Upute za pisanje školskoga eseja

1. Usredotoči se na pitanja u obliku smjernica. Nije važno što bi ti htio napisati, nego ono što se od tebe traži da napišeš! ovo nije sastavak sa slobodnom temom, nego školski esej koji je strukturiran tekst. Smjernice sugeriraju buduću strukturu eseja, a polazište su i za interpretiranje polaznoga teksta, zato ih je najbolje slijediti.

2. Temu eseja najbolje je uobličiti (formirati, istaknuti) u uvodu i ponovo u zaključku, ali mora proizlaziti iz smjernica.

3. U uvodu je potrebno smjestiti književno djelo i pisca u stilsko razdoblje te odrediti temu eseja. Eventualno se mogu spomenuti kratke činjenice vezane uz stilsko razdoblje ili piščevu poetiku ili biografiju. Taj uvod na neki način određuje i početni dojam ocjenjivača. Uvodni dio treba sadržavati tri do pet rečenica.

4. Korisne početne fraze u uvodnome dijelu:
- U ovome eseju namjeravam...
- U ovome ću eseju raspravljati o...
- Cilj ovoga eseja je...

5. Moraš učiniti sve što je moguće da tvoj esej bude lako čitljiv i razumljiv. Dobro je koristiti riječi i fraze koje povezuju kako bi signalizirao da s jednog tematskog područja prelaziš na drugo. Pravilnom uporabom poveznica razvija se osjećaj dobro složenog i strukturiranog teksta. Poveznice će stvoriti dojam reda i organizacije u tvom tekstu.

Dobre poveznice su:
- zapravo, zbog toga (nikako ne ZATO JER što učenici najčešće pišu), naime, nadalje, nasuprot tome

6. Zaključak je jednako važan kao i uvod. Misli izražene u uvodnom i zaključnom dijelu svakako bi trebalo povezati. Funkcija zaključnog dijela je da zaokruži misao čitavog eseja. Dobro je razviti određenu osjećajnost koju ocjenjivač može lako uočiti, tj. emocionalan stav prema temi.

Korisni izrazi i fraze za zaključni odlomak:
- konačno, kao što sam pokazao, zbog toga, navedene činjenice upućuju (me) na zaključak, zaključujem...

U ESEJU ZA DRŽAVNU MATURU NIKAKO NE SMIJEŠ:
- promašiti temu
- pisati nečitko i neuredno
- pisati esej velikim tiskanim slovima
- biti nepristojan u izražavanju (niti na hrvatskom ili stranom jeziku)
- izravno se obraćati ocjenjivaču
- pisati viceve ili pjesme, stihove, poštapalice
- crtati ili oslikavati ono o čemu pišeš (ne dolaze u obzir nikakvi "emotikoni" - plačko, smješko, Začuđeni...)
-precrtavati ili prepravljati rečenice u čistopisu

Epika (uvod)

GRAĐA, IZVORI - Što je piscu poslužilo kao građa za djelo? Iz kojih je izvora crpio građu?

TEMA - jedinstveno značenje djela

MOTIVI - manje tematske jedinice

MOTIVACIJA - način na koji autor povezuje motive u cjelinu
MOTIVACIJA LIKA - uvjetovanost postupaka lika, njegov stav prema svijetu, njegove osobine u odnosu prema društvu i prema sebi

a) etička motivacija - moralni nazori lika, moralnost njegovih postupaka
b) psihološka motivacija - način razmišljanja i osjećaji lika
c) socijalna motivacija - podrijetlo lika, njegova društvena pripadnost, utjecaj društva i sredine na njegovo ponašanje

IDEJA DJELA - piščev stav prema određenom problemu

KOMPOZICIJA
a) vanjska kompozicija - raspored manjih dijelova u djelu (pjevanja, poglavlja)
b) unutrašnja kompozicija - unutrašnja logika prema kojoj se razvija djelo
- kronološka kompozicija
- retrospektivna kompozicija
- uokvirena kompozicija

FABULA - niz događaja kako bi se mogli dogoditi u zbilji (kronološki slijed događaja)
SIŽE - slijed događaja u književnom djelu
LIKOVI - nositelji fabule 

