Europska srednjovjekovna književnost (1)

Trajanje:
5. stoljeće (476. g. propast Zapadnoga Rimskog Carstva) - 15. stoljeće (1492. g. otkriće Amerike)

 - srednjim vijekom smatra se razdoblje između antike i humanizma

Društveno-političke okolnosti:

- na teritoriju današnje Europe niz je malih država, učestale su provale barbara, hara kuga i vlada siromaštvo; traju križarski ratovi, feudalni društveni poredak i ideal viteštva
- veliku ulogu imaju Crkva i latinski jezik koji postaje međunarodni jezik obrazovanog stanovništva (nadnacionalni jezik)
- dolazi do prožimanja antičkoga duha s kršćanstvom
- mnogi narodi napuštaju vlastitu religiju i mitologiju te prihvaćaju kršćanstvo - tako nastaje zajednička književnost u čijem su temelju kršćanska religija i latinski jezik
- istovremeno se odvija i proces nastajanja književnosti na narodnim jezicima kao rezultat procesa nastajanja novih europskih država
- važna je pojava samostana, u njima se prepisuje i čuva rukopisna baština, ali nastaju i nova književna i znanstvena djela
- samostani su važni i za obrazovanje - iz njih su se razvijale škole, a zatim sveučilišta                                                                          

"Kraljica krimića", književna mama Herculea Poirota i Miss Marple

15. 9. 1890. - 12. 1. 1976.

Britanska spisateljica, najpoznatija autorica kriminalističkih romana i jedna od najprodavanijih književnica ikad. Njezina drama Mišolovka (The Mousetrap) najizvođenija je predstava u Londonu (gotovo 30 000 izvođenja do danas).

Neki od romana:
Ubojstvo Rogera Akroyda
Ubojstvo u orient Expressu
Smrt na Nilu
Ubojstvo u Mezopotamiji
Smrt na Nilu
Nijemi svjedok
Tužni čempres
Iskričavi cijanid
i drugi...

Dante Alighieri

Homer, Odiseja

Književni rod: epika
Vrsta djela: ep
Stih: heksametar

Tema: Odisejeva lutanja nakon Trojanskoga rata; prikazuje se mirnodopski život starih Grka
Trajanje radnje: radnja obuhvaća zadnjih 40 dana desetogodišnjega Odisejeva lutanja

Kompozicija: 24 pjevanja (isto kao i Ilijada)

Ep počinje INVOKACIJOM:
O junaku mi kazuj, o Muzo, o prometnom onom
koji se mnogo naluto razorivši sveti grad Troju.

- ep počinje i tehnikom "in medias res" - Odisejevim povratkom na Itaku - retrospektivno pripovijedanje

Kompleksna (složena) struktura epa:
1. mirnodopski život na Itaki prije i nakon Odisejeva povratka; traganje njegova sina Telemaha za ocem (pjevanja 1- 4, 13 - 24)

2. pomorski život prikazan kroz pustolovine što ih je Odisej doživljavao tijekom lutanja

- središnji motiv koji pokreće radnju je Odisejevo nastojanje da se vrati kući, ženi Penelopi i sinu Telemahu; u tome ga ometaju razne zamke, opasnosti i napasti

Važna uloga ženskih likova:

PENELOPA - oličenje vjernosti i karakterne čvrstoče

KALIPSA - boginja tišine, ljepote i mira, na svojem čudesnom otoku Ogigiji (Mljet) punih sedam godina držala je u pećini Odiseja; pustila ga je zbog Zeusova naloga; obećavala mu je besmrtnost ako ostane s njom; postala je Odisejevom ljubavnicom; iako ga je noću privlačila, danju je plakao za ženom i sinom; Kalipsa i Odisej dobili su blizance, a Kalipsa je umrla nakon što je Odisej napustio otok

KIRKA - čarobnica; pozvala je Odisejevu družinu na gozbu, hrana je bila otrovana i sve ih je pretvorila u svinje; Odisej nije podlegao čarobnome napitku, godinu dana su bili ljubavnici, a onda mu je pomogla da ode s otoka

NAUSIKAJA - kći kralja Alkinoja; znatan dio Odiseje zapravo je Odisejevo prepričavanje dogodovština na dvoru kralja Alkinoja pred njegovim gostima; Nausikaja se zaljubila u Odiseja, ali među njima ništa nije bilo; Alkinoj mu je dao brodove kojima se vratio kući; prema nekim izvorima Nausikaja se udala za Odisejeva sina Telemaha

Odisej je prikazan kao junak velike snage i izdržljivosti, ali i veoma lukav i dosjetljiv. Odisej je simbol nemirnog ljudskog duha, žeđi za pustolovinama i novim spoznajama.

