August Šenoa, Seljačka buna

Vrsta: povijesni roman
Objavljen je 1877. u Vijencu.
Vrijeme radnje: druga polovina 16. stoljeća
Mjesto radnje: Stubica i okolica, Zagreb

U fabuli romana isprepleću se povijesni i ljubavni dijelovi.
Ideja romana: stabilnost države ugrožava njezina unutrašnja nestabilnost uvjetovana socijalnim prilikama i sukobom među klasama

Romantičarska obilježja djela:
- ljubavna fabula
- sentimentalnost i patetičnost u opisivanju
- crno-bijela karakterizacija likova

Realistička obilježja djela:
- društveni problem: nezadovoljstvo seljaka zbog samovolje i okrutnosti Franje Tahija
- prikaz bitke
- prikaz povijesnih i političkih prilika u Hrvatskoj u 16. stoljeću

Prisutne su masovne scene borbi, no lik koji je najviše istaknut je Matija Gubec, vođa pobunjenih seljaka koji je u izravnom sukobu sa Franjom Tahijem. Njega kasnije seljaci izaberu kao svoga vođu. Gubec je lik preko kojeg čitatelji mogu saznati Šenoine stavove prema cijelom događaju, on je moralan, pravedan, hrabar i pametan. Protivi se nasilju, a na kraju djela daje život kako bi spasio nekolicinu svojih ljudi.

Radnja romana rascjepkana je u nekoliko paralelnih radnji. Prva je ona koja opisuje sukob između Uršule Heningove, vlasnice pola imanja Stubice i Susedgrada te Franje Tahija kojemu je namjera Uršulu protjerati s imanja. Zbog ovog sukoba i dolazi do bune. Franjo Tahi opisan je kao vlastelin koji iskorištava svoje seljake i sve im uzima, dok je na početku romana Uršula ta koja je na strani seljaka.
Kasnije se saznaje kako ona želi oženiti svoju kćer za Tahijeva sina pa se seljaci okreću i protiv nje, točnije protiv cijelog plemstva. Ona je prikazana kao jaka i hrabra žena koja zbog okolnosti postaje nasilna i gruba. Najbitnija je samoj sebi i gleda kako bi najbolje prošla. Tahi je suprotnost, pohlepan je i okrutan, nikad mu nije dosta, u ljudima izaziva strahopoštovanje. Autor ga je opisao kao malenog i ružnog, čime je još više istaknuo njegove karakteristike.

Roman obrađuje još nekoliko radnji, na primjer, nesretnu ljubav između Đure Mogajića i Jane te odnos Jane i Tahija. Zbog Jane je Tahi na kraju i kažnjen.
Roman završava univerzalnom porukom kojom Šenoa želi istaknuti kako pravda mora postojati i kako bi svi trebali učiti na pogreškama koje su se dogodile u prošlosti.

Šenoini povijesni romani

Šenoin uzor bio je škotski romanopisac Walter Scott kojeg se naziva "ocem povijesnoga romana". Scott je pripadao drugoj generaciji engleskih romantičara i usavršio je povijesni roman miješajući povijesne činjenice s fikcijom. Jedan je od njegovih najpoznatijih romana Ivanhoe (1819.) Bit njegovih romana je u vjernoj rekonstrukciji povijesnih zbivanja na temelju istraživanja autentičnih dokumenata. Cilj je pokazati kako su neke ideje, društvene okolnosti i odluke djelovale na život običnih, malih ljudi. Povijest stoga više nema funkciju pozadine i kulise zbivanja: ona je akter romanesknoga svijeta i bitan čimbenik zbivanja. Poticaj književnom djelu redovito je nekakav konkretan povijesni događaj, a oko njega stvaralačka mašta plete mrežu fikcionalnih zbivanja čiji su junaci izmišljeni ili povijesno beznačajni. Ti deheroizirani junacisvojom prosječnošću  postaju utjelovljenje obične građanske čitateljske publike koja i postaje glavni potršač romana.

Šenoa je povijesnu građu sakupljao i proučavao u arhivima i starim knjigama, a s druge strane smatra da stvarnost sadrži građu za roman, ali je treba umjetnički oblikovati (realistički princip).
Za Šenou je povijest učiteljica života.