KARAKTERIZACIJA - postupak stvaranja lika
- lik se oblikuje na različite načine: opisima, izravnim iznošenjem misli i osjećaja, pripovijedanjem, dijalozima
- pomoću nekih likova pokazuju se tipovi ljudi - daju im se opće osobine, svima prepoznatljive (npr. tip ratnika u epovima, tip istražitelja u kriminalističkim romanima)
- fizička karakterizacija
- psihološka karakterizacija
- govorna karakterizacija
- socijalna karakterizacija
- etička karakterizacija 

PRIPOVJEDAČKE TEHNIKE (tehnike građenja teksta): opisivanje, pripovijedanje, dijalog, unutrašnji monolog, ispovijed

PRIPOVJEDAČ - imaginarna osoba koja pripovijeda

a) pripovjedač u 1. licu - pripovjedač je jedan od likova u djelu - SUBJEKTIVNI PRIPOVJEDAČ
b) pripovjedač u 3. licu - vanjski pripovjedač - OBJEKTIVNI PRIPOVJEDAČ

Pripovjedač, osim pripovijedanja (iznošenja događaja), komentira radnju i postupke likova.
Vrste pripovjedačevih komentara:

a) refleksije - kompleks vrijednosnih sudova o zbivanjima i pojavama o kojima se pripovijeda
b) lirski izričaj - pripovjedač izražava svoj emotivni odnos prema onome o čemu pripovijeda
c) apeli - pripovjedač se obraća čitatelju

Hasanaginica

Lisko-epske vrste ujedinjuju značajke dvaju rodova - lirike i epike.
BALADA - nesreće i stradanja glavnih junaka; ton je sumoran i tužan; ritam polagan; tragičan završetak
ROMANCA - iznosi događaj vezan uz ljubavnu temu; ugođaj je vedar, ritam ubrzan
POEMA - pripovijedanje se isprepleće s lirskim i dramskim elementima

HASANAGINICA
- narodna pjesma nastala u Imotskoj krajini; prenosila se usmenim putem sve dok je nije zapisao talijanski opat i putopisac Alberto Fortis
- godine 1774. objavio je djelo "Putovanje po Dalmaciji" u kojem je i tekst balade "Žalosna sudbina plemenite Asanaginice" na hrvatskom originalu i u talijanskom prijevodu

Vrsta: balada
Tema: tragičan položaj žene u patrijarhalnom društvu

Jezik i stil:
- lirski elementi: osjećajnost, slikovitost, stihovi, rima
- epski elementi: događaji, likovi, pripovijedanje
- dramski elementi: napetost

Stih: epski deseterac
- formulaičan način izražavanja (u duhu narodnih poslovica): vjerna ljubav (ustaljeni epiteti), rastaviti se s dušom (metafore i litote)
- slavenska antiteza: pridobiva se pozornost čitatelja i prelazi na opis zbivanja - sastoji se od pitanja, negacije pitanja i odgovora; često stilsko sredstvo u narodnoj poeziji slavenskih naroda

Domaća zadaća

1. Na koji nas način narodni pjesnik uvodi u radnju balade?
2. Prikaži u osnovnim crtama događaj. Odredi uvod, zaplet, kulminaciju (vrhunac) i rasplet.
3. Objasni u čemu je tragičnost Hasanagičina lika.
4. Analiziraj pjesnički jezik u baladi: izdvoji ustaljene epitete, formulaične (poslovične/ aforistične izraze, metafore).

Hrvatska književnost u 18. stoljeću (prosvjetiteljska strujanja)

Književnost u Hrvatskoj u 18. stoljeću obilježena je pluralizmom stilova. Istovremeno su postojale različite poetike:
- u prvoj polovici 18. stoljeća još uvijek nastaju djela s baroknim obilježjima
- javljaju se klasicistička djela jednostavnije strukture, pisana po uzoru na antičke uzore
- dominiraju prosvjetiteljska djela poučnoga (didaktičnoga) sadržaja
- potkraj razdoblja javljaju se djela predromantičarskih obilježja

Osnovna značajka: važnost prosvjetiteljskog djelovanja književnih djela na čitatelje

Regionalni karakter književnosti – svako od nastalih književnih djela ukazuje na specifičnost sredine u kojoj je nastalo

Pluralizam stilova: 

-    odjeci barokne književnosti: Ignjat Đurđević i Antun Kanižlić, Sveta Rožalija

