William Shakespeare, Hamlet

O autoru:
Autor je 154 soneta i 37 drama.

Mnogi podaci o životu i djelima Williama Shakespearea danas su još uvijek nepoznati, a neki su dostupni posredno putem različitih izvora (crkveni dokumenti, različiti dokumenti i registri s podacima o tiskanju djela, spominjanje Shakespearea u spisima njegovih suvremenika i sl.).
Rođen je u travnju 1564. godine u mjestu Stratford-upon-Avon, u dobrostojećoj trgovačkoj obitelji.  U posljednjem desetljeću 16. stoljeća nastanio se u Londonu i počeo raditi s glumačkim družinama kao glumac i dramski pisac, najviše s Kraljevskom družinom koja je nastupala u kazalištu Globe čiji je suvlasnik bio i Shakespeare. Posljednje godine života proveo je u rodnom mjestu gdje je umro 1616.
Ne zna se točan broj Shakespeareovih djela zbog brojnih neaurtoriziranih verzija i onodobnog statusa autorskih prava. Neke drame sam Shakespeare nije potpisao, neke su objavjene pod pseudonimom. Kasniji uređivači mnoge od njih podijelili su na pet činova i dodali popis uloga. Neki su povjesničari čak sumnjali u Shakespeareovo postojanje.
Shakespeareove drame dijele se na razne načine prema žanrovsko-tematskim kriterijima, ali uobičajila se podjela na tragedije, komedije, historije (povijesne drame) i romance.

Hamlet

Vrsta djela: tragedija u stihu, bez rime (blank verse); blank verse talijanskog je podrijetla, razvio se u renesansi, a pod utjecajem Shakespearea i Johna Miltona postao je standardni stih engleske dramske poezije

Jedan od čestih postupaka u Shakespeareovim dramama su igre riječima u kojima se značenjsku, grafičku ili zvučnu sličnost koristi za postizanje određenog efekta (karakterizacije, komike, isticanja i naglašavanja dijelova teksta...).

Predstava u predstavi - Mišolovka ili Ubojstvo Gonzaga - Hamletov pokušaj da dokaže preko kazališne dvorske predstave očevo ubojstvo preko reakcija kralaj Klaudija koji gleda predstavu. Reproduciranje i dupliciranje zbilje - glumci prikazuju ubojstvo koje se dogodilo. Čitav je svijet pozornica, tj. svi glume i nose maske.

Za mnoga svoja djela Shakespeare je inspiraciju potražio u legendama, pričama i srednjovjekovnim zapisima. To je također odraz njegova renesansnog duha i intelektualizma. Izvor za tragediju Hamlet jest zapis Saxa Grammaticusa o povijesti Danske iz 12. stoljeća te izgubljeno djelo Thomasa Kyda Ur-Hamlet. 

Tragedija o danskom kraljeviću Hamletu organizirana je oko središnjih motiva - bratoubojstva i opravdanosti osvete. Hamlet se pretvara da je lud kako bi lakše dokazao samome sebi da je stric Klaudije doista ubojica (ljudi su manje oprezni pred luđakom). Drama je koncipirana i na složenoj igri između zbilje i privida - postignutu različitim perspektivama likova i gledištima. Glavni dvorski peharnik Polonije, Ofelijin otac, vjeruje u ono što vidi, a vidi da se Hamlet ponaša i govori kao luđak. Njegov je stav naivan i plitak. Stric Klaudije je skeptičan i oprezan i sumnja da se Hamlet pretvara.
Svi se likovi međusobno promatraju i nadziru, uhode. Hamlet dvorjane i strica, Hamletovi prijatelji Hamleta, Ofelija Hamleta, Polonije i Hamleta i Ofeliju... Otvaraju se brojna pitanja o odnosu vanjskog izgleda i ponašanja te unutrašnjeg stanja. Najvažniji moralni problem jest ima li Hamlet pravo na osvetu, tj. na stričevo ubojstvo?

Likovi:

Hamlet - protagonist drame, mladi danski prijestolonasljednik koji je suočen s dilemom osvete oca nakon ukazanja očeva duha od kojeg saznaje pojedinosti o stričevoj izdaji. Ostavlja dojam neodlučne osobe jer stalno odgađa osvetu, ali to možemo protumačiti i kao visoku moralnost i etičnost jer želi biti siguran da kažnjava krivca. Sklon je i nepromišljenim i ishitrenim postupcima pa se onda nađe u situaciji da pogriješi usprkos moralnosti (Polonijevo ubojstvo).
Često sam sebi postavlja pitanja o životu i smrti što je vidljivo iz njegovih brojnih monologa. Iz njih saznajemo da razmišlja o samoubojstvu, ali svjestan je da je to grijeh, a s druge strane, muči se pitanjem je li moralno opravdano osvetiti oca drugim ubojstvom. Iako čin osvete odgađa do zadnjeg čina, Hamlet na kraju osvećuje oca, alito plaća vlastitom smrću.

Gertruda - Hamletova majka i kraljica Danske. Dvojben lik jer se postavlja puno pitanja koja ostaju nejasna. Glavno je pitanje je li ona bila sudionik u muževu ubojstvu, premda se iz njezine reakcije nakon što joj Hamlet objasni okolnosti očeve smrti može zaključiti da nije znala za Klaudijev čin. Postavlja se i pitanje je li ona samo naivna i izmanipulirana pa se brzo preudala ili je to bio svjestan potez kojim si je osigurala položaj.
Duh Hamletova oca opisuje ju kao čestitu ženu koja ga je iskreno voljela, ali je lažnim obećajima izmanipulirana u novi brak. Zato Duh moli Hamleta da joj ne učini ništa nažao.