Značajke "Odiseje":

a) mirnodopski ep (situacije iz osobnoga i obiteljskog života)
b) ep povratka - takvi su epovi česti u usmenoj predaji pojedinih naroda
c) pustolovni ep (prvi u europskoj književnosti)
d) prvo epsko djelo koje se bavi sudbinom jednoga junaka i prikazuje njegov privatni život

Razlike među epovima:

ILIJADA
- ratnički ep
- bogovi su nepravedni i prevrtljivi
- sudbina je pokretački motiv radnje
- kolektiv

ODISEJA
- mirnodopski ep
- bogovi su zaštitnici pravnih i moralnih odnosa
- sudbina je isključena, sve ovisi o pojedincu
- individualizam

Jezik i stil:
- heksametar
- retrospektivno pripovijedanje u 1. licu
- statičnost likova - uobičajen epski postupak jer nisu likovi ti kojima je posvećena radnja (ep veliča nacionalnu temu i junake) - npr. Odisej ne stari, isto kao i Penelopa

Eshil, Okovani Prometej

Eshil se smatra pravim ocem tragedije. Dodao je u tragediju drugoga glumca, ukrasio je pozornicu slikama i kazališnim strojevima, glumcima je odjenuo haljine s dugim rukavima i učinio ih je višima pomoću KOTURNA - posebnih snadala s povišenim potplatima.

Eshilov stil je svečan i uzvišen, s obiljem metafora. Njegove su drame pobuđivale duboko suživljavanje sa sudbinom junaka. Eshilovi junaci nisu obični ljudi već idealizirana bića s dobrim ili lošim osobinama. Eshil je bio i veliki lirik. U tragedijama je pokazivao sklonost lirskim digresijama o sudbii čovjeka koji je igračka bogova. Izrazito je religiozan i teži jednoboštvu.

- pripisuje mu se devedesetak tragedija i satirskih drama; tridesetak je puta pobjeđivao na dramskim natjecanjima
- sačuvano je 7 njegovih tragdija: Agamemnon, Žrtva na grobu, Eumenide _ ORESTIJA - jedina sačuvana antička organska trilogija (tri tematski povezane tragedije); ostale tragedije: Perzijanci, Okovani Prometej, Sedmorica pod Tebom, Pribjegarke

- građu za tragedije uglavnom uzima iz mitologije
- struktura Eshilove tragedije je jednostavna, uglavnom obrađuje jedan događaj koji je dramski dovoljno napet da izazove suosjećanje i katarzu
- Eshilovi junaci su iznimni likovi, patnici, jaki karakteri

OKOVANI PROMETEJ

Vrsta: tragedija
Tema: Prometejeva nesrtena sudbina izazvana odupiranjem Zeusu
Temeljni motiv: sukob između Zeusa i Prometeja - na simboličkoj razini sukob između tiranije i pravde, nasilja i ljubavi

Prometej je postao simbolom težnje za postignućem visokih ciljeva.
prometejski - hrabar u podnošenju muka, prkosan, ponosan, nesavladiv
prometejstvo - borba protiv sile i nepravde, uloga svjetlonoše, borba za neku spasonosnu ideju

Ivan Gundulić, Osman

Vrsta djela: barokni ep (ep s istaknutim baroknim stilskim značajkama)
Teme: a) pobjeda Poljaka nad Turcima u Hoćimu 1621.
b) pobuna janjičara i svrgavanje osmana

Alegorijsko značenje- Osmanov poraz simbolički najavljuje poraz Turskog Carstva; barokni slavizam (veličanje slavenskih naroda) - Slaveni su zaslužni za propast Carstva
 Vanjska kompozicija: 20 pjevanja (nedostajala su dva pjevanja - 14. i 15.) i njih je na zahtjev Matice hrvatske nadopisao Ivan Mažuranić u 19. stoljeću

