DRAMA (uvod)

Kompozicija drame

- već je Aristotel, prvi i najznačajniji teoretičar drame u europskoj povijesti, tvrdio o potrebi JEDINSTVA unutar drame
- tri jedinstva - jedinstvo mjesta, vremena i radnje - radnja se mora odvijati na jednome mjestu, unutar 24 sata i ne smije biti paralelnih zapleta
- to vrijedi za klasične (tradicionalne) drame

- kasnije su teoretičari zaključili da se idealno sastavljena drama sastoji od 5 dijelova:
1. EKSPOZICIJA - uvodni dio
2. ZAPLET - dinamički motivi koji pokreću radnju izazivanjem suprotnosti
3. KULMINACIJA - kad napetost naraste do potrebe razrješenja, no još nije jasno u kojem smjeru
4. PERIPETIJA - radnja odjednom skreće u određenom smjeru
5. RASPLET - dio drame u kojem se razrješuju svi sukobi, protuslovlja i napetosti

Dramska se radnja dijeli na manje dijelove - ČINOVE, a činovi na SCENE (prizore, slike).

Razvoj grčke tragedije

tragos - jarac
oda - pjesma
tragedija - jarčeva pjesma

- u staroj Grčkoj kazališne svečanosti priređivale su se u određeno doba godine i trajale su 3 do 5 dana; ulaz je bio besplatan, a za njihova trajanja prestajale su političke borbe i bojni pothvati

- u trgovištima, na mjestima određenim za ples, pedeset koreuta (članova kora, tj. zbora) pleše kolo oko žrtvenika; oni predstavljaju ljude-jarce ili satire koji oplakuju Dionizovu muku i smrt
- Dionizov kult je nastavak pradavnih obreda - jarac simbolizira žrtvenu životinju iz pradavnih vremena
- tužaljka koreuta počela se dijeliti na odlomke kako bi kor predahnuo, i tada je između pojedinih strofa uvedena solistička dionica recitatora
- uskoro će Tespis kojega smatramo osnivačem tragedije (6. st. pr. Kr.) ukinuti grubo bojanje lica koreuta i uvesti masku od tkanine prelivene gipsom
- recitator se preobražava u glumca, a tužaljke koreuta pretvaraju se u dijaloge

korifej - korovođa - prvi glumac (uveo Tespis u 6. st. pr. Kr.)
Eshil - uvodi drugog glumca
Sofoklo - uvodi trećeg glumca (5. st. pr. Kr.)

- za stare Grke umjetnost je bila OPONAŠANJE (MIMESIS), a tragedija je bila osobito cijenjena zbog mišljenja da oponaša ljudsko djelovanje i život
- tragični junak je primjer ljudske nesavršenosti, on tragično završava zbog nedovoljnog poznavanja okolnosti koje ga uništavaju
- taj nedostatak uvida u vlastiti udes (HAMARTIA) osobina je svih ljudi
- gledatelj će osjetiti samilost i zajedništvo s likovima (SYMATHIA), a proživljavajući s likom njegove osjećaje, doći će do pročišćenja osjećaja (KATARZA)

Razvoj antičke komedije

Komedija se, kao i tragedija, razvila iz grčkih obreda koji su slavili plodnost.
- teme komedija bile su suvremene - aktualnosti ili osobe iz javnog života
- likovi su predstavnici ljudi s tipičnim manama
- jednostavan stil
- kor u ulozi neke fantastične simbolične skupine (ose, žabe, oblaci)
- njevćei grčki komediograf je Aristofan (5./4. st. pr. Kr.)
- najveći predstavnik rimske komedije bio je Plaut - u komediju je uveo stalne likove (lik škrtoga starca, zaljubljenog mladića, lukavog sluge)

- u srednjem vijeku se komedijom smatralo svako djelo, bez obzira na književnu vrstu, koje je počelo tužno, a završilo sretno
- renesansna komedija (15. i 16. stoljeće) slijedi Plautov primjer (kod nas je predstavnik Marin Držić)
- u renesansi se također javlja commedia dell' arte, utemeljena na improvizaciji glumaca koji imaju samo zadan razvoj radnje, likovi predstavljaju tipove ljudi i imaju stalna imena

Komedija ljudskim slabostima i manama te društvenim pojavama pristupa različito:
1. HUMOROM - bez želje za osudom, razumijevanje i inzistiranje na smiješnome
2. IRONIJOM - govori se suprotno od onoga što se misli, podrugljivi ton
3. SATIROM - oštro osuđivanje ljudskih slabosti i mana te društvenih vrijednosti
4. SARKAZMOM - zlobno, zajedljivo i pakosno komentiranje
5. GROTESKOM - prikazuju se osobe i situacije u nakaznim i neprirodnim oblicima pa cjelina djeluje zastrašujuće - istovremeno tragično i smiješno

Vrste komedije

- komedija karaktera - komične efekte gradi na tipovima karaktera koji su smiješni zbog neke mane ili pretjeranosti
- komedija intrige - zapleti nastali zbog nerazumijevanja, nesporazuma, nepažnje
- komedija situacije - neobične, neočekivane, nepredviđene, čak i nemoguće situacije
- komedija konverzacije - duhoviti dijalozi

Posebne vrste komedije

farsa - lakomislena scenska igra; sirov i vulgaran humor
lakrdija - vrsta komedije koja se temelji na priprostom humoru
vodvilj - kraća komična drama - jednočinka uglavnom