Pregled autora i književnih vrsta (2)

Humanizam i predrensansa (14. stoljeće)

TALIJANSKA KNJIŽEVNOST

Dante Alighieri, Božanstvena komedija (Pakao, Raj, Čistilište), ep
Francesco Petrarca, Kanconijer (zbirka od 366 pjesama, uglavnom soneta)
Giovanni Boccaccio, Dekameron (zbirka novela)

HRVATSKA KNJIŽEVNOST (15. stoljeće)

Marko Marulić, Davidijada (ep)
Ivan Česmički (Ianus Pannonius); U smrt majke Barbare (elegija)
Juraj Šižgorić, Elegija o pustošenju Šibenskog polja (elegija)
Antun Vrančić, Putovanje iz Budima u Drinopolje (putopis)

Renesansa u europskim književnostima (15. i 16. stoljeće)

Ludovico Ariosto, Bijesni Orlando (ep)
Francois Rabelais, Gargantua i Pantagruel (satirično prozno djelo)
Miguel de Cervantes, Don Quijote (roman)
William Shakespeare, Hamlet (tragedija); Romeo i Julija (tragedija); San Ivanjske noći (komedija)
Michel de Montaigne, Eseji (eseji)
Niccolo Machiavelli, Vladar (politička rasprava)

Renesanasa u hrvatskoj književnosti (16. stoljeće)

Marko Marulić, Judita (ep)
Marko Marulić, Molitva suprotiva Turkom (domoljubna pjesma)
Petrarkisti: Džore Držić, Šiško Menčetić, Hanibal Lucić
Hanibal Lucić, Jur nijedna a svit vila (lirska pjesma)
Hanibal Lucić, Robinja (prva hrvatska svjetovna drama)
Mavro Vetranović; Pjesanca u pomoć poetam; Moja plavca (lirske pjesme)
Mavro Vetranović, Posvetilište Abramovo (crkvena drama)
Brne Karnarutić, Vazetje Sigeta grada (ep)
Petar Zoranić, Planine (1536., prvi hrvatski roman)
Petar Hektorović, Ribanje i ribarsko prigovaranje (putopisni ep)
Mikša Pelegrinović, Jeđupka (maskerata/ pokladna drama)
Marin Držić, Novela od Stanca (komedija)
Marin Držić, Dundo Maroje (komedija)
Marin Držić, Skup (komedija)

Barok u europskim književnostima (17. st.)

Torquato Tasso, Oslobođeni Jeruzalem (ep)
Luis de Gongora i Giambattista Marino - pjesnici
Pedro Calderon de la Barca, Život je san (drama u stihovima)

Barok u hrvatskoj književnosti (17. st.)

Ivan Gundulić, Osman (ep)
Ivan Gundulić, Dubravka (pastorala, drama)
Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga (barokna poema u tri plača: Sagrješenje, Spoznanje, Skrušenje)
Junije Palmotić, Pavlimir (melodrama/stihovi)
Ivan Bunić Vučić, Plandovanja (zbirka pjesama)
Ignjat Đurđević, Pjesni razlike (pjesme); Suze Marunkove (komična barokna poema); Uzdasi manaljene pokornice (religiozna poema)
Ana Katarina Zrinski Frankopan, Putni tovaruš (molitvenik)
Fran Krsto Frankopan, Gartlic za čas kratiti; Napojnice pri stolu (zbirke pjesama)
Juraj Habdelić, Pervi otca našega Adama greh (proza vjerskog i poučnog sadržaja)
Antun Kanižlić, Sveta Rožalija (barokna poema)

Klasicizam i prosvjetiteljstvo u europskim književnostima (18. st.)