Unutarnja kompozicija: fabula obuhvaća događaje od hoćimskogporaza turske vojske do pobune u Carigradu u vremenskom trajanju od nekoliko mjeseci i organizirana je u dva glavna fabulativna tijeka:
- putovanje Ali-paše u Poljsku radi sklapanja mira
- putovanje Kazlar-age radi pronalaženja odabranih žena za Osmanov harem

- kompozcija je dosta razgranata i složena zbog narušavanja kronologije miješanjem prošlosti i sadašnjosti i zbog umetanja romantičnih epizoda, ali je ujedno čvrsto povezana zajedničkom idejom

Namjena djela: slavljenje kršćanstva (protureformacijski utjecaj)
Stil: visoki i kićeni stil s mnoštvom stilskih izražajnih sredstava (končeto, metafore, epiteti, hiperbole)

Osman je mladi turski sultan koji je kao sedamnaestogodišnjak poveo vojsku na Poljsku i doživio poraz. Osman je želio sklopiti mir s Poljacima i istovremeno osnažiti svoju vojsku. Smatrao je janjičare krivcima za poraz i želio ih je zamijeniti. Prozrevši njegov naum, janjičari su organizirali pobunu uz pomoć Mustafe i njegove majke (Osmanov stric), a na kraju i smaknuli Osmana.

- dijelom ratnički ep u kojem veliku ulogu igraju i ženski likovi Sokolica, Krunoslava i Sunčanica

Ivan Gundulić, Dubravka

Vrsta djela: alegorijska pastorala/ melodrama - osobita vrsta drame praćena glazbom i naglašeno sentimentalna
- idilični svijet pastorale nije iskorišten kao bijeg od stvarnosti nego kao prostor u kojemu se otkrivaju problemi stvarnoga dubrovačkog života u čemu iščitavamo alegorijski smisao djela
- tako i ljubavni zaplet oko kojega se odigrava radnja i sam poprima alegorijsko značenje

Tema: proslava Dana slobode ženidbom najljepšeg pastira i pastirice (Miljenka i Dubravke)
Likovi: pastiri, vile, satiri i satirice
Unutarnja kompozicija: tri čina (činjenja) koji su podijeljeni na prizore (skazanja); tek u trećem činu javlja se zaplet, vrhunac i rasplet koji će uputiti na alegorijski smisao djela

Stih i strofa: prevladavaju osmerci i dvanaesterci kojima se sugerira običan govor
- miješaju se visoki stil u razgovoru pastira i niski (razgovorni) stil u razgovoru satira i seljaka

Praizvedena u Dubrovniku 1628. pred Kneževim dvorom.

Alegorijsko tumačenje: 
Dubrava - Dubrovačka Republika
Dubravka i Miljenko - predstavnici vlastele
Grdan - bogati pučanin; predstavnik pokvarene građanske klase

- Dubravka, kao jedan od ključnih likova, vrlo malo sudjeluje u radnji, a Grdan se uopće ne pojavljuje na pozornici (oni su samo simboli!!!) 

Jezično-stilska obilježja djela:
- brojne antiteze
- idilični opisi prirode popraćeni epitetima i poredbama
- moralistična razmišljanja nekih likova koja ukazuju na Gundulićeve isusovačke (protureformacijske) misli
- postupak deus ex machina kojim se raspliće radnja

Marcel Proust, Combray (Kombre)

Marcel Proust (1871. - 1922.) francuski je romanopisac. Imao je veoma važnu ulogu u razvoju moderne proze zbog ulaženja u podsvijest junaka i izrazom koji je tome prilagođen.
Ciklus romana U traženju izgubljena vremena pisao je od 1913. do kraja života.
Ciklus čine sljedeći romani:
Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena)
U sjeni procvalih djevojaka
Vojvotkinja de Guermantes
Sodoma i Gomora
Zatočenica
Bjegunica
Pronađeno vrijeme

Ciklus U traženju izgubljena vremena smatra se prvim velikim romansijerskim opusom europske književnosti.
Stil:
- detaljistički opisi, produbljena psihološka analiza, fini nijansirani humor
- pisan u obliku autobiografije glavnoga junaka, samoga autora
- Proust je zaokupljen prošlošću i vremenom koje ponovno konstruira u subjektivnom prisjećanju 
- fabula je u drugome planu

Tema cjelokupnog ciklusa jest priča o osjetljivom dječaku koji se pretvara u umjetnika.

