Romantizam je općekulturni i umjetnički pokret koji se
javlja potkraj 18. stoljeća, a punu afirmaciju doživljava između 1800. – 1830.
godine.
Romantizam se smatra prvim modernim razdobljem europske
književnosti. Početak romantizma podudario se s uspostavom modernog građanskog
društva u većini europskih zemalja.
Javlja se u doba velikih društvenih potresa kao što su:
Francuska revolucija (1789.), Napoleonov uspon i pad, ratovanja, kolonijalizam
itd. Ti društveni potresi utjecali su i na promjenu svjetonazora: čovjek više
ne vjeruje u sklad života i moć razuma kako je to predočilo 18. stoljeće. Traži
se uporište u emocijama, mašti i jakom
individualizmu.
Podrijetlo i značenje
pojma "romantizam":
Riječ se najprije upotrebljavala u obliku pridjeva
«romantičan» koji se odnosio na književnost romanskih naroda od srednjega
vijeka do 19. stoljeća. Označavao je opreku pridjevu «klasičan» koji se odnosio
na razdoblje klasične (antičke) književnosti i umjetnosti.
Preteča romantizma je Jean Jacques Rousseau koji ne vjeruje
u moć razuma, smatra da čovjek zapravo ne zna kamo ide. Vladavini razuma on
suprotstavlja maštu i osjećaje, vjeri u napredak suprotstavlja povratak
prirodi, civilizaciju smatra glavnim krivcem što se ljudska narav iskvarila i
što su ljudi postali bezosjećajni i samoljubivi.
Njegov roman Julija ili Nova Heloiza, 1761. smatra se uzorom
sentimentalno-ljubavnih romana. Roman je pisan u obliku pisama (epistolarni
roman).
Europski romantizam
pripremljen je njemačkim predromantičarskim pokretom Sturm und Drang (Oluja i
nagon) između 1770. i 1785. Bio je to antiklasicistički pokret koji je u prvi
plan stavljao osebujnost pojedinca, a unutar njega su se razvile osobnosti kao
što su Goethe i Schiller.
Jedan od istaknutih unutar pokreta bio je i Johann Gotfried
Herder koji je sakupljao narodne umotvorine (i tri pjesme iz Kačićeva Razgovora ugodnog naroda slovinskog).
KLASICIZAM (18. st.)
|
ROMANTIZAM (19. st.)
|
racionalizam
|
osjećajnost
|
obnova antike
|
srednjovjekovlje kao izvor tema i građe
|
norme i pravila
|
individualizam, rušenje normi i pravila
|
cijeni se ideal više ljepote
|
ideal je nedostižan, cijeni se unutarnji razvoj
|
Značajke romantizma:
-
suprotstavljanje klasicističkom racionalizmu
-
oslanjanje na maštu i osjećaje
-
individualizam
-
pesimizam (nastao je iz nesklada osobnih i društvenih
interesa) – pojam «svjetske boli»
-
zanimanje za povijest (posebice za srednjovjekovlje,
egzotične zemlje i primitivne narode)
-
istraživanje usmene predaje i folklora
-
politički i socijalni angažman romantičara koji je
vezan za stvaranje nacionalnog jezika i nacionalne države
-
isticanje prirode u kojoj romantičari nalaze spas za
svoju «ranjenu dušu» (bježe u prirodu koja im postaje zamjena za ljudsko
društvo, odnosno pejzaž je odraz pjesnikove ranjene duše i raspoloženja)
- novo poimanje ljepote koje uključuje estetiku ružnoga,
miješanje tragičnog i komičnog, grotesknog i uzvišenog
Tematika:
-
intimne teme (ljubav, sjeta, nepripadnost društvu)
-
nacionalno-povijesne teme
-
daleki, nepoznati krajevi
-
odmetništvo i sukob sa zakonom
-
okultna i mistična tematika
Književni rodovi i
vrste
Zbog naglašenog izricanja osjećaja (za što je osobito
prikladna lirika) lirika prodire u sve književne vrste. Pojavljuju se tzv. hibridni
ili mješoviti oblici poput poeme, romana u stihovima, epistolarnog romana. Puno
se pišu i kratke priče, predaje i bajke, miješaju se lirski i epski te epski i
dramski elementi, što je najbolje ocrtavalo stalnu unutrašnju napetost
romantičarskog duha.
Romantizam izuzetno cijeni i njeguje povijesni roman.
Najbolji primjeri i predstavnici te struje bili su Walter Scott (Ivanhoe) i
Victor Hugo (Zvonar crkve Notre-Dame i Jadnici).
Nema komentara:
Objavi komentar