Pierre Corneille (Pjer Kornej), Cid (tragikomedija)
Jean Racine (Žan Rasin), Fedra (tragedija)
Moliere, Škrtac (komedija)
Nicolas Boileau (Boalo), Pjesnička umjetnost (književnoteorijsko djelo)
Voltaire, Candide ili optimizam (filozofski roman)
Carlo Goldoni, Gostioničarka Mirandolina (komedija)

Hrvatska književnost u 18. stoljeću

Matija Petar Katančić, 1831. prijevod Biblije; Jesenji plodovi (zbirka pjesama)
Matija Antun Reljković, Satir iliti divji čovik (prosvjetiteljski ep)
Filip Grabovac, Cvit razgovora i jezika iliričkoga aliti rvackoga (prosvjetiteljski ep)
Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga (prosvjetiteljski ep)
Tituš Brezovački, Matijaš grabancijaš dijak (komedija)

Pregled autora i književnih vrsta (1)

1. RAZRED

Književni rod: lirika

Dobriša Cesarić, Pjesma mrtvog pjesnika - lirska misaona pjesma
Fran Mažuranić, Budi svoj! - pjesma u prozi
Silvije Strahimir Kranjčević, Moj dom - lirska rodoljubna pjesma
Silvije Strahimir Kranjčević, Iseljenik - lirska rodoljubna pjesma
Antun Mihanović, Horvatska domovina - lirska rodoljubna pjesma /himna

- neke pjesme možemo razvrstati prema temi, ali i prema obliku, tj. tonu (tradicionalni lirski oblici); takva je pjesma Horvatska domovina i ove koje slijede

Petar Preradović, Rodu o jeziku - lirska rodoljubna pjesma/ oda
Mak Dizdar, Zapis o zemlji - lirska rodoljubna pjesma/ epitaf
Josip Pupačić, Zaljubljen u ljubav - lirska ljubavna pjesma
Vladimir Nazor, Cvrčak - lirska pejzažna pjesma/ ditiramb
Antun Gustav Matoš, Jesenje veče - lirska pejzažna pjesma/ sonet
Nikola Šop, Kuda bih vodio Isusa - lirska duhovno-religiozna pjesma
Dobriša Cesarić, Vagonaši - lirska socijalna pjesma
Dragutin Domjanić; Ciklame, krvave ciklame - lirska rodoljubna (antiratna) pjesma
Stanko Vraz, Nadriknjištvo - epigram

Književni rod: epika

Hasanaginica - narodna pjesma/ balada
Ivana Brlić Mažuranić, Regoč - bajka
Homer, Ilijada - ep
Miljenko Jergović, Krađa - novela
Antun Gustav Matoš, Cvijet sa raskršća - novela
Slavko Kolar, Breza - pripovijetka
Pavao Pavličić, Dobri duh Zagreba - kratka priča
August Šenoa, Zlatarovo zlato - povijesni roman
George Orwell, Životinjska farma - alegorijski roman
Jerome David Salinger, Lovac u žitu - moderni roman

Književni rod: drama

Sofoklo, Kralj Edip - tragedija
Sofoklo, Antigona - tragedija
Plaut, Škrtac - komedija
Marin Držić, Skup - komedija

Diskurzivni književni oblici

Michel de Montaigne, O odgoju - esej
Antun Nemčić, Putostnice - putopis

Temeljna civilizacijska književna djela

INDIJA

Mahabharata, ep (nastajao od 4.st.pr.Kr. do 4.st.)
Ramajana, ep (nastajao od 4.st.pr.Kr. do 2.st.)
Pančatantra, zbirka pripovijedaka (3.st.)
Vede (sveta knjiga); himne, molitve, stihovi

BABILON

Ep o Gilgamešu, ep (1700.pr.Kr.)

HEBREJSKA KNJIŽEVNOST

Talmud, zbornik židovskih vjerskih spisa i zakona
Biblija, zbirka raznorodnih tekstova (nastajali od 1300.pr.Kr. do 100.)

ARAPSKA KNJIŽEVNOST

Kuran, Muhamedove izreke (114 sura), 653. god.

Antika

GRČKA KNJIŽEVNOST

Homer, Ilijada (ep)
Homer, Odiseja (ep)
Sofoklo, Antigona (tragedija)
Sofoklo, Kralj Edip (tragedija)
Eshil, Okovani Prometej (tragedija)
Euripid, Medeja (tragedija)
Euripid, Elektra (tragedija)

Aristotel, Poetika (književnoteorijsko djelo)

Alkej, Sapa, Pindar, Anakreont (lirske pjesme)

RIMSKA KNJIŽEVNOST

Tit Makcije Plaut, Škrtac (komedija)

Gaj Valerije Katul, Kvint Horacije Flak (lirske pjesme)

Ovidije, Metamorfoze (ep)
Vergilije, Eneida (ep)

Horacije, Poslanica Pizonima (ili Ars Poetica) - književnoteorijsko djelo

Srednjovjekovna književnost (5. - 15.st.)