Renesansa u Europi (uvod)

Trajanje: 15. i 16. stoljeće

Javila se najprije u Italiji, a zatim i u ostalim dijelovima Europe.
 Francuski renaissance znači preporod, obnova. Sam naziv ukazuje da u renesansi dolazi do preporoda znanosti i umjetnosti. Kultura se oslobađa okvira srednjovjekovnoga svjetonazora (crkvena dogma, sakralne teme, strah od grijeha) i oblikuje novi ideal stvaralačkog i slobodnog pojedinca.
Pojam renesansnoga čovjeka je Leonardo da Vinci, najsvestraniji genij renesanse koji se bavio umjetnošću, znanošću, astronomijom.
Homo universalis - univerzalan (svestran) čovjek koji sudjeluje  u svim područjima ljudskoga interesa

Društvene i političke okolnosti u kojima se razvija renesansa:
- otkriće novih kontinenata
- razvoj gradova i trgovačke klase
- otkriće kompasa
- izum tiskarskoga stroja
- otkriće baruta
- pojava protestantizma
- nova slika svijeta (umjesto geocentričnog heliocentrični sustav)

Ekonomski razvoj utječe i na umjetnički razvoj (npr. otkriće tiskarskoga stroja  omogućuje da knjiga bude dostupna svima i da se ljudska znanja brže prenose).

Značajke renesanse u književnosti:
- individualizam - renesansni ideal je čovjek  koji razvija sve svoje sposobnosti
- novi sustav književnih vrsta
- svjetovna tematika
- pisanje na narodnim jezicima
- jasnoća u izražavanju i sklad u izrazu (pregledna i simetrična kompozicija)

Predstavnici i djela:

Ludovico Ariosto, Bijesni Orlando (talijanska književnost) - viteško-romantični ep
Miguel de Cervantes, Bistri vitez Don Quijote od Manche (španjolska književnost) - roman
Francois Rabelais, Gargantua i Pantagruel (francuska književnost) - satirični roman; ubraja se u najveća djela svjetske komike
Michel de Montaigne, Eseji (francuska književnost) - zbirka eseja; Montaigne jeutemeljitelj eseja kao zasebne književne vrste
William Shakespeare, Hamlet (engleska književnost) - tragedija

William Shakespeare: pregled stvaralaštva

William Shakespeare rodio se u Stratfordu na rijeci Avon. Vjerojatno je u rodnome mjestu pohađao latinsku školu i tako stekao nužnu naobrazbu. Oženio se mlad, kao osamnaestogodišnjak, imao troje djece, a jedan mu se sin zvao Hamlet.
Odlazi u London gdje njegov talent i sposobnosti brzo dolaze do izražaja. Bio je član glumačke družine i suvlasnik kazališta Globe.

Mnoga se Shakespeareova djela ne mogu razvrstati u određenu književnu vrstu jer se u njima miješaju komični i tragični elementi, a imaju i specifičnu kompoziciju koja se ne uklapa u odrednice pojedinih vrsta.

Uobičajeno je njegovo bogato stvaralaštvo dijeliti u dvije faze:

1. RANA FAZA (FAZA NAUKOVANJA): djela napisana između 1589.  i 1592.
Komedije s plautovskim elementima
Komedija zabluda
Ukroćena goropadnica
Dva gospodina iz Verone
Jalov ljubavni trud

Tragedija
Tit Andronik

Povijesne drame
Henrik Vl.
Richard lll.
Kralj John

2. ZRELA FAZA (FAZA PISANJA ZA KAZALIŠTE)
Lirske drame - posebno je naglašena emocionalna strana likova, njihovi su osjećaji iskreni i često idealizirani; likovi se izražavaju raskošnim i bogatim pjesničkim jezikom

Romeo i Julija (tragedija)
San Ivanjske noći (komedija, pastoralna drama)
Mletački trgovac (komedija)
Richard ll. (povijesna drama)

Velike komedije (zlatne komedije) - različiti tipovi ljudi, predstavnici malograđanštine
Mnogo vike ni za što
Kako vam drago
Na Tri kralja ili kako hoćete
Vesele žene windzorske

U ovoj fazi nastaju i povijesne drame Henrik lV., Henrik V. i tragedija Julije Cezar.