COMBRAY

Vrsta: moderni roman pisan kao osobna ispovijed
- Proust ne opisuje život kao objektivni pripovjedač, već proznim sredstvima izražava ono što inače pripada lirici: opisuje svijet koji primarno doživljavamo osjetima (osjetilima)
- subjektivnost (uspostava subjektivnog/ psihološkog vremena - događaji i sjećanja prema prioritetima u pripovjedačevoj svijesti)
- JA o kojem se pripovijeda (dječak) i JA - pripovjedač (odrastao čovjek)

Interpretacija ulomka iz čitanke

Najpoznatija prustovska epizoda jest umakanje kolačića madeleine (madlen) u lipov čaj - PAMĆENJE TIJELA - nehotično sjećanje koje potiču osjetilni dojmovi iz stvarnosti; primjer za nesvjesnu/podsvjesnu trajnost sjećanja koje može, ali i ne mora, izroniti iz zaborava ako ga pozove neki događaj iz stvarnosti.

- pripovjedač analizira doživljaj koji je izazvan okusom čaja; mirisi i okusi imaju životnu snagu; miris i okus kolačića u lipovu čaju jesu miris i okus Proustova djetinjstva

"...I tako uskoro makinalno prinesoh usnama žličicu čaja, u koji sam stavio komadić medeleine da se razmekša. Bio sam utučen i iznemogao od tog turobnog jutra i perspektive žalosne budućnosti. Ali u istom onom trenutku kad mi je gutljaj čaja, izmiješan s mrvicama kolača, dotakao nepce, ja uzdrhtah, svrativši pažnju na nešto izvanredno što se zbivalo u meni. Preplavilo me neko divno uživanje koje se pojavilo bez ikakve veze s bilo čime oko mene, ali mu nisam znao uzroka. Smjesta mi sve nedaće života postadoše ravnodušne, njegovi mi se porazi učiniše bezopasni, a njegova kratkoća prividna..."

Antun Gustav Matoš, Pjesme

A.G. Matoš rođen je u Srijemu, u Tovarniku.
Ključna je osoba hrvatske moderne jer je njegovom novelom Moć savjesti to razdoblje književno započelo, a njegovom smrću 1914. završilo.
Na Matoša pjesnika najveći su utjecaj imali francuski simbolisti i Charles Baudelaire. Od njih je preuzeo esteticizam, premda ne posve jer je u pjesništvu itekako bio tendencioozno kritičan prema hrvatskoj stvarnosti. Od ostalih modernističkih utjecaja u Matoša nalazimo njegovanje kulta forme (strogo zadan i izbrušen oblik soneta), muzikalnost stiha i sinesteziju (povezivanje pjesničkih slika u jedinstveni doživljaj).

U Matoševoj intimnoj i ljubavnoj lirici najčešći su motivi ljubav i cvijet.

Tako u pjesmi Maćuhica imamo pretvaranje apstraktnog osjećaja ljubavi u konkretan simbol cvijeta.

MAĆUHICA

Crna kao ponoć, zlatna kao dan,
Maćuhica ćuti ispod rosne vaze,
U kadifi bajne boje joj se maze,
Misliš: usred jave procvjetao san! 

Zato je i zovu nježno "noć-i-dan"
Naše gospođice kada preko staze
Starog parka ljetne sjene sjetno gaze
Ispod vrelog neba, modrog kao lan. 

Kao samrt tamna, kao život sjajna
Maćehica cvate, ali ne miriše—
Ko ni njezin susjed, kicoš tulipan. 

No u hladnoj nevi čudan život diše,
Zagonetan, dubok, čaroban ko san,
A kroz baršun drhti jedne duše tajna. 

SRODNOST
 
Đurđic, sitan cvjetić, skroman, tih i fin,
Dršće, strepi i zebe kao da je zima.
Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.

Pramaljeća blagog ovaj rosni sin
Najdraži si nama među cvjetovima:
Boju i svježi miris snijega i mlijeka ima,
Nevin, bijel i čist ko čedo, suza i krin.

Višega života otkud slutnja ta,
Što je kao glazba budi miris cvijeća?
Gdje je tajna duše koju đurđic zna?

Iz đurđica diše naša tiha sreća:
Miris tvoga bića, moja ljubavi,
Slavi drobni đurđic, cvjetić ubavi.

