)
Tema:
opis Hektorovićeva trodnevnog putovanja
Kompozicija:
tri dijela naslovljena Parvi dan, Drugi
dan, Treti dan
-
na trodnevno putovanje autor je poveo dvojicu hvarskih ribara, Nikolu Zeta i
Paskoja Debelju; krenuli su iz Hvara, a zatim preko Brača stigli do Šolte
-
na putovanju su lovili ribu, ali i razgovarali - tako se u djelu opisuje
stvarni krajolik kojim prolaze te ljudi kojih se prisjećaju; osim toga, u
razgovoru likovi iznose svoja razmišljanja o svijetu te narodne poslovice pa
djelo ima i poučni karakter
Vrsta
djela:
a) poslanica
b) putopisni spjev
c) ribarska ekloga
(ribarski razgovor)
- prvo djelo u kojemu se opisuje stvarno putovanje -
autor se predstavlja kao renesansni čovjek koji živi u skladu s prirodom, a
istodobno ga upoznajemo i kao tolerantnoga čovjeka koji se, iako je plemić, s
poštovanjem odnosi prema svojim ribarima
- prvo djelo u kojemu se pojavljuju
likovi težaka
- jednostavan stil, bez literarnih
dodataka i ukrašavanja, narodne mudrosti
- svakodnevni pučki jezik otoka Hvara
(čakavsko narječje)
- drugoga dana putovanja, krateći vrijeme, ribari
pjevaju narodne pjesme koje je Hektorović zapisao:
a) tri kraća lirska zapisa: Naš gospodin pojem jizdi, Majka mu je lipo ime dala, Lipo ti je,
brajko, pogledati
b) dvije dulje bugarštice: Kraljević Marko i brat mu Andrijaš; Radosav Siverinac i Vlatko, udinski
vojvoda
- to su prvi zapisi narodnih pjesama s
notnim zapisom što nam govori da je Hektorović bio svjestan vrijednosti
narodnoga stvaralaštva
21. 03. 2015.
Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Kabanica
Rođen je u Ukrajini. Kasnije je živio u Petrogradu. Prijateljevao je s Puškinom koji ga je poticao na književno stvaranje.
Pisao je pripovijetke, romane i komedije.
Pripovijetkom Kabanica utemeljio je rusku realističku književnost, a romanom Mrtve duše oblikovao je ruski realistički roman.
Pripadao je ruskome ranom realizmu.
Svi smo mi izašli iz Gogoljeve kabanice. (Fjodor Mihajlovič Dostojevski)
Djela:
Večeri na majuru kod Dikanjke - zbirka pripovijedaka - romantičarski stil
Petrogradske pripovijesti - zaokret prema realizmu (u njoj je objavljena i Kabanica)
Taras Buljba - roman
Mrtve duše - roman
Revizor - komedija
KABANICA
Godina nastanka: 1841.
Vrsta: pripovijetka
Tema: sudbina maloga čovjeka - činovnika, u svijetu u kojem su ljudi otuđeni
Stilska obilježja: jednostavna fabula, stepenasta kompozicija, a pripovijedanje je nalik usmenome kazivanju
- naglašavanje beznačajnosti i anonimnosti glavnoga lika Akakija Akakijeviča Bašmačkina koji se ističe samo neobičnim imenom
- kritika administrativnog aparata carske Rusije - apsurdna hijerarhija i lažni autoriteti
- prikaz monomana - osobe kojom vlada opsesija/ jedna strast kojoj je podređen čitav život
Groteskni realizam - smijeh kroz suze; humor koji uz realističko pripovijedanje često prelazi u grotesku - time je ukazivao na negativne pojave u ruskome društvu svoga doba
Realistički elementi Gogoljeva stila:
- prikaz različitih sredina (grada i provincije)
- detaljizam opisa
- prikaz suvremenoga društva s naglaskom na niže društvene slojeve
- kritika negativnih društvenih pojava
- stvaranje likova tipova
- socijalno-psihološka karakterizacija likova
Odmak od realističke metode:
- humor i groteska
- fantastika
- pripovjedač koji intervenira u radnju
Pisao je pripovijetke, romane i komedije.
Pripovijetkom Kabanica utemeljio je rusku realističku književnost, a romanom Mrtve duše oblikovao je ruski realistički roman.
Pripadao je ruskome ranom realizmu.
Svi smo mi izašli iz Gogoljeve kabanice. (Fjodor Mihajlovič Dostojevski)
Djela:
Večeri na majuru kod Dikanjke - zbirka pripovijedaka - romantičarski stil
Petrogradske pripovijesti - zaokret prema realizmu (u njoj je objavljena i Kabanica)
Taras Buljba - roman
Mrtve duše - roman
Revizor - komedija
KABANICA
Godina nastanka: 1841.