Velike tragedije - studije čovjekove prirode, njegova morala i ponašanja; glavni su likovi opsjednuti nekom egzistencijalnom odlukom: osveta (Hanlet), ljubomora (Othello), težnja za vlašću (Macbeth); naglasak je na psihološkoj karakterizaciji likova - uglavnom su to moćni pojedinci čija karakterna slabost dovodi do kobnih posljedica za njih i njihovu okolinu
Hamlet
Othelo
Kralj Lear
Macbeth
Antonije i Kleopatra
Timon Atenjanin
Koriolan

U ovoj fazi nastaje i nekoliko mračnih ili problemskih komedija koje atmosferom i sadržajem odudaraju od uobičajenih komedija:
Triolo i Kresida
Sve je dobro što se dobro svrši
Mjera za mjeru

Romance - spaja se tragično i komično, likovi su uzdignuti na razinu simbola, miješaju se prirodno i natprirodno
Periklo
Cimbelin
Zimska priča
Oluja

William Shakespeare po mišljenju je mnogih povjesničara književnosti najbolji pisac svih vremena. Njegovi su dramski karakteri jaki ljudi koji su se našli u odlučujućim životnim situacijama.
Shakespeare je stvarao potkraj renesanse, u vrijeme kad se mijenja čovjekov svjetonazor, kada on sumnja u samoga sebe.U načinu književnoga stvaranja to je vidljivo u spajanju često protuslovnih elemenata - što je obilježje novoga, barkonoga, stila - manirizma.

Citati iz Shakespeareovih djela:

Nešto je trulo u državi danskoj. (Hamlet)

Čuvaj se ida martovskih. (Julije Cezar)

... neka osjeti da je od zimijskoga zuba bolnije imati nezahvalno dijete... (Kralj Lear)

Mi smo tek tvar od koje građeni su snovi, i snovima je obavit naš kratki život. (Oluja)

Poezija Petra Preradovića (interpretativni esej)

Esej treba imati od 400 do 600 riječi i uključivati:

- motivsko-tematsku i jezično-stilsku analizu pjesama Miruj, miruj, srce moje!, Ljudsko srce, Mrtva ljubav i Pjesnik
- u uvodnome dijelu eseja treba prikazati osnovne podatke iz Preradovićeva životopisa, a u zaključnome dijelu obuhvatiti etape Preradovićeva stvaralaštva i smjestiti navedene pjesme u kontekst toga stvaralaštva uz osobni osvrt i doživljaj iščitanih pjesama

Moguće smjernice za interpretaciju pjesama:

Miruj, miruj, srce moje!
- romantičarski elementi u pjesmi
- doživljaj svijeta lirskoga subjekta

Ljudsko srce
- doživljaj svijeta lirskoga subjekta
- ljudske karakteristike iznesene u pjesmi
- refleksivnost pjesme
- aforistični stihovi

Mrtva ljubav
- motiv pretvorbe mrtve ljubavi u zemlji i u moru
- zašto lirski subjekt odlučuje svoju mrtvu ljubav uzdignuti na nebo
- odnos materijalnih i duhovnih vrijednosti
- kako lirski subjekt doživljava ljude
- petrarkistički elementi u pjesmi

Pjesnik
- sudionici lirskoga dijaloga; alegoričnost
- pjesnikova i sokolova perspektiva o pitanju pjesnikove uloge u svijetu
- motiv razapetosti pjesnika
- ilirska ideja i viđenje uloge pjesnika
- kako ti shvaćaš pjesnikovu ulogu u svijetu

Francesco Petrarca, Kanconijer

- zahvaljujući djelima na latinskome jeziku, već je za života postao cijenjeni humanist
- mnogo je putovao upoznavajući antičku baštinu, a bio je ovjenčan i lovorovim vijencem
- Petrarca je vremenski pripadao srednjem vijeku, ali se svojim djelom predstavio kao čovjek novoga vijeka