U pjesmi “Sodnost”, đurđic je motiv odnosno pojedinost prirode koji je predmet pjesnikova subjektivnog doživljaja. Motiv đurđica je u pjesniku prvenstveno pobudio osjećaj ljubavi.
U pjesmi se prožimlju dva osnovna motiva:
a) izgled (ljepota) đurđica – proljetnog cvijeta
b) pjesnikova intimna ljubav

-izmjena pjesničkih slika - vizualnih, auditivnih i olfaktivnih - sinestezija)

Osim slikovitosti i ritmičnosti odlika Matoševa jezika jest i emocionalnost. Nju Matoš postiže izrazima poput: sitan cvjetić; snježni zvončići; rosni sin; nevin, bijeli čist ko čedo, suza i krin; drobni đurđic: cvjetić ubavi. U ovim izrazima pjesnik se koristi epitetima – ukrasnim pridjevima.
Matoš u pjesmi ljepotu đurđica (njegov opći izgled, boju, miris) uspoređuje s duhovnom ljepotom, s najdubljim čovjekovim osjećajem – ljubavlju.
Pjesma Srodnost sastoji se od četiri strofe. Od toga se prve dvije strofe sastoje svaka od po četiri stiha. Iz ovoga zaključujemo da je ova pjesma sonet jer se lirska pjesma sa dvije strofe od po četiri stiha i dvije sa od po tri stiha naziva sonet.


GRIČKI DIJALOG

Čuju, gospon, zakaj nečeju
Naši ludi bit za bana zdigani,
Zakaj naši novci drugom tečeju?
- Čkomi, Bara, nismo dost prefrigani!

Dragi gospon, naj mi rečeju,
Zakaj naši ludi jesu cigani,
Zakaj v Peštu našu zemlu vlečeju?
- Čkomi, Bara, čkomi, mi smo frigani!

A po nebu čudnim slovima
Oblacima jesen govori.
Teče veće tihim snovima.

Prestaše već stari dobri govori
Gdje već spava Barica i japica.
U susjednoj kući, samo viri kapica.

U ovim Matoševom sonetu Grički dijalog, čije su dvije katrene pisane kajkavski, a dvije tercine štokavski, kajkavština je upotrebljena koa sredstvo dijaloškog portretiranja, ali već i površna analiza pjesme pokazuje kako se taj kajkavski dijalog u pjesmi gotovo osamostaljuje i kao pjesnički jezik svojom se živošću suprostavlja štokavskom dijelu.

- dijaloški dijelovi pisani su kajkavskim narječjem
Oblik pjesme: sonet
Tema. težak položaj hrvatskih pučana

 Ritmičnost i aklustičnost pjesme ostvarena je uglavnom rimom.

Josip Kozarac, Tena

Josip Kozarac
Živio je u Vinkovcima, a u Beču je diplomirao šumarstvo. Njegov je život nakon povratka sa studija tekao izvan književnih središta. Svojim je pozivom bio vezan uz prirodu, a uspio je povezati životni poziv s književnim stvaralaštvom.
On je realistički pisac koji želi djelovati prosvjetiteljski, biti društveni liječnik i moralist te ukazati na društvene procese koji utječu na moral hrvatskoga sela.

Na Kozarca je jako utjecao ruski pisac Ivan Sergejevič Turgenjev od kojeg je preuzeo lirizaciju proze (lirski ugođaj u djelima, osobit način povezivanja čovjeka i prirode).

Djela

Realističke novele socijalne tematike
Tena
Ljudi koji svašta trebaju
Biser-Kata
Tri dana kod sina

Psihološke novele
Oprava
Donna Ines
Tri ljubavi

Slavonska šuma - lirska novela, novela ugođaja

Romani
Mrtvi kapitali
Među svjetlom i tminom
Živi kapitali (nedovršen)

Tena

Vrsta: novela karaktera - razvijanje Tenina lika
Tema: Kroz moralno propadanje djevojke Tene pratimo i moralno propadanje slavonskog sela

Tematsko-motivski sloj:
- slavonsko selo u promijenjenim društvenim okolnostima
- obiteljski odnosi (roditelji-djeca, muž-žena)
- psihologija mladoga čovjeka

Kompozicija se razvija u gradacijskoj liniji:
Uvod - prikaz Tene i odnosa u njezinoj obitelji
Središnji dio - Tenina probuđena tjelesnost i opčinjenost ljepotom i užicima
Završni dio - nakon gubitka ljepote Teni se otvara mogućnost oživljavanja pravih vrijednosti