Vrsta: pripovijetka
Tema: sudbina maloga čovjeka - činovnika, u svijetu u kojem su ljudi otuđeni
Stilska obilježja: jednostavna fabula, stepenasta kompozicija, a pripovijedanje je nalik usmenome kazivanju
- naglašavanje beznačajnosti i anonimnosti glavnoga lika Akakija Akakijeviča Bašmačkina koji se ističe samo neobičnim imenom
- kritika administrativnog aparata carske Rusije - apsurdna hijerarhija i lažni autoriteti
- prikaz monomana - osobe kojom vlada opsesija/ jedna strast kojoj je podređen čitav život
Groteskni realizam - smijeh kroz suze; humor koji uz realističko pripovijedanje često prelazi u grotesku - time je ukazivao na negativne pojave u ruskome društvu svoga doba
Realistički elementi Gogoljeva stila:
- prikaz različitih sredina (grada i provincije)
- detaljizam opisa
- prikaz suvremenoga društva s naglaskom na niže društvene slojeve
- kritika negativnih društvenih pojava
- stvaranje likova tipova
- socijalno-psihološka karakterizacija likova
Odmak od realističke metode:
- humor i groteska
- fantastika
- pripovjedač koji intervenira u radnju
Marko Marulić, Judita
Marko Marulić najveći je hrvatski humanistički i renesansni pisac. Suvremenici su ga još za života smatrali klasikom, a nazivalo ga se i splitskim Vergilijem. Označio je početak hrvatske umjetničke književnosti, tj. napisao je ep Judita, prvo djelo na hrvatskome jeziku. Zbog toga je nazvan Ocem hrvatske književnosti.
Judita je jedino Marulićevo djelo na hrvatskome jeziku objavljeno za života. Napisana je 1501. godine, a tiskana 1521.
Ostala djela na hrvatskome jeziku (djela s renesansnim obilježjima):
Suzana - spjev biblijske tematike
Molitva suprotiva Turkom - pjesma
JUDITA
Vrsta djela: kršćansko-vergilijanski ep
(kršćanska tematika podrijetlom iz starozavjetne priče o udovici Juditi, pisana po uzoru na Vergilija)
Stih: dvostruko rimovani dvanaesterac - tu je vrstu stiha Marulić naslijedio od začinjavaca (domaćih čakavskih pjesnika)
Jezik: splitska čakavština
Kompozicija:
- na početku djela nalaze se dva prozna priloga: a) Istorija sva na kratko ka se uzdrži u ovih knjigah - sažeto prepričan sadržaj biblijske priče o Juditi; b) posveta don Dujmu Balistriliću, Marulićevu kumu, u kojoj se obrazlaže namjera pisanja epa
- 6 pjevanja - libara (Libro parvo, Libro drugo...)
Ideja djela:
Poput hrabre i pobožne udovice Judite i Hrvati se mogu oduprijeti Turcima (najvećem političkom problemu Marulićeva vremena) s vjerom u Boga i slogom.
Uzori i utjecaji:
- Vergilijev uzor očituje se u pravilnoj kompoziciji, pjesničkim slikama i psihološkom portretiranju likova
- od srednjovjekovnih pjesnika preuzima obradu teme u stihovima (dvostruko rimovanim dvanaestercima)
- renesansni utjecaji: Judita je oblikovana prema predodžbama renesansne ljepotice, odjevena je po splitskoj, odnosno mletačkoj modi te opisana petrarkističkim motivima
Judita je jedino Marulićevo djelo na hrvatskome jeziku objavljeno za života. Napisana je 1501. godine, a tiskana 1521.
Ostala djela na hrvatskome jeziku (djela s renesansnim obilježjima):
Suzana - spjev biblijske tematike
Molitva suprotiva Turkom - pjesma
JUDITA
Vrsta djela: kršćansko-vergilijanski ep
(kršćanska tematika podrijetlom iz starozavjetne priče o udovici Juditi, pisana po uzoru na Vergilija)
Stih: dvostruko rimovani dvanaesterac - tu je vrstu stiha Marulić naslijedio od začinjavaca (domaćih čakavskih pjesnika)
Jezik: splitska čakavština
Kompozicija:
- na početku djela nalaze se dva prozna priloga: a) Istorija sva na kratko ka se uzdrži u ovih knjigah - sažeto prepričan sadržaj biblijske priče o Juditi; b) posveta don Dujmu Balistriliću, Marulićevu kumu, u kojoj se obrazlaže namjera pisanja epa
- 6 pjevanja - libara (Libro parvo, Libro drugo...)
