Dan hrvatskog kazališta

Dana 24. studenoga 1860. nakon burnih rodoljubnih prosvjeda građanstva, a po uputama Dimitrija Demetra, glumac Vilim Lesić objavio općinstvu "…da će se od sutrašnjega dana na zagrebačkoj pozornici govoriti i glumiti samo hrvatski". Na taj dan dodjeljuje se Nagrada hrvatskoga glumišta, stalna godišnja nagrada za kazališnu, televizijsku i radijsku umjetnost koju su utemeljili Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, Hrvatska radiotelevizija i Večernji list.

Ante Kovačić, U registraturi

Ante Kovačić (1854. - 1889.)
- vatreni pobornik Stranke prava; zalagao se za kritički pristup hrvatskoj stvarnosti
Romani: Baruničina ljubav, Fiškal, Među žabari (nedovršen roman), U registraturi (najbolji roman hrvatskog realizma)

- roman U registraturi prvo je objavljivan u Vijencu u nastavcima (1888.), a tiskan je tek 1911. godine

- roman s uokvirenom kompozicijom: radnja započinje i završava u registraturi; u registraturi, koju vodi ostarjeli činovnik Ivica Kičmanović, razgovaraju prašnjavi spisi u ironičnom i satiričnom tonu; za riječ se javlja Životopis Ivice Kičmanovića jer je registrator napisao da će svemu biti kraj; tako započinje radnja romana u čijem je središtu život seoskog mladića Ivice Kičmanovića

- radnja romana obuhvaća vremenski raspon od tridesetak godina i u njoj se pojavljuje mnoštvo likova vezanih uz seosku i gradsku sredinu

Tematska razina romana:
- razvojni put nadarenog seoskog mladića: prateći njegov život, pisac prikazuje hrvatsko društvo 19. stoljeća, s posebnim naglaskom na sudbinu hrvatskog intelektualca seoskog podrijetla - jedna od najčešćih tema hrvatskog realizma 

- odnos sela i grada: Kovačić se kritički odnosi prema hrvatskoj stvarnosti te obrađuje raslojavanje sela, propast moralnih vrijednosti te grad kao leglo nemorala

- autobiografski sloj romana: djetinjstvo na selu, odlazak u grad: seoski prizori u prvome dijelu romana opisani su idilično i s toplinom

Vrsta romana: socijalni roman i odgojni roman (Bildungsroman - razvoj karaktera glavnog lika)

Fabula:
- u razvijanju fabule Kovačić se koristi postupcima karakterističnim za realizam (društvene teme, kriticizam)   i naturalizam (biološko određenje nekih likova), ali ima i postupaka koji pripadaju trivijalnoj književnosti (spletke, trovanja, tajne iz prošlosti, čudnovati likovi)
- radnja ne teče linearno, izmjenjuju se sadašnjost glavnog lika s njegovim sjećanjima

Kompozicija:
- tri dijela romana, ali s puno epizoda, retrospekcija, čak i pretjerivanja

Likovi:
Seoska sredina: Ivičina obitelj, Kanonikova obitelj, Medonić, učitelj, župnik
Gradska sredina: Mecena, Laura, Ferkonja, trgovci, sluge...)
- posebno su ironično ocrtani likovi koji su iz sela došli u grad, a onda se pogospodili i s prezirom se odnose prema sredini iz koje su potekli - kumordinar Žorž i pjesnik Rudimir Bombardirović Šajkovski
- svi slojevi romana povezani su likom Ivice Kičmanovića, premda on nije aktivan lik; na njega utječu sudbina (Laura) i tuđe odluke (učitelj i župnik)

Stilska obilježja:
Roman U registraturi nije tipičan realistički roman jer se u njemu isprepleće nekoliko različitih stilskih obilježja čime se približava modernizmu:
- realistički elementi: analiza društvene stvarnosti, moral, ukazivanje na društvene nepravde
- romantičarski elementi: fatalna žena Laura, tajanstveno podrijetlo, otmice, trovanja, krvava svadba
- naturalistički elementi: podrijetlo koje određuje Lauru, masovne scene tučnjave

Smjernice za lektiru (4. LT, 4.R)

Milutin Cihlar Nehajev, Bijeg

- objasniti naslov romana
- podrijetlo i školovanje Đure Andrijaševića
- Đurino psihičko stanje na početku romana
- promjene u Đurinu socijalnom položaju tijekom romana
- što uzrokuje Đurin potpuni slom
- izdvojiti likove koji pripadaju senjskoj malograđanskoj sredini i objasniti njihov utjecaj na Đurin život
- Đurini odnosi sa Zorom, Verom i Minkom
- na primjerima objasni Đurine osobine: pasivnost, introvertiranost, pretjerana osjetljivost, nesnalaženje u društvu, nedostatak hrabrosti i volje