VELIKI NACIONALNI EPOVI

Beowulf (staroengleski)
Pjesma o Rolandu (španjolski)
Pjesma o Nibelunzima (njemački)
Kalevala (finski)
Edda (islandski)
Slovo o vojni Igorevoj (ruski)

Tristan i Izolda (roman)
Sveti Augustin, Ispovijesti (autobiografija)

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST

Povijesno-pravni tekstovi

Bašćanska ploča (glagoljica), 1100. god.
Vinodloski zakonik (glagoljica), 1288. god.
Zapis popa Martinca (glagoljica), 1483. god.
Ljetopis poa Dukljanina (glagoljica)

Prijevodi

Aleksandrida (roman)
Rumanac trojski (roman)
Lucidar (enciklopedija)

Lirika

Svit se konča (satirična pjesma)
Šibenska molitva (lauda/ pohvala Gospi)

Drama

Muka svete Margarite (crkveno prikazanje)

Dan hrvatskog kazališta

Dana 24. studenoga 1860. nakon burnih rodoljubnih prosvjeda građanstva, a po uputama Dimitrija Demetra, glumac Vilim Lesić objavio općinstvu "…da će se od sutrašnjega dana na zagrebačkoj pozornici govoriti i glumiti samo hrvatski". Na taj dan dodjeljuje se Nagrada hrvatskoga glumišta, stalna godišnja nagrada za kazališnu, televizijsku i radijsku umjetnost koju su utemeljili Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, Hrvatska radiotelevizija i Večernji list.

Ante Kovačić, U registraturi

Ante Kovačić (1854. - 1889.)
- vatreni pobornik Stranke prava; zalagao se za kritički pristup hrvatskoj stvarnosti
Romani: Baruničina ljubav, Fiškal, Među žabari (nedovršen roman), U registraturi (najbolji roman hrvatskog realizma)

- roman U registraturi prvo je objavljivan u Vijencu u nastavcima (1888.), a tiskan je tek 1911. godine

- roman s uokvirenom kompozicijom: radnja započinje i završava u registraturi; u registraturi, koju vodi ostarjeli činovnik Ivica Kičmanović, razgovaraju prašnjavi spisi u ironičnom i satiričnom tonu; za riječ se javlja Životopis Ivice Kičmanovića jer je registrator napisao da će svemu biti kraj; tako započinje radnja romana u čijem je središtu život seoskog mladića Ivice Kičmanovića

- radnja romana obuhvaća vremenski raspon od tridesetak godina i u njoj se pojavljuje mnoštvo likova vezanih uz seosku i gradsku sredinu

Tematska razina romana:
- razvojni put nadarenog seoskog mladića: prateći njegov život, pisac prikazuje hrvatsko društvo 19. stoljeća, s posebnim naglaskom na sudbinu hrvatskog intelektualca seoskog podrijetla - jedna od najčešćih tema hrvatskog realizma 

- odnos sela i grada: Kovačić se kritički odnosi prema hrvatskoj stvarnosti te obrađuje raslojavanje sela, propast moralnih vrijednosti te grad kao leglo nemorala

- autobiografski sloj romana: djetinjstvo na selu, odlazak u grad: seoski prizori u prvome dijelu romana opisani su idilično i s toplinom

Vrsta romana: socijalni roman i odgojni roman (Bildungsroman - razvoj karaktera glavnog lika)

Fabula:
- u razvijanju fabule Kovačić se koristi postupcima karakterističnim za realizam (društvene teme, kriticizam)   i naturalizam (biološko određenje nekih likova), ali ima i postupaka koji pripadaju trivijalnoj književnosti (spletke, trovanja, tajne iz prošlosti, čudnovati likovi)
- radnja ne teče linearno, izmjenjuju se sadašnjost glavnog lika s njegovim sjećanjima

Kompozicija:
- tri dijela romana, ali s puno epizoda, retrospekcija, čak i pretjerivanja