-    klasicistički utjecaj: poezija Matije Petra Katančića
-    latinizam – književnost na latinskom jeziku – intenzivna prevoditeljska djelatnost u bivšim humanističkim centrima na obali
-    prosvjetiteljska književnost – Andrija Kačić Miošić, Matija Antun Reljković, Tituš Brezovački

- u 18. stoljeću prosvjetiteljsko djelovanje vezano je uz franjevački i susovački red, a književnost je usmjerena pučkim slojevima 

Prevoditelji u 18. stoljeću:

RAJMUNDO KUNIĆ – prevodi Ilijadu s grčkog na latinski jezik i taj se prijevod smatra jednim od najboljih latinskih prijevoda Ilijade

BRNO ZAMANJA – prevodi Odiseju s grčkog na latinski jezik

ĐURO HIDŽA – prevodi s latinskog na hrvatski rimske pjesnike Katula, Ovidija, Horacija i Vergilija

U Dubrovniku nastaju prijevodi gotovo svih Moliereovih djela; radnje su im smještene u Dubrovnik, a likovi su domaći ljudi («našijenci») – frančezarije – prijevodi i obrade Moliereovih komedija

RUĐER BOŠKOVIĆ – matematičar, astronom i književnik; Pomrčine Sunca i Mjeseca – znanstveno djelo napisano na latinskom i u heksametrima

Društvene i političke okolnosti u Hrvatskoj u 18. stoljeću

- rascjepkanost hrvatskog prostora među različitim državnim vlastima: godine 1808. Francuzi ukidaju Dubrovačku Republiku; Dalmacija je pod mletačkom vlašću, a kasnije su Mlečani pokorili i obalu južne Hrvatske; sjeverna Hrvatska je pod Habsburgovcima

Predstavnici i djela:

Matija Petar Katančić (klasicist i prosvjetitelj)
- zbirka pjesama na hrvatskom i latinskom jeziku Jesenji plodovi -  idilični i pastoralni ugođaji, mitološka bića - antički uzori; naglašena osjećajnost i uživanje u prirodi - najava romantizma - pokušaj klasicističke poezije primjenom kvantitativne versifikacije (izmjena dugih i kratkih slogova)

- tiskani prijevod Biblije 1831. godine - prosvjetiteljsko djelovanje jer je svaki prijevod Biblije velik kulturni događaj za neki narod 

Katančić je bio i teoretičar književnosti jer je prvi pokušao teorijski opisati zakonitosti hrvatske poezije, a bio je i leksikograf (sastavljač rječnika) jer mu je u rukopisu ostao nedovršeni ilirsko-latinski rječnik. (prosvjetiteljsko djelovanje) 

Filip Grabovac - Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (prosvjetiteljsko djelo)
- prozno djelo u dva dijela
- prvi dio sadržava poučne upute za kršćanski život (Grabovac je bio franjevac)
- drugi dio sadržava pregled povijesnih događanja (kronika)

Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga (Pismarica) 
- kronika u stihu i prozi koja opjevava povijest  južnih Slavena
- djelo pisano na pučki način, jednostavnim jezikom, iznimno dobro prihvaćeno u narodu, iz njega se učilo čitati i pisati 

Matija Antun Reljković, Satir iliti divji čovik (prosvjetiteljski didaktični ep)

Tituš Brezovački, Matijaš grabancijaš dijak (drama - komedija)  

VOLTAIRE (Francois-Marie Arouet) (1694.-1778.)

VOLTAIRE je najutjecajnija osoba epohe prosvjetiteljstva. Obilježio je čitavo 18. stoljeće, koje se po njemu i naziva "Voltaireovo stoljeće".
Veliki ugled stekao je kao borac perom protiv nepravednoga društvenog uređenja i društvenih institucija te protiv svih oblika  ograničavanja ljudskih sloboda. Najgorljivije se suprotstavlja ljudskoj gluposti i predrasudama.
Afirmirao je roman kao književnu vrstu koja je od srednjeg vijeka zanemarivana u korist epa i tragedije.
Tvorac je filozofskog romana kao podvrste romana.