Josip Kozarac, Tena

- socijalni problemi u hrvatskom selu 19. stoljeća: propadanje zadruga, lijenost, prodavanje prirodnih resursa strancima, utjecaj stranaca na običaje i ponašanje ljudi
- tip seoske djevojke koji utjelovljuje Tena
- uloga Tenina oca u njezinu sazrijevanju
- dokazati da Tenu njezina iznimna ljepota tjera u propast
- je li Tena isključivi krivac za svoju sudbinu
- kako bolest djeluje na Tenin karakter, a kako na tijelo
- objasniti Tenin moralni pad kroz veze s muškarcima
- odnos među ženskim likovima: Tenina majka - Tena - Ivka - Maruška

Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići

- dokaži tvrdnju da u obitelji Stipančić vladaju patrijarhalni odnosi
- koji vremenski raspon obuhvaća fabula romana
- kako se povijesna i politička zbivanja odražavaju na obitelj Stipančić
- koga ili što smatraš krivim za propast obitelji Stipančić
-objasni tip malograđanina oblikovan u romanu
- objasni ekonomsku situaciju u obitelji Stipančić

Ante Kovačić, U registraturi

- koje teme iz hrvatske stvarnosti 19. stoljeća možeš izdvojiti
- razvrstaj likove prema pripadnosti seoskoj i gradskoj sredini; usporedi njihov moral i ponašanje
- objasniti kompoziciju romana - tri dijela - teme
- zašto Lauru možemo smatrati fatalnom ženom
- romantičarsko oblikovanje Laurina lika; u kojem dijelu romana najviše dolazi do izražaja
- "krvava svadba"
- fantastični i groteskni likovi (baba Jaga, Ferkonja)
-u kojim se sve ljubavnim trokutima nalazi Laura i kako se oni razrješavaju
- kontrast između Anice i Laure
- kontrast između Mihe i Ivice
- uokvirena zbivanja; objasniti naslov romana

Realizam i naturalizam u europskim književnostima (sinteza)

	ROMANTIZAM	REALIZAM
Književne vrste:	lirske pjesme, poeme, romani u stihovima, epistolarni romani	romani i pripovijetke
Likovi:	iznimne osobe neobičnih osobina (romantičarski ili demonski junaci)	obični ljudi iz svih društvenih slojeva - tipovi
Karakterizacija i motivacija:	crno-bijela, psihološka	socijalno-psihološka; likovi u razvoju
Svjetonazor:	pesimizam, pasivnost, svjetska bol	aktivan odnos prema životu, buntovništvo, ambicioznost
Jezik:	uzvišen, patetičan stil	jezik sredine
Uloga književnosti:	estetska	analitičko-spoznajna (kritična)

- francuski kritičar Champfluery (Šamfleri) prvi je u svojoj raspravi Realizam upotrijebio taj naziv 1857.

- realistička poetika polazi od Aristotelova shvaćanja umjetnosti kao oponašanja prirode

Ruski realizam

Odvijao se u tri faze:

1. RANI REALIZAM (40-e godine 19. stoljeća)

- prijelaz iz romantičarskog u realistički stil

- utemeljitelj ruskog realizma je Nikolaj Vasiljevič Gogolj (Kabanica)

Dostojevski: Svi smo izašli ispod Gogoljeve kabanice.

2. RAZVIJENI REALIZAM (50-e i 60-e godine 19. stoljeća)

Ivan Sergejevič Turgenjev, Lovčevi zapisi (zbirka pripovijedaka)

Ivan Aleksandrovič Gončarov, Oblomov (roman)

- likovi suvišnog čovjeka

3. VISOKI REALIZAM (70-e i 80-e godine 19. stoljeća)

- vrhunac realizma, ali i razdoblje njegove dezintegracije zbog unošenja modernističkih elemenata

Lav Nikolajevič Tolstoj

Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Hrvatska srednjovjekovna drama

 Počeci naše drame vezani su uz djelovanje talijanskih flagelantskih (bičevalačkih) bratovština. Naslućujući kraj svijeta, propovijedale su odricanje od životnih radosti i pokoru. Pod njihovim utjecajem i u našim se krajevima javljaju bratovštine od 13. stoljeća. U svojim obredima sudionicii dijaloškim pjesmama otvaraju put srednjovjekovnoj drami.



