Albert Camus, Stranac

ŽIVOTOPIS:

Albert Camus (1913. – 1960.), francuski je filozof, romanopisac, dramatičar i esejist.Rođen je u Alžiru u siromašnoj obitelji.
Ateist s dušom kršćanina. Želi spas moralnih i duhovnih vrijednosti: one za njega predstavljaju jedini smisao u apsurdnosti života.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1957. godine.
Za Drugoga je svjetskoga rata sudjelovao u Pokretu otpora.
Aktivno je radio i kao ovinar.
Čitav se Camusov opus temelji na ideji apsurdnosti ljudske sudbine.
Apsurdnosti svijeta Camus suprostavlja stvaralački akt koji tu apsurdnost poriče (stvarati znači dvaput živjeti). Ističe poguban utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s prirodom i čistoćom krajolika; umorna i neurotična, ne poznaje mir, vedrinu duha, blagost večeri. Modernog čovjeka naziva hladnim, ciničnim monstrumom. Suvremenom svijetu suprotstavlja staru Grčku koja je u svemu znala naći pravu mjeru.
Poginuo je u automobilskoj nesreći.

KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman lika/ roman apsurda
TEMA: čovjek kao stranac u svijetu

MJESTO RADNJE: Alžir

O DJELU:
Stranac je kratak roman, simetrično podijeljen u dva dijela (1. dio - 6 poglavlja, 2. dio - 5 poglavlja), u kojem se opisuje jednoličan i besmislen život mladog službenika Mersaulta u Alžiru od trenutka kad je saznao za smrt svoje majke pa do iščekivanja vlastite smrti na koju je osuđen zato što je bez pravog razloga ustrijelio nekog Arapina, koji se prethodno potukao s njegovim prijateljima.

Prema romanu je 1967. snimljen istoimeni film.

Pripovjedač je ujedno glavni lik, pripovijeda priču i oblikuje događaje u prvom licu. Tehnika solilokvija - posebna vrsta unutarnjeg monologa koji podrazumijeva odsutnost drugih osoba i iskaz je skrivenih misli lika.
Struktura pripovijedanja je linearna, sve što se u romanu zbiva prikazano je kao neposredna događana sadašnjost - izravan (monološki) izvještaj.

Tehnika redukcije - prikaz Mersaultova psihičkog života isključivo kroz elementarne, tj. osjetilne dojmove.

Ishodište takvog pripovjednog svijeta jest apsurd, odnosno ideja da je čovjek koji živi bez iluzija nužno svijetu stranac. On je jednostavno drukčiji i poseban jer se ne zanosi i vegetira uslijed slijeda slučajnosti  koje mu je život ponudio. Njegove reakcije nisu uobičajene, one možda nisu ni suprotne od očekivanih. One su jednostavno izostale.
Camusov Stranac jest roman s poprilično uskom usmjerenošću, jednostavan je u svijetu punom nedokučivosti i ravnodušnosti, događaji koji se nižu nemaju opravdanja, nemaju smisla i svi su apsurdni, kao što je primjer sukob Raymonda i Mersaulta s dvojicom Arapina. Upravo u tom sukobu, Camus želi prikazati unutarnje napetosti, nelagode, osjećaje kriznih situacija. Camus to prikazuje Mersaultovim razmišljanjem u tim trenicima.
Stranac se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici, koja ne govori o politici, o ratu, o gospodarskim i kulturno-psihološkim razlozima, već govori o nečem posve drugom: o privatnim stvarima, zgodama i nezgodama jednog mladića, Mersaulta.

Mersault je tijekom priče došao u dodir s raznim oblicima društvenosti koji oblikuju smisao ljudskog postojanja i svaki put je reagirao kao da se sve zbiva mimo njega.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA

MERSAULT: Bankovni činovnik koji ni od koga ništa ne traži, i koji priznaje drugima pravo da rade što žele. Otuđio se od majke. Nakon majčine sahrane započinje vezu s Marijom. Ona želi da se vjenčaju, no njemu je svejedno. Nezainteresiran je za sve. Prepustio se životu. Ništa ne poduzima da bi bolje živio. Ubija Arapa te mu sude za to ubojstvo. Na suđenju je također nezainteresiran, kao da se to njega ne tiče.  Ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u čemu gora od života, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.

MARIJA: Mersaultova je prijateljica, bivša daktilografkinja u njegovu uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i otada su u vezi. Želi se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjećuje ga u zatvoru i rasplače se na suđenju.

RAYMOND: Onizak je, plećat, ima boksački nos. Najbolji je Mersaultov prijatelj. Uvijek je besprijekorno obučen. Živio je u stanu s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je pretukao jer ga je varala. Mersault je pristao svjedočiti da ga je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se s njezinim bratom.

SALAMAN: Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeličara koji je imao neku kožnu bolest pa mu je ispala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas živjeli su u istoj sobi. Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i žute rijetke dlake. Svakog je dana starac psa izvodio u šetnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio, bio je utučen i sve je pretražio da bi ga našao.


CELESTE, Mersaultova majka

EMANUEL, nadstojnik i upravitelj staračkoga doma

VRATAR DOMA

MASON i njegova žena

O majci:
''Djelomice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo uopće posjećivao. Pa i zato što bih tada izgubio cijelu nedjelju – a da ne govorim o naporu koji je bio potreban da odem na autobus, kupujem kartu i putujem dva sata.''

Nakon majčine smrti:
''... uostalom, nisam se imao zbog čega ispričati. Zapravo je trebalo da mi on izrazi sućut. Vjerojatno će to učiniti prekosutra, kada budem u crnini. Zasad kao da mama nije ni umrla. A nakon pokopa bit će to nešto svršeno i sve će poprimiti službeniji izraz.''

Solidarnost u Strancu

U Strancu Camus karakterizira svoje opravdavanje apsurda kroz iskustva protagonista koji se jednostavno ne prilagođava sustavu. Njegova svojstvena iskrenost remeti staus quo. Mersaultova nesposobnost da laže ne može ga integrirati u društvo i naizmjence prijeti građi mehanizama koji su očekivani od strane strukturalno složenog društva. Prema tome, kazna za njegov zločin nije određena na bazi ubojstva, nego na njegovoj ravnodušnosti prema nedavnoj majčinoj smrti. Čak i nakon duhovno izazovnog razgovora sa svećenikom koji potiče Mersaulta da se pokaje i izabere novi put, Mersault ne puca te ustraje u svojoj ravnodušnosti, on osjeća da smrtnu kaznu donosi društvo prepuno laži.

 
Problematizacija


U našem društvu svaki čovjek koji ne plače na pogrebu svoje majke izvrgava se opasnosti da bude osuđen na smrt. 
Zašto se društvo osjeća ugroženo pred Mersaultom?
Poveznice s Kafkinim Preobražajem?