Likovi:
Seoska sredina: Ivičina obitelj, Kanonikova obitelj, Medonić, učitelj, župnik
Gradska sredina: Mecena, Laura, Ferkonja, trgovci, sluge...)
- posebno su ironično ocrtani likovi koji su iz sela došli u grad, a onda se pogospodili i s prezirom se odnose prema sredini iz koje su potekli - kumordinar Žorž i pjesnik Rudimir Bombardirović Šajkovski
- svi slojevi romana povezani su likom Ivice Kičmanovića, premda on nije aktivan lik; na njega utječu sudbina (Laura) i tuđe odluke (učitelj i župnik)

Stilska obilježja:
Roman U registraturi nije tipičan realistički roman jer se u njemu isprepleće nekoliko različitih stilskih obilježja čime se približava modernizmu:
- realistički elementi: analiza društvene stvarnosti, moral, ukazivanje na društvene nepravde
- romantičarski elementi: fatalna žena Laura, tajanstveno podrijetlo, otmice, trovanja, krvava svadba
- naturalistički elementi: podrijetlo koje određuje Lauru, masovne scene tučnjave

Smjernice za lektiru (4. LT, 4.R)

Milutin Cihlar Nehajev, Bijeg

- objasniti naslov romana
- podrijetlo i školovanje Đure Andrijaševića
- Đurino psihičko stanje na početku romana
- promjene u Đurinu socijalnom položaju tijekom romana
- što uzrokuje Đurin potpuni slom
- izdvojiti likove koji pripadaju senjskoj malograđanskoj sredini i objasniti njihov utjecaj na Đurin život
- Đurini odnosi sa Zorom, Verom i Minkom
- na primjerima objasni Đurine osobine: pasivnost, introvertiranost, pretjerana osjetljivost, nesnalaženje u društvu, nedostatak hrabrosti i volje

Josip Kozarac, Tena

- socijalni problemi u hrvatskom selu 19. stoljeća: propadanje zadruga, lijenost, prodavanje prirodnih resursa strancima, utjecaj stranaca na običaje i ponašanje ljudi
- tip seoske djevojke koji utjelovljuje Tena
- uloga Tenina oca u njezinu sazrijevanju
- dokazati da Tenu njezina iznimna ljepota tjera u propast
- je li Tena isključivi krivac za svoju sudbinu
- kako bolest djeluje na Tenin karakter, a kako na tijelo
- objasniti Tenin moralni pad kroz veze s muškarcima
- odnos među ženskim likovima: Tenina majka - Tena - Ivka - Maruška

Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići

- dokaži tvrdnju da u obitelji Stipančić vladaju patrijarhalni odnosi
- koji vremenski raspon obuhvaća fabula romana
- kako se povijesna i politička zbivanja odražavaju na obitelj Stipančić
- koga ili što smatraš krivim za propast obitelji Stipančić
-objasni tip malograđanina oblikovan u romanu
- objasni ekonomsku situaciju u obitelji Stipančić

Ante Kovačić, U registraturi

- koje teme iz hrvatske stvarnosti 19. stoljeća možeš izdvojiti
- razvrstaj likove prema pripadnosti seoskoj i gradskoj sredini; usporedi njihov moral i ponašanje
- objasniti kompoziciju romana - tri dijela - teme
- zašto Lauru možemo smatrati fatalnom ženom
- romantičarsko oblikovanje Laurina lika; u kojem dijelu romana najviše dolazi do izražaja
- "krvava svadba"
- fantastični i groteskni likovi (baba Jaga, Ferkonja)
-u kojim se sve ljubavnim trokutima nalazi Laura i kako se oni razrješavaju
- kontrast između Anice i Laure
- kontrast između Mihe i Ivice
- uokvirena zbivanja; objasniti naslov romana

Realizam i naturalizam u europskim književnostima (sinteza)

	ROMANTIZAM	REALIZAM
Književne vrste:	lirske pjesme, poeme, romani u stihovima, epistolarni romani	romani i pripovijetke
Likovi:	iznimne osobe neobičnih osobina (romantičarski ili demonski junaci)	obični ljudi iz svih društvenih slojeva - tipovi
Karakterizacija i motivacija:	crno-bijela, psihološka	socijalno-psihološka; likovi u razvoju
Svjetonazor:	pesimizam, pasivnost, svjetska bol	aktivan odnos prema životu, buntovništvo, ambicioznost
Jezik:	uzvišen, patetičan stil	jezik sredine
Uloga književnosti:	estetska	analitičko-spoznajna (kritična)

- francuski kritičar Champfluery (Šamfleri) prvi je u svojoj raspravi Realizam upotrijebio taj naziv 1857.