MUKA SVETE MARGARITE

-dramatizirana legenda o svetici Margariti; izvorno je nastala kao prozni tekst na latinskome jeziku u ranom srednjem vijeku
-nastala je u Zadru potkraj 15. stoljeća
- osmerci
- obrada stare legende o svetoj Margariti - pastirici u koju se zaljubio moćni Olibrij; zapovijedio je svojim slugama da mu je dovedu; tražio je od nje da se odrekne svoje vjere i postane mu žena, ali kad ona ne pristane, zatvorio ju je u tamnicu i stavio na muke; što je ona bila postojanija u svojoj vjeri, on je bivao okrutniji; na kraju su joj čupali komade mesa, što ni Olibrij više nije mogao gledati...

Ostali dramski oblici

Prikazanja (skazanja) - predstave u kojima se prikazivalo mučeništvo nekog sveca
Mirakul - predstava koja prikazuje nadnaravna čuda
Farsa - lakrdijaška, rugalačka predstava za puk u kojoj su se narodskim humorom ismijavale mane većinom škrtih, naivnih i častohlepnih likova

Hrvatska srednjovjekovna poezija

U rukopisnim zbornicima iz 14. i 15. stoljeća sačuvane su pjesme na hrvatskome jeziku. Najviše ih je na čakakvskome narječju (ikavskoga izgovora).
 Najstarije sačuvane pjesme vezane su uz crkvene blagdane, a bile su namijenjene javnome pjevanju. Autori su anonimni. Neke su pjesme prevedene s latinskoga.

ŠIBENSKA MOLITVA

- najstariji hrvatski tekst pisan latinicom; nastala je u drugoj polovici 14. stoljeća najvjerojatnije u Bribiru
- zapisao ju je Pavle Šibenčanin oko 1347. godine, a naziv je dobila po samostanu gdje je pronađena (Šibenik, Samostan svetoga Frane)
- pisana je narodnim, čakavsko-ikavskim jezikom, a kao književna vrsta pripada u laude, tj. pohvale (u ovome slučaju Gospi)
- pisana je slobodnim stihom pa se čak može nazvati i ritmiziranom prozom - ritmičko ponavlajnje ima velik utjecaj na buđenje vjerskog zanosa
- oblik gospoje čakavski je oblik vokativa od gospoja (i danas se u Dalmaciji redovito čuje "Gospe moja!" umjesto "Gospo moja!")

SVIT SE KONČA

- pisana glagoljicom, nepoznati autor iz 14. stoljeća
- zapisana je u Pariškom glagoljskom kodeksu iz 14. stoljeća
- stihovi pretežno dvanaesterci

Svit se konča i slnce jur zahodi,
pravda gine, ljubav stine, tma ishodi.
Djaval jure svoju vojsku kupno vodi,
gda se svrši Sveto pismo  dan prihodi.

- pjesma je pisana apokaliptičnim tonom - u srednjem vijeku bila je popularna tzv. apokaliptična literatura koja se temeljila na Otkrivenju, posljednjoj biblijskoj knjizi

NARODIL SE JE KRALJ NEBESKI

- božićna popijevka za koju se misli da je nastala još u 13. stoljeću
- sačuvana je u raznim pjesmaricama u raznim dijalektalnim verzijama

Hrvatski narodni preporod (hrvatski romantizam, ilirski pokret)

Stvarno trajanje: 1813. - 1843.

Romantizam u Europi - INDIVIDUALNO
Romantizam u Hrvatskoj - KOLEKTIVNO

Hrvatski narodni preporod počinje s političkim ciljem - ujediniti sve Južne Slavene, a da bi se to postiglo, najprije se pokušavalo jezično ujediniti Hrvate.
- pojačano zanimanje za nacionalnu tematiku
- romantično oduševljenje vlastitom poviješću i kulturnom tradicijom

Zbog utemeljenja jedinstvenog književnog jezika, koji će otada rabiti svi književnici, smatra se prijelomnim razdobljem - početkom novije hrvatske književnosti.

OSTVARENJA
Politički cilj ujedinjenja Južnih Slavena nije postignut, ostvarenja su isključivo kulturna:
- jedinstveni jezik i pravopis
- otvaraju se narodne čitaonice i Matica ilirska koja je zaslužna za tiskanje djela kojima će se promicati hrvatska kultura i kniževnost
- započinje novija hrvatska književnost

KRONOLOGIJA POKRETA - književna i kulturna ostvarenja

a) Pretpreporodno (predilirsko) razdoblje
1813. Maksimilijan Vrhovac, Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije
1815. Antun Mihanović, Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku

b) Preporodno (ilirsko) razdoblje

1830. Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja

1831. Pavao Štoos, Kip domovine vu početku leta 1831. (lirska pjesma; elegija)

1832. grof Janko Drašković, Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom
          Ivan Derkos; Duh domovine nad sinovima, koji spavaju