Ideja djela:
Poput hrabre i pobožne udovice Judite i Hrvati se mogu oduprijeti Turcima (najvećem političkom problemu Marulićeva vremena) s vjerom u Boga i slogom.
Uzori i utjecaji:
- Vergilijev uzor očituje se u pravilnoj kompoziciji, pjesničkim slikama i psihološkom portretiranju likova
- od srednjovjekovnih pjesnika preuzima obradu teme u stihovima (dvostruko rimovanim dvanaestercima)
- renesansni utjecaji: Judita je oblikovana prema predodžbama renesansne ljepotice, odjevena je po splitskoj, odnosno mletačkoj modi te opisana petrarkističkim motivima
15. 03. 2015.
August Šenoa, Seljačka buna
Vrsta: povijesni roman
Objavljen je 1877. u Vijencu.
Vrijeme radnje: druga polovina 16. stoljeća
Mjesto radnje: Stubica i okolica, Zagreb
U fabuli romana isprepleću se povijesni i ljubavni dijelovi.
Ideja romana: stabilnost države ugrožava njezina unutrašnja nestabilnost uvjetovana socijalnim prilikama i sukobom među klasama
Romantičarska obilježja djela:
- ljubavna fabula
- sentimentalnost i patetičnost u opisivanju
- crno-bijela karakterizacija likova
Realistička obilježja djela:
- društveni problem: nezadovoljstvo seljaka zbog samovolje i okrutnosti Franje Tahija
- prikaz bitke
- prikaz povijesnih i političkih prilika u Hrvatskoj u 16. stoljeću
Prisutne su masovne scene borbi, no lik koji je najviše istaknut je Matija Gubec, vođa pobunjenih seljaka koji je u izravnom sukobu sa Franjom Tahijem. Njega kasnije seljaci izaberu kao svoga vođu. Gubec je lik preko kojeg čitatelji mogu saznati Šenoine stavove prema cijelom događaju, on je moralan, pravedan, hrabar i pametan. Protivi se nasilju, a na kraju djela daje život kako bi spasio nekolicinu svojih ljudi.
Radnja romana rascjepkana je u nekoliko paralelnih radnji. Prva je ona koja opisuje sukob između Uršule Heningove, vlasnice pola imanja Stubice i Susedgrada te Franje Tahija kojemu je namjera Uršulu protjerati s imanja. Zbog ovog sukoba i dolazi do bune. Franjo Tahi opisan je kao vlastelin koji iskorištava svoje seljake i sve im uzima, dok je na početku romana Uršula ta koja je na strani seljaka.
Kasnije se saznaje kako ona želi oženiti svoju kćer za Tahijeva sina pa se seljaci okreću i protiv nje, točnije protiv cijelog plemstva. Ona je prikazana kao jaka i hrabra žena koja zbog okolnosti postaje nasilna i gruba. Najbitnija je samoj sebi i gleda kako bi najbolje prošla. Tahi je suprotnost, pohlepan je i okrutan, nikad mu nije dosta, u ljudima izaziva strahopoštovanje. Autor ga je opisao kao malenog i ružnog, čime je još više istaknuo njegove karakteristike.
Roman obrađuje još nekoliko radnji, na primjer, nesretnu ljubav između Đure Mogajića i Jane te odnos Jane i Tahija. Zbog Jane je Tahi na kraju i kažnjen.
Roman završava univerzalnom porukom kojom Šenoa želi istaknuti kako pravda mora postojati i kako bi svi trebali učiti na pogreškama koje su se dogodile u prošlosti.
Šenoini povijesni romani
Šenoin uzor bio je škotski romanopisac Walter Scott kojeg se naziva "ocem povijesnoga romana". Scott je pripadao drugoj generaciji engleskih romantičara i usavršio je povijesni roman miješajući povijesne činjenice s fikcijom. Jedan je od njegovih najpoznatijih romana Ivanhoe (1819.) Bit njegovih romana je u vjernoj rekonstrukciji povijesnih zbivanja na temelju istraživanja autentičnih dokumenata. Cilj je pokazati kako su neke ideje, društvene okolnosti i odluke djelovale na život običnih, malih ljudi. Povijest stoga više nema funkciju pozadine i kulise zbivanja: ona je akter romanesknoga svijeta i bitan čimbenik zbivanja. Poticaj književnom djelu redovito je nekakav konkretan povijesni događaj, a oko njega stvaralačka mašta plete mrežu fikcionalnih zbivanja čiji su junaci izmišljeni ili povijesno beznačajni. Ti deheroizirani junacisvojom prosječnošću postaju utjelovljenje obične građanske čitateljske publike koja i postaje glavni potršač romana.