- realistička poetika polazi od Aristotelova shvaćanja umjetnosti kao oponašanja prirode

Ruski realizam

Odvijao se u tri faze:

1. RANI REALIZAM (40-e godine 19. stoljeća)

- prijelaz iz romantičarskog u realistički stil

- utemeljitelj ruskog realizma je Nikolaj Vasiljevič Gogolj (Kabanica)

Dostojevski: Svi smo izašli ispod Gogoljeve kabanice.

2. RAZVIJENI REALIZAM (50-e i 60-e godine 19. stoljeća)

Ivan Sergejevič Turgenjev, Lovčevi zapisi (zbirka pripovijedaka)

Ivan Aleksandrovič Gončarov, Oblomov (roman)

- likovi suvišnog čovjeka

3. VISOKI REALIZAM (70-e i 80-e godine 19. stoljeća)

- vrhunac realizma, ali i razdoblje njegove dezintegracije zbog unošenja modernističkih elemenata

Lav Nikolajevič Tolstoj

Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Hrvatska srednjovjekovna drama

 Počeci naše drame vezani su uz djelovanje talijanskih flagelantskih (bičevalačkih) bratovština. Naslućujući kraj svijeta, propovijedale su odricanje od životnih radosti i pokoru. Pod njihovim utjecajem i u našim se krajevima javljaju bratovštine od 13. stoljeća. U svojim obredima sudionicii dijaloškim pjesmama otvaraju put srednjovjekovnoj drami.



MUKA SVETE MARGARITE

-dramatizirana legenda o svetici Margariti; izvorno je nastala kao prozni tekst na latinskome jeziku u ranom srednjem vijeku
-nastala je u Zadru potkraj 15. stoljeća
- osmerci
- obrada stare legende o svetoj Margariti - pastirici u koju se zaljubio moćni Olibrij; zapovijedio je svojim slugama da mu je dovedu; tražio je od nje da se odrekne svoje vjere i postane mu žena, ali kad ona ne pristane, zatvorio ju je u tamnicu i stavio na muke; što je ona bila postojanija u svojoj vjeri, on je bivao okrutniji; na kraju su joj čupali komade mesa, što ni Olibrij više nije mogao gledati...

Ostali dramski oblici

Prikazanja (skazanja) - predstave u kojima se prikazivalo mučeništvo nekog sveca
Mirakul - predstava koja prikazuje nadnaravna čuda
Farsa - lakrdijaška, rugalačka predstava za puk u kojoj su se narodskim humorom ismijavale mane većinom škrtih, naivnih i častohlepnih likova

Hrvatska srednjovjekovna poezija

U rukopisnim zbornicima iz 14. i 15. stoljeća sačuvane su pjesme na hrvatskome jeziku. Najviše ih je na čakakvskome narječju (ikavskoga izgovora).
 Najstarije sačuvane pjesme vezane su uz crkvene blagdane, a bile su namijenjene javnome pjevanju. Autori su anonimni. Neke su pjesme prevedene s latinskoga.

ŠIBENSKA MOLITVA

- najstariji hrvatski tekst pisan latinicom; nastala je u drugoj polovici 14. stoljeća najvjerojatnije u Bribiru
- zapisao ju je Pavle Šibenčanin oko 1347. godine, a naziv je dobila po samostanu gdje je pronađena (Šibenik, Samostan svetoga Frane)
- pisana je narodnim, čakavsko-ikavskim jezikom, a kao književna vrsta pripada u laude, tj. pohvale (u ovome slučaju Gospi)
- pisana je slobodnim stihom pa se čak može nazvati i ritmiziranom prozom - ritmičko ponavlajnje ima velik utjecaj na buđenje vjerskog zanosa
- oblik gospoje čakavski je oblik vokativa od gospoja (i danas se u Dalmaciji redovito čuje "Gospe moja!" umjesto "Gospo moja!")

