Kristina Košutić, 1.u; Analiza Cesarićeve pjesme "Mrtvačnica najbjednijih"

Mrtvačnica najbjednijih

U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakoga dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.

Služavke, umrle u bijedi,
Il' sijede ispaćene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje,
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.

Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.

Il' stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il' napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il' skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sijenom tuđih sjenika u kosi.


Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u lijesove proste,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuje goste.

Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije života žrtve.

Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.

I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sad više njih
Noćivati u istom grobu.

----------------------
----------------------

U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakoga dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.

(Dobriša Cesarić)

Interpretativni esej o pjesmi "Mrtvačnica najbjednijih" Dobriše Cesarića

       Pjesma Dobriše Cesarića "Mrtvačnica najbjednijih" pripada lirici. U njoj lirski subjekt iskazuje tugu i suosjećanje prema ljudima koji su živjeli i umrli u bijedi. Lirski subjekt opisuje život i kraj najsiromašnijeg sloja ljudi, stoga zaključujem da je tematski ovo lirska socijalna pjesma. Dobriša Cesarić poznati je hrvatski pjesnik 20. stoljeća čije smo pjesme upoznali još u osnovnoj školi ("Voćka poslije kiše", "Balada iz predgrađa").
      Pjesma počinje opisivanjem "bijelo okrečene sobe", tj. mrtvačnice u koju svaki dan mrtvačka kola dovoze nove "goste". Već iz naslova "Mrtvačnica najbjednijih" zaključujem da se radi o bijednim ljudima koji su dovezeni u mrtvačnicu. Lirski subjekt redom opisuje "dolazak" služavke, pralje, bludnice, kažnjenika, utopljenika i skitnica. Glavni motiv pjesme je ljudska bijeda. Život služavke i pralje bio je jadan, one su radile kao životinje, a tako su i umrle. Nakon njih dolazi bludnica za koju lirski subjekt otovreno kaže kako će joj biti bolje u grobu nego u životu ("Što poslije sviju, bludnih, bludnih noći/ Uđoše u jednu posve mirnu.") Slijede kažnjenik pa utopljenik kojem je "ime nestalo u vodi", kao da nikad nije ni postojao. Zatim je stigao skitnica koji je cijeli svoj život proveo u skitnji, vječito progonjen, a umro je jadan i sam. Lirski subjekt naglašava da svaki dan dolaze novi "gosti", koji su živjeli kao roblje, u prljavom kvartu, dijeleći sobu, a tako će dijeliti i grob. Govori kako ih nitko nije poštivao niti mario za njih. Ljudi su se prema njima odnosili kao prema životinjama, vječito su ih gonili i gnjeli. Smrt ih oslobađa njihovog bijednog života. Zadnja strofa se ponavlja jer lirski subjekt želi istaknuti kako se ljudska bijeda iznova i iznova ponavlja.
Pjesma je pisana standardnim jezikom. Strofična je, a vanjska kompozicija pjesme sastoji se od devet strofa koje sadrže katrene, jedan pentastih i jednu oktavu. Stihovi imaju od osam do dvanaest slogova. Rima je nepravilna, ipak se najčešće rimuju drugi i četvrti stih. Pjesma sadrži puno stilskih izražajnih sredstava pa ću navesti samo neka. Uočila sam anaforu, metaforu ("...kojemu ime nesta u vodi..."), inverziju ("...il' stigne ovamo kažnjenik..."),opkoračenje, epitete (bijelo okrečenoj sobi, drvena stola, nove im goste, mrtvačka kola, ispaćene pralje, mrtvačnica najbjednijih...).
      Pjesma mi se svidjela jer lirski subjekt govori o beznađu pojedinih ljudskih sudbina. Najviše mi se svidjela 6. strofa: "Žive ih gonili i gnjeli,/ Nožem su ih rasparali mrtve - / Ti, što žrtve za života bjehu,/ Ostaše i poslije smrti žrtve..."/ Navedena strofa sugerira da ni smrt nije promijenila njihov jad.