Djela na latinskome jeziku:
Moja tajna - trodnevni dijalog između pjesnika i svetoga Augustina u prisutnosti Istine
Afrika - nedovršeni spjev koji veliča slavu Rima i Italije
O slavnim ljudima - životopisi slavnih Rimljana
Knjige o spomena vrijednim stvarima - povijesne anegdote

Kanconijer
- zbirka pjesama koja se sastoji od 366 pjesama, uglavnom soneta
- posvećene su Lauri de Sade, Petrarcinoj idealnoj ženi koja je uzdignuta do ideala fizičke i duhovne ljepote
- broj pjesama nema simbolično značenje kao kod Dantea, a nisu ni kronološki poredane  - dominirao je umjetnički kriterij
- pjesme su raspoređene u zbirci tako da postupno raščlanjuju  doživljaj ljubavi i kolebanje između ovozemaljske ljubavi i vjere
- pisan je talijanskim jezikom; u njemu je na tradiciji trubadurske lirike i slatkog novog stila (talijanska pjesnička škola) stvorio novi uzorak pjesništva
Petrarcu smatramo prvim modernim pjesnikom. Taj je naziv zaslužio zbog stavljanja samoga sebe u središte svoje poezije.

U 15. i 16. stoljeću Europom se proširio PETRARKIZAM, stil u kojem se nastojalo oponašati Petrarcinu poeziju.

William Shakespeare, Hamlet (smjernice za lektiru)

Ovo su neke smjernice za čitanje drame, a pitanja u provjeri lektire mogu biti slično ili drugačije oblikovana.

1. Zašto kralju i kraljici odgovara Hamletova šutnja?
2. Zašto kralja uznemiruje Hamlet?
3. Tko sve u drami ima ulogu uhode i zašto?
4. Kako je Klaudije pokušao manipulirati i Hamletom, i Laertom i Ofelijom?
5. Objasni ulogu predstave u predstavi.
6. Opiši tu predstavu.
7. Prokomentiraj simboliku imena predstave.
8. Kako je kralj reagirao na predstavu?
9. Kako je Hamlet objasnio njegovu reakciju?
10. Zašto Hamlet optužuje Ofeliju?
11. Kako Hamlet doživljava Ofeliju prije nego saznaje istinu o očevu ubojstvu, a kako nakn toga?
12. Možemo li govoriti o ljubavi između Hamleta i Ofelije?
13. Zašto se Hamlet često na plakatima za predstave ili filmove prikazuje s lubanjom u ruci?
14. Tko je Yorick?
15. Koliko godina ima Hamlet i kako to saznajemo?
16. Poveži sudbine Hamleta i Fortinbrasa. Što im je zajedničko?
17. U kojim se dijelovima drame pojavljuju komični elementi?
18. Koja se pitanja skrivaju iza izraza Biti ili ne biti?
19. Komentiraj Hamletovu misao da nas razmišljanje čini kukavicama.
20. Izdvoji mjesta na kojima se zbiva radnja. Koja je uloga prostora u razvoju dramske radnje?

Sklonidba imenica (domaća zadaća za 2.G1 i 2.R)

1.Isprintajte ili prepišite tekstove.

2. Podcrtajte imenice, označite ih kraticama za padeže.

a) Moru nije lako odrediti boju. Zovemo ga sinjim, premda nije posvud ni svagda sinje. Pod oblacima je sivo, u noći crno, pri izlasku i zalasku sunca zlatno; u predvečerje, ljeti, porumeni; po buri, kad se zapjeni, pobijeli; u plićacima je svijetlo, ponegdje zamućeno; kad mu povjetarac namreška površinu ili je uzburka oluja, ne znamo zapravo kakvo je. Posade su plovile prema dalekim obalama pribojavajući se nepoznatoga. Mornari su nakon povratka gledali drugačije i sebe i more. Onaj tko je više vidio, poželio je još više - tako započinju i završavaju priče o Mediteranu.

b) U veljači se na mjesečini mogu vidjeti kune kako se nagone po drveću. Pušu i reže, mužjaci se natjeruju po granama, ludo skaču. Dotle ženka mirno gleda. Očito je nužna što dulja borba i što žešća ljubomora, kako bi se ženka napokon predala najsnažnijem mužjaku. Kunica koti mladunce u šupljemu drveću. Ležaj obloži mahovinom. Katkad ih okoti u vjeveričinu ili svrakinu gnijezdu. Vidra u jami pod korijenjem staroga drveta na toplu i meku ležaju njeguje mladunčad.