Candide ili Optimizam
Vrsta: filozofski roman; objavljen 1757. (do kraja Voltaireova života objavljen je uviše od 40 izdanja)
- zamišljen je kao zabavno djelo upereno protiv filozofije optimizma Gottfrieda Wilhelma Leibniza koji je smatrao da je ovaj svijet najbolji od svih mogućih svjetova jer ga je Bog izabrao po svojoj volji

- roman opisuje sudbinu i pustolovine naivnog Candidea (naslovni lik) koji se stalno iznova uvjerava da zbilja ničime ne potvrđuje bilo kakav optimizam

Voltaire, kao vodeći intelektualac svog doba, duboko je proživljavao svjetske nesreće, ratove i prirodne katastrofe, iako njima nije bio osobno pogođen; te je kataklizme smatrao dodatnim argumentima protiv svakog nerealnog optimizma.
- nerealni optimizam zaglupljuje čovječanstvo

Voltireov roman je dvostruka parodija:
a) parodija pustolovno - sentimentalnog romana (popularni tip romana onog vremena, još od renesense, potomak viteškog romana - naivni zapleti i obavezni sretni završeci) - Candideu se događaju nevjerojatne pustolovine, upoznao je čitav svijet koji je samo zbir nesreća, ratova i gluposti

b) parodija filozofske ideje kojoj se protivio - optimizam nema pokriće u zbilji

- u romanu nema esejističkih elemenata kao u drugim filozofskim djelima, već se inzistira na fabuliranju
- fabula treba biti zabavna, a brojni nesretni događaji trebaju poslužiti kao argumenti koji će čitatelja uvjeriti u točnost i opravdanost autorovih stavova

Ostaviti 5-6 praznih redaka u bilježnici!!!

Klasicistički elementi u Voltaireovu djelu:
- zalaganje za razum/ razboritost

Prosvjetiteljski elementi u Voltaireovu djelu:
- slobodoumlje
- tolerancija
- vjera u zdrav razum
- novo shvaćanje književnih vrsta (sve veću ulogu dobivaju romani, novele i filozofske rasprave)

Najveći klasicistički tragičari

Pierre Corneille /Pjer Kornej/

- smatra se utemeljiteljem modernog francuskog kazališta
- njegova tragedija Cid smatra se uzorkom klasicističke tragedije

- sam Corneille svoje je djelo odredio kao tragikomediju - zbog sretnog završetka (odstupanje od klasicističke tragedije)

- tematski drama se oslanja na predložak srednjovjekovnog španjolskog epa Pjesma o Cidu
(El Cid nadimak je španjolskog nacionalnog junaka Rodriga Diaza del Vivare), proslavljenog u borbi s Maurima)

- Corneille ne poštuje jedinstvo mjesta, vremena i radnje zbog čega su mu onodobni kritičari osporavali vrijednost djela

Vrijednost drame: složeni karakteri, dojmljivi dijalozi i sjajno sklopljeni aleksandrinci
(aleksandrinac - stih od 12 slogova s cezurom iza 6. sloga)

Tema: sukob između časti i osjećaja
- jedinstvu radnje Corneille daje psihološko tumačenje - ako je psihološki opravdano, radnja može biti bogata i razvijena

Napomena: ostaviti praznih desetak redaka u bilježnici!!!


Jean Racine /Žan Rasin/

- u njegovim je djelima klasicistički ideal oživljavanja antičke tragedije dosegnuo vrhunac
- u oblikovanju likova sklon je psihološkoj analizi i razumijevanju ljudskih slabosti
- njegovi likovi gube osobine uzvišenih junaka (kao i Euripidovi) - to su ljudi s manama i strastima kojima se ne mogu oduprijeti
- najvažnija tragedija Fedra

Napomena: ostaviti praznih desetak redaka u bilježnici!!!