SVIT SE KONČA

- pisana glagoljicom, nepoznati autor iz 14. stoljeća
- zapisana je u Pariškom glagoljskom kodeksu iz 14. stoljeća
- stihovi pretežno dvanaesterci

Svit se konča i slnce jur zahodi,
pravda gine, ljubav stine, tma ishodi.
Djaval jure svoju vojsku kupno vodi,
gda se svrši Sveto pismo  dan prihodi.

- pjesma je pisana apokaliptičnim tonom - u srednjem vijeku bila je popularna tzv. apokaliptična literatura koja se temeljila na Otkrivenju, posljednjoj biblijskoj knjizi

NARODIL SE JE KRALJ NEBESKI

- božićna popijevka za koju se misli da je nastala još u 13. stoljeću
- sačuvana je u raznim pjesmaricama u raznim dijalektalnim verzijama

Hrvatski narodni preporod (hrvatski romantizam, ilirski pokret)

Stvarno trajanje: 1813. - 1843.

Romantizam u Europi - INDIVIDUALNO
Romantizam u Hrvatskoj - KOLEKTIVNO

Hrvatski narodni preporod počinje s političkim ciljem - ujediniti sve Južne Slavene, a da bi se to postiglo, najprije se pokušavalo jezično ujediniti Hrvate.
- pojačano zanimanje za nacionalnu tematiku
- romantično oduševljenje vlastitom poviješću i kulturnom tradicijom

Zbog utemeljenja jedinstvenog književnog jezika, koji će otada rabiti svi književnici, smatra se prijelomnim razdobljem - početkom novije hrvatske književnosti.

OSTVARENJA
Politički cilj ujedinjenja Južnih Slavena nije postignut, ostvarenja su isključivo kulturna:
- jedinstveni jezik i pravopis
- otvaraju se narodne čitaonice i Matica ilirska koja je zaslužna za tiskanje djela kojima će se promicati hrvatska kultura i kniževnost
- započinje novija hrvatska književnost

KRONOLOGIJA POKRETA - književna i kulturna ostvarenja

a) Pretpreporodno (predilirsko) razdoblje
1813. Maksimilijan Vrhovac, Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije
1815. Antun Mihanović, Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku

b) Preporodno (ilirsko) razdoblje

1830. Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja

1831. Pavao Štoos, Kip domovine vu početku leta 1831. (lirska pjesma; elegija)

1832. grof Janko Drašković, Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom
          Ivan Derkos; Duh domovine nad sinovima, koji spavaju

1835. Ljudevit Gaj pokreće Novine horvatske s kulturnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska;
objavljena budnica Ljudevita Gaja Horvatov sloga i zjedinjenje;
objavljena Horvatska domovina Antuna Mihanovića (u desetom broju Danice, 14. 3. 1835.);
Ljudevit Gaj objavljuje članak Pravopisz (u Danici) - prijedlog druge reforme pravopisa

1838. preporodna djelatnost je u usponu - osnivaju se preporodne narodne (ilirske) čitaonice - u njima se, uz čitanje novina, razgovara o aktualnim pitanjima

Filološke škole u drugoj polovini 19. stoljeća

Standardizacija hrvatskoga jezika nastavlja se i u drugoj polovini 19. stoljeća kada je prestalo aktivno djelovanje iliraca.

Hrvatske filološke škole nudile su svoja rješenja za nerazriješene jzične probleme u ilirskom pokretu.
Filologija - jezikoslovna znanost; danas je najčešće zamjenjuje pojam "lingvistika"

1. ZAGREBAČKA FILOLOŠKA ŠKOLA
Predstavnici: Adolfo Veber Tkalčevć, Bogoslav Šulek i Vatroslav Jagić
- nastavljaju tradiciju ilirizma i zalažu se za:
a) rogato e (stari jat) koje se izgovaralo kao (i)je -je-e-i - to pokazuje da se neodriču hrvatskih jezičnih govora i specifičnosti
b) pisanje samoglasnoga r (er)
c) nastavak -ah u genitivu množine (puno selah, ženah...) - protivnici su ih pogrdno nazivali ahavcima
d) korijenski pravopis (etimološki)

Adolfo Veber Tkalčević - putopisac, povjesničar i jezikoslovac; autor je Skladnje ilirskoga jezika za srednja učilišta (1859.), prve znanstveno utemeljene i zasebno tiskane sintakse hrvatskoga jezika.
Napisao je i Slovnicu hervatsku za srednja učilišta (1871.), cjelovitu gramatiku hrvatskoga jezika koja je bila prihvaćena i kao srednjoškolski udžbenik.