Šenoa je povijesnu građu sakupljao i proučavao u arhivima i starim knjigama, a s druge strane smatra da stvarnost sadrži građu za roman, ali je treba umjetnički oblikovati (realistički princip).
Za Šenou je povijest učiteljica života.
Objavljen je 1877. u Vijencu.
Vrijeme radnje: druga polovina 16. stoljeća
Mjesto radnje: Stubica i okolica, Zagreb
U fabuli romana isprepleću se povijesni i ljubavni dijelovi.
Ideja romana: stabilnost države ugrožava njezina unutrašnja nestabilnost uvjetovana socijalnim prilikama i sukobom među klasama
Romantičarska obilježja djela:
- ljubavna fabula
- sentimentalnost i patetičnost u opisivanju
- crno-bijela karakterizacija likova
Realistička obilježja djela:
- društveni problem: nezadovoljstvo seljaka zbog samovolje i okrutnosti Franje Tahija
- prikaz bitke
- prikaz povijesnih i političkih prilika u Hrvatskoj u 16. stoljeću
Prisutne su masovne scene borbi, no lik koji je najviše istaknut je Matija Gubec, vođa pobunjenih seljaka koji je u izravnom sukobu sa Franjom Tahijem. Njega kasnije seljaci izaberu kao svoga vođu. Gubec je lik preko kojeg čitatelji mogu saznati Šenoine stavove prema cijelom događaju, on je moralan, pravedan, hrabar i pametan. Protivi se nasilju, a na kraju djela daje život kako bi spasio nekolicinu svojih ljudi.
Radnja romana rascjepkana je u nekoliko paralelnih radnji. Prva je ona koja opisuje sukob između Uršule Heningove, vlasnice pola imanja Stubice i Susedgrada te Franje Tahija kojemu je namjera Uršulu protjerati s imanja. Zbog ovog sukoba i dolazi do bune. Franjo Tahi opisan je kao vlastelin koji iskorištava svoje seljake i sve im uzima, dok je na početku romana Uršula ta koja je na strani seljaka.
Kasnije se saznaje kako ona želi oženiti svoju kćer za Tahijeva sina pa se seljaci okreću i protiv nje, točnije protiv cijelog plemstva. Ona je prikazana kao jaka i hrabra žena koja zbog okolnosti postaje nasilna i gruba. Najbitnija je samoj sebi i gleda kako bi najbolje prošla. Tahi je suprotnost, pohlepan je i okrutan, nikad mu nije dosta, u ljudima izaziva strahopoštovanje. Autor ga je opisao kao malenog i ružnog, čime je još više istaknuo njegove karakteristike.
Roman obrađuje još nekoliko radnji, na primjer, nesretnu ljubav između Đure Mogajića i Jane te odnos Jane i Tahija. Zbog Jane je Tahi na kraju i kažnjen.
Roman završava univerzalnom porukom kojom Šenoa želi istaknuti kako pravda mora postojati i kako bi svi trebali učiti na pogreškama koje su se dogodile u prošlosti.
Šenoini povijesni romani
Šenoin uzor bio je škotski romanopisac Walter Scott kojeg se naziva "ocem povijesnoga romana". Scott je pripadao drugoj generaciji engleskih romantičara i usavršio je povijesni roman miješajući povijesne činjenice s fikcijom. Jedan je od njegovih najpoznatijih romana Ivanhoe (1819.) Bit njegovih romana je u vjernoj rekonstrukciji povijesnih zbivanja na temelju istraživanja autentičnih dokumenata. Cilj je pokazati kako su neke ideje, društvene okolnosti i odluke djelovale na život običnih, malih ljudi. Povijest stoga više nema funkciju pozadine i kulise zbivanja: ona je akter romanesknoga svijeta i bitan čimbenik zbivanja. Poticaj književnom djelu redovito je nekakav konkretan povijesni događaj, a oko njega stvaralačka mašta plete mrežu fikcionalnih zbivanja čiji su junaci izmišljeni ili povijesno beznačajni. Ti deheroizirani junacisvojom prosječnošću postaju utjelovljenje obične građanske čitateljske publike koja i postaje glavni potršač romana.
Šenoa je povijesnu građu sakupljao i proučavao u arhivima i starim knjigama, a s druge strane smatra da stvarnost sadrži građu za roman, ali je treba umjetnički oblikovati (realistički princip).
Za Šenou je povijest učiteljica života.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)