Usporedba Corneillea i Racinea

SLIČNOSTI
aleksandrinac               forma: skladna; tragedije od 5 činova (svaki čin ima od 4 do 7 prizora)              stil: uzvišen, dostojanstven              teme: najčešće povijesne, legendarne, mitološke              načela: poštuju se principi vjerojatnosti, doličnosti i dosljednosti
RAZLIKE
CORNEILLE	RACINE
likovi su heroji – uzvišeni karakteri – ljudi kakvi bi trebali biti             pjesnik volje            ne primjenjuje dosljedno pravilo o trima jedinstvima	likovi su ljudi s manama i strastima – ljudi kakvi jesu                         pjesnik strasti            dosljedno primjenjuje pravilo o trima jedinstvima

Klasicistička tragedija i klasicistička komedija

KLASICISTIČKA DRAMSKA POETIKA

TRAGEDIJA

Osnovne značajke: oponašanje, doličnost, dosljednost, poštivanje pravila o trima jedinstvima

a) oponašanje - antičkih uzora
                      - prikazivanje idealne duhovne prirode (a ne materijalne, fizičke, stvarne)

b) doličnost - klasicističko djelo ne smije vrijeđati ukus publike; pisac mora poštivati načela pristojnosti; zabranjeno je prikazivanje neuljudnih osjećaja, ružnog, poročnog, ubojstva i smrti na pozornici

c) dosljednost - junaci u svojim postupcima trebaju biti dosljednni, poštujući pristojnost

d) pravila o trima jedinstvima (iz Aristotelove Poetike):
- jedinstvo mjesta (radnja se mora događati na jednom mjestu)
- jedinstvo vremena (jedna radnja povezana s jednim događajem - nema paralelnih radnji)

Boileau /Boalo/ - najznačajniji teoretičar klasicizma

1. predmet umjetničkog djela je istina

2. prednost pred osjećajima i maštom ima razum

3. kao pjesničke uzore treba uzimati antičke pisce

4. tragedija zauzima najviše mjesto među književnim vrstama; temelji se na oponašanju i katarzi (gledatelj mora suosjećati s uzvišenim, plemenitim karakterima i na taj način pročistiti svoje osjećaje)

5. pravila klasicističke tragedije:
a) ekspozicija (radnja nas mora 'glatko' uvesti u predmet/problem; predmet nikad nije istumačen rano)
b) poštivanje triju jedinstava
c) pravilo vjerojatnosti (duh ne uzbuđuju nemoguće stvari)
d) napetost (zaplet treba rasti kroz svaki prizor, a poslije vrhunca treba se lako razriješiti)
e) mitološki ili povijesni junaci moraju se u tragediji vladati u skladu s općim predodžbama o njima, stoga se od pisca zahtijeva proučavanje ambijenata i vremena)
f) ako je junak izmišljen, mora biti dosljedan u postupcima i pristojan

6. otmjen i uzvišen stil, ali primjeren likovima i situacijama

KOMEDIJA

- pisane aleksandrincem (stihom) i u prozi
 - stil je prilagođen sadržaju; visoki stil u visokim komedijama, a niski u niskim (pučkim) komedijama
- scenski i govorni jezik se podudaraju
- jezik je u funkciji karakterizacije: svaki lik govori svojim jezikom, ovisno o svom društvenom položaju i karakteru
- teme: društveni problemi 17. stoljeća i početka 18. stoljeća
- likovi su iz raznih društvenih slojeva (realizam na pozornici)
- Moliere je uveo i neautentične likove - lažne moraliste, lažne liječnike, lažne učenjake, lažne vjernike (moderne teme - problem čovjekove osobnosti)

- likovi su podijeljeni na karaktere i tipove (škrti starci, pohonici, snobovi, skorojevići, licemjeri)

Mirta Sviben, 3.u; Analiza Matoševe pjesme "Gospa Marija"

Ima jedna mala gospa Marija,
Sve mi draža biva što je starija.

Jer ona me je prvog trudno rodila,
Za ručicu me slabu prva vodila.

Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila.

Kupala me suzom, Bog joj platio,
Anđeo joj suzom suzu vratio,

Dojila me mlijekom svoje ljubavi,
Učila me ovaj jezik ubavi,

S kojim ću i onda slatko tepati,
Kada ću za plotom možda krepati.

Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi služim, oj, Kroacijo,

Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,
Za te živim, samo za te, amen!