3. Prepišite istaknute rečenice u tekstovima i odredite vrstu riječi svakoj pojedinoj riječi.

Humanizam u hrvatskoj književnosti

Književnost hrvatskoga humanizma javlja se u 15. stoljeću pod talijanskim utjecajem duž jadranske obale.
U središtu je umjetničkoga stvaranja čovjek, a uzor su antički i talijanski humanistički autori.

Hrvatski humanisti djelovali su u domovini i izvan nje, uglavnom na dvorovima stranih vladara, djela su pisali latinskim jezikom, univerzalnim jezikom učenih ljudi tadašnje Europe.

Hrvatski latinitet tijekom humanizma - pisanje, tj. stvaralaštvo hrvatskih književnika na latinskome jeziku (Marko Marulić, Ivan Česmički)
Hrvatski latinizam postoji kontinuirano od 9. stoljeća do sredine 19. stoljeća

- od 9. do 14. stoljeća - srednjovjekovni latinitet - uprava, školstvo, javni život, službeni jezik katoličke crkve
- u 15. i 16. stoljeću - humanistički latinitet
- latinski jezik je bio službeni jezik u Hrvatskome saboru do 1847.godine

Hrvatska humanistička književnost razvijala se u priobalnim gradskim središtima - humanističkim krugovima (centrima):

1. ZADAR - početkom 15. stoljeća zadarski humanisti okupljaju se oko samostana svetoga Krševana, a u drugoj polovini 15. stoljeća središtem zadarskih humanista postaje ninski biskup Juraj Divnić.

2. ŠIBENIK
Juraj Šižgorić, Tri knjige elegija i lirskih pjesama - tiskana je u Mlecima 1477. - prva hrvatska tiskana zbirka pjesama

Antun Vrančić, diplomat
Faust Frančić, autor prvoga hrvatskoga rječnika (1595.) i izumitelj padobrana

3. SPLIT
Marko Marulić - "Otac hrvatske književnosti" - najugledniji predstavnik hrvatskoga humanizma
Frane Božićević - Natalis, pjesnik i Marulićev biograf

4. TROGIR
Fran Trankvil Andreis - pisao je govore, filozofske rasprave, poslanice i pjesme
Koriolan Ćipiko - pjesnik

5. DUBROVNIK
- humanističko središte u kojem se najdulje održalo stvaralaštvo na latinskome jeziku (sve do 18. stoljeća)
Karlo Pucić - lirski pjesnik
Ludovik Crijević Tuberon - povjesičar
Ilija Crijević - lirski pjesnik

6. HVAR
Vinko Pribojević - povjesničar i književnik
Jeronim Bartučević - pjesnik

7. ISTRA
Matija Vlačić Ilirik - protestantski teolog, crkveni povjesničar i jezikoslovac; predavao je na njemačkim sveučilištima

8. KOTOR
Nikola Modruški (Nikola Kotoranin), biskup

9. SJEVERNA HRVATSKA
- izvan domovine u 15. stoljeću djeluju Ivan Vitez od Sredne i Ivan Česmički
_____________________________________

IVAN ČESMIČKI (JANUS PANNONIUS)
- njegov ujak Ivan Vitez od Sredne poslao ga je na školovanje u Italiju; u Padovi je završio studij prava
- vratio se u Ugarsku gdje u 26. godini postaje biskup u Pečuhu, nakon toga je bio u službi kralja Matije Korvina u Budimu
- pisao je elegije i epigrame

ANTUN VRANČIĆ - rođen je u Šibeniku
- nakon studija u Padovi, Beču i Krakovu započeo je diplomatsku karijeru
- dvadeset godina proveo je u službi Ivana Zapolje i u tom je razdoblju proputovao cijelu Europu kao član političkih ili crkvenih poslanstava
- godine 1533. poslan je u Carigrad kao pregovarač sa sultanom Sulejmanom; za uspješnost misije nagrađen je mjestom kraljeva savjetnika
- pred smrt papa ga je imenovao kardinalom
Epistule/ Pisma - poslanice u kojima je iznosio svoja zapažanja s putovanja i diplomatskih misija
_____________________________________