Bogoslav Šulek, otac hrvatskog znanstvenog nazivlja, jedan od najznačajnijih leksikografa 19. stoljeća (sastavljača rječnika);
Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja - prvi hrvatski terminološki rječnik
- uz ime Bogoslava Šuleka spominje se  i pojam jezičnog purizma/ čistunstva zbog njegovih nastojanja da očisti hrvatski jezik od utjecaja stranih jezika
- Šulek je stvorio mnoge nove riječi prema pravilima novoštokavske tvorbe ili je preuzimao i prilagođavao riječi iz slavenskih jezika, a mnoge od tih riječi i danas koristimo: naklada, obrazac, sustav, kremen, zemljovid, tlakomjer, kisik, vodik, dušik 

Vatroslav Jagić - znanstvenik, slavist

Jedan od najžešćih protivnika Zagrebačke filološke škole bio je Vuk Stefanović Karadžić, srpski jezikoslovac, osobito zbog pisanja trojezičnih oblika (ije-je-e-i).

2. ZADARSKA FILOLOŠKA ŠKOLA
Predstavnik: Ante Kuzmanić i suradnici lista Zora dalmatinska
- bio je žestoki protivnik ijekavice (zalagao se za ikavicu) i Gajeva preuređena pravopisa
- predlagao je ikavski govor kao osnovicu standardnog jezika

3. RIJEČKA FILOLOŠKA ŠKOLA
Predstavnik: Fran Kurelac
- ponesen idejom ujedinjenja svih slavenskih naroda, predlagao je razna rješenja temeljena na slavenskim jezicima
- bio je zagovornik tradicionalnih jezičnih oblika:
a) genitiv množine bez nastavaka (puno sel, žen...)
b) prvo lice preznta s nastavkom -u (ja izvedu)
c) pisanje zamjenica čto, vsaki

4. HRVATSKI VUKOVCI - djeluju krajem 19. stoljeća
Predstavnici: Tomo Maretić, Pero Budmani, Ivan Broz, Franjo Iveković

Vuk Karadžić smatrao je sve štokavce Srbima, kajkavce Slovencima, a samo čakavce Hrvatima.
Pristaše Vuka Karadžića zalagale su se za fonološki pravopis koji je on uveo u srpski jezik (Piši kao što govoriš!)
Premda smo fonološki pravopis zadržali, djelovanje hrvatskih vukovaca uvelike je usporilo prirodni razvoj hrvatskoga jezika.

Tomo Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika (1899.); 
Gramatika hrvatskoga jezika (1899.) - izdanje za upotrebu u školama

Pero Budmani, Grammatica della lingua serbo-croata (1867.) - prvi je upotrijebio termin srpsko-hrvatski

Ivan Broz - po narudžbi vlasti za Khuenove vladavine napisao je Hrvatski pravopis (1892.) - prvi pravopis po fonološkom načelu; prihvatio je znak đ Đure Daničića, Karadžićeva suradnika

Ivan Broz, Franjo Iveković; Rječnik hrvatskoga jezika (1901.)

Utjecaj hrvatskih vukovaca na standardizaciju hrvatskoga jezika
 Hrvatski vukovci zapostavljali su velik dio hrvatske umjetničke književnosti (npr. marina Držića, Ivana Gundulića, Ksavera Šandora Gjalskog, Augusta Šenou...) i poistovjećivali su standardni jezik s novoštokavskim srpskim narjčejem. Bili su u dobrim odnosima s Khuenovim režimom i na kraju su iz borbe filoloških škola izašli kao pobjednici, što su potkrijepili i brojnim znanstvenim djelima koja su propisana za upotrebu u školama.