                      Ova pjesma je lirska domoljubna pjesma u kojoj Matoš kroz ljubav prema majci iskazuje ljubav prema vjeri, materinjem jeziku, rodu i domovini.
                      Tema pjesme je domoljublje izrečeno kroz već spomenute motive. Pjesma ima osam strofa pisanih u  dvostihu. Stihovi su pisani nejednakim brojem slogova (od deseterca do dvanaesterca). U cijeloj pjesmi svega su četiri rečenice. Prve dvije rečenice su u prvim dvjema strofama, treća se proteže  kroz sljedeće četiri, a četvrta zauzima posljednje dvije strofe. Rima je parna (aa bb cc...), prava i čista. Pjesma je pisana standardnim jezikom. U prvim dvama stihovima uočavam asonancu (ponavljanje samoglasnika a). U trećoj i sedmoj strofi prisutna je anafora (ponavljanje riječi prva).
U prvom stihu pete strofe pronašla sam metaforu (2dojila me mlijekom svoje ljubavi..."). U šestoj strofi javlja se antiteza s prizvukom ironije u stihovima ("S kojim ću i onda slatko tepati,/ Kada ću za plotom možda krepati.") U cijeloj pjesmi prisutna je gradacija motiva - od dječje privrženosti majci, majčinog odgoja i zalaganja do izrazite privrženosti i odanosti vjeri, jeziku i domovini. Uz gradaciju motiva, vidljiva je i gradacija ritma, a njen vrhunac je u posljednjoj riječi - AMEN!
                      Kao što je Matoš usvojio domoljublje u svojoj obitelji, i ja sam prepoznala taj isti duh u ljudima koje volim.   

Carlo Goldoni (1707. - 1793.)

 - rodom iz Venecije; dvojezični pisac (talijanski i francuski)
- napisao je više od 200 dramskih djela

a) komedije karaktera - (Gostioničarka Mirandolina, Grubijani)

b) komedije ambijenata (Kavana, Poljana, Ribarske svađe)
- uspio je na sceni dočarati ugođaj mletačkih kavana, trgova i ribarskih naselja s izuzetnim smislom za skupne prizore i za lokalnu komiku tipova karaktera i situacija
- pisao je mletačkim dijalektom

Reformirao je talijansko kazalište prema načelima klasicističke drame. Osnovni temelji njegova djela su građanski moralizam i građanska razboritost.
Uvidio je važnost komedije dell'arte pa je radio na njezinu postupnu dokidanju (reformi)

KOMEDIJA DELL'ARTE
- zabavna
- temelji se na scenariju i improvizaciji
- likovi su apstraktni tipovi (maske): zaljubljenici, lukavi sluge, hvalisavi vojnici, razbludne služavke
- zapleti su šablonizirani, najčešće ljubavne zgode

GOLDONIJEVA REFORMIRANA KOMEDIJA
- zabavna i poučna
- temelji se na pisanom tekstu
- likovi su karakteri
- teme iz svakodnevice: odnos među društvenim klasama, ljudske mane i pobjeda vrline, obiteljski život i moral, položaj žene u društvu

Jean Baptiste Pouqelin (Moliere) (1622. - 1673.)

 - prvi dramski uspjeh su mu Kaćiperke
- dopao se kraljevu bratu, a zatim i samom kralju Luju XlV. koji je jako volio kazalište
- Moliereova kazališna družina dobiva naziv Kraljevska družina
- postao je slavan kazališni pisac, ali budući da se u svojim komedijama izrugivao društvenim pojavama u kojima su se mnogi prepoznavali, pratili su ga brojni skandali
- ipak, sve do smrti uživao je kraljevu naklonost i zaštitu

- napisao je više od 30 komedija u stihu i u prozi, a uzori su mu bili rimski komediografi Terencije i Plaut
- posvetio se kronici, ali i kritici francuskog društva 17. stoljeća
- zagovarao je nov građanski moral, a kritzirao je aristokraciju isvećenstvo

Društveni problemi obrađeni u Moliereovim komedijama:

Kaćiperke - snobizam, pretjerivanje, neprirodnost žena iz visokog društva

Škola za muževe/ Škola za žene - problem odgoja djevojaka, položaj žene u obitelji i braku; ugovoreni brakovi

Tartuffe - lažna pobožnost, liemjerje i moralna pokvarenost

Mizantrop - površnost i neprirodnost (glumatanje/ afektacija) visokog društva

Škrtac - neumjerenost u zgrtanju kapitala i problem ugovorenih brakova

Georges Dandin / Građanin plemić - bolesna ambicija građana da uđu u visoko društvo

Umišljeni bolesnik - nesposobnost liječnika šarlatana