HUMANISTIČKA ELEGIJA - pisana je po uzoru na antičku elegiju;
vrsta strofe - elegijski distih
Teme: bol zbog potresnih događaja (nesreće, gubitka najdražih, razaranja domovine, ljubavne boli i sl.)
- elegijom se mogu izraziti osjećaji pojedinca, ali i kolektivni osjećaji

AUTOBIOGRAFSKA ELEGIJA - u njoj se izražava humanistička svijest o čovjeku pojedincu pa temom elegije postaju prizori i događaji iz piščeva osobnoga života obrađeni na književni način

Francesco Petrarca, lll. (za 2.R i 2.LT)

Prepisati sonet i interpretaciju!

Bijaše dan kada sunce zrake gasne,
jer svoga tvorca bilo mu je žao,
uhićen kada bjeh, a nisam znao,
jer svezaše me, gospo, oči krasne.

Ne činjaše se doba da se hudim
strijelama jošte Amorovim nadam:
bez sumnja iđah; jad moj poče tada
sa zajedničkom boli sviju ljudi.

Amor me snađe kad se ne znah branit,
zaposjednu mi srce preko vida,
a suzam oči postadoše lukom:

po mnijenju mojem on nemade stida
kad u tom stanju strijelom mene rani,
a vama jakoj ne zaprijeti lukom.

Vrsta: lirska intimna pjesma
Oblik pjesme: sonet
- pjesma obiluje metaforama:
dan kad sunce gasne - dan kad je susreo Lauru - to je bilo 6. travnja 1327, na Veliki petak u Provansi, u crkvi svete Klare; po evanđelistima na Veliki petak je zbog Kristove smrti došlo do pomrčine
uhićen bjeh - zaljubljen
svezaše me oči krasne - zaljubljen u njezine oči

ne činjaše se doba da se hudim strijelama Amorovim nadam - mislio je da još nije vrijeme za ljubav
zajednička bol sviju ljudi - i drugi pate zbog ljubavi

Amor me snađe kad se ne znah branit - nije očekivao ljubav, bio je nespreman
zaposjednu mi srce preko vida - zaljubio se u njenu ljepotu
a suzam oči postadoše lukom - plakao je zbog te ljubavi

a vama jakoj ne zaprijeti lukom - Laura nije ranjena tom ljubavlju

- lirski subjekt jadikuje zbog ljubavi koja ga je snašla, spominje patnju, suze, bol - ljubav je neuzvraćena

Dante, Pakao (smjernice za lektiru)

1. pjevanje

Koji osjećaji obuzimaju pripovjedača u mračnoj šumi, a koji pri susretu sa zvijerima?
Kada se pojavljuje neznanac i kako se on predstavlja Danteu?
Po čemu ga je Dante prepoznao?
Što mu Vergilije predlaže?

2. pjevanje

Kojega se pjevanja Eneide prisjeća Dante i zašto?
U kojem se krugu pakla nalazi Vergilije i zašto?
Koji se grješnici nalaze u tom krugu i koja je njihova kazna?
Zašto je Vergilije došao pomoći Danteu?
Zašto se, prema vergilijevu mišljenju, Dante ne treba bojati?

3. pjevanje

Natpis na vratima pakla i značenje?
Tko se nalazi u predvorju pakla?
Koje su osobine te duše imale kao ljudi?
Koja je njihova kazna i zašto (u kojem je smislu povezana s njihovim načinom života)?
Koga Dante prepoznaje među dušama?
Tko je Haront i što on čini?

4. pjevanje

Koju promjenu zamjećuje Dante na Vergilijevu licu i kako je objašnjava?
Koga sve Dante prepoznaje u limbu?
Koga je iz limba Bog odveo u raj?

5. pjevanje

Tko je Minos?
Koja je kazna za grješne ljubavnike?
Kako glasi ljubavna priča Paola i Francesce i zašto se Dantea tako dojmila?

OVO SU SAMO SMJERNICE!!! Potrebno je napraviti bilješke i dobro proučiti stihove.