1835. Ljudevit Gaj pokreće Novine horvatske s kulturnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska;
objavljena budnica Ljudevita Gaja Horvatov sloga i zjedinjenje;
objavljena Horvatska domovina Antuna Mihanovića (u desetom broju Danice, 14. 3. 1835.);
Ljudevit Gaj objavljuje članak Pravopisz (u Danici) - prijedlog druge reforme pravopisa

1838. preporodna djelatnost je u usponu - osnivaju se preporodne narodne (ilirske) čitaonice - u njima se, uz čitanje novina, razgovara o aktualnim pitanjima

Filološke škole u drugoj polovini 19. stoljeća

Standardizacija hrvatskoga jezika nastavlja se i u drugoj polovini 19. stoljeća kada je prestalo aktivno djelovanje iliraca.

Hrvatske filološke škole nudile su svoja rješenja za nerazriješene jzične probleme u ilirskom pokretu.
Filologija - jezikoslovna znanost; danas je najčešće zamjenjuje pojam "lingvistika"

1. ZAGREBAČKA FILOLOŠKA ŠKOLA
Predstavnici: Adolfo Veber Tkalčevć, Bogoslav Šulek i Vatroslav Jagić
- nastavljaju tradiciju ilirizma i zalažu se za:
a) rogato e (stari jat) koje se izgovaralo kao (i)je -je-e-i - to pokazuje da se neodriču hrvatskih jezičnih govora i specifičnosti
b) pisanje samoglasnoga r (er)
c) nastavak -ah u genitivu množine (puno selah, ženah...) - protivnici su ih pogrdno nazivali ahavcima
d) korijenski pravopis (etimološki)

Adolfo Veber Tkalčević - putopisac, povjesničar i jezikoslovac; autor je Skladnje ilirskoga jezika za srednja učilišta (1859.), prve znanstveno utemeljene i zasebno tiskane sintakse hrvatskoga jezika.
Napisao je i Slovnicu hervatsku za srednja učilišta (1871.), cjelovitu gramatiku hrvatskoga jezika koja je bila prihvaćena i kao srednjoškolski udžbenik.

Bogoslav Šulek, otac hrvatskog znanstvenog nazivlja, jedan od najznačajnijih leksikografa 19. stoljeća (sastavljača rječnika);
Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja - prvi hrvatski terminološki rječnik
- uz ime Bogoslava Šuleka spominje se  i pojam jezičnog purizma/ čistunstva zbog njegovih nastojanja da očisti hrvatski jezik od utjecaja stranih jezika
- Šulek je stvorio mnoge nove riječi prema pravilima novoštokavske tvorbe ili je preuzimao i prilagođavao riječi iz slavenskih jezika, a mnoge od tih riječi i danas koristimo: naklada, obrazac, sustav, kremen, zemljovid, tlakomjer, kisik, vodik, dušik 

Vatroslav Jagić - znanstvenik, slavist

Jedan od najžešćih protivnika Zagrebačke filološke škole bio je Vuk Stefanović Karadžić, srpski jezikoslovac, osobito zbog pisanja trojezičnih oblika (ije-je-e-i).

2. ZADARSKA FILOLOŠKA ŠKOLA
Predstavnik: Ante Kuzmanić i suradnici lista Zora dalmatinska
- bio je žestoki protivnik ijekavice (zalagao se za ikavicu) i Gajeva preuređena pravopisa
- predlagao je ikavski govor kao osnovicu standardnog jezika

3. RIJEČKA FILOLOŠKA ŠKOLA
Predstavnik: Fran Kurelac
- ponesen idejom ujedinjenja svih slavenskih naroda, predlagao je razna rješenja temeljena na slavenskim jezicima
- bio je zagovornik tradicionalnih jezičnih oblika:
a) genitiv množine bez nastavaka (puno sel, žen...)
b) prvo lice preznta s nastavkom -u (ja izvedu)
c) pisanje zamjenica čto, vsaki

4. HRVATSKI VUKOVCI - djeluju krajem 19. stoljeća
Predstavnici: Tomo Maretić, Pero Budmani, Ivan Broz, Franjo Iveković

Vuk Karadžić smatrao je sve štokavce Srbima, kajkavce Slovencima, a samo čakavce Hrvatima.
Pristaše Vuka Karadžića zalagale su se za fonološki pravopis koji je on uveo u srpski jezik (Piši kao što govoriš!)
Premda smo fonološki pravopis zadržali, djelovanje hrvatskih vukovaca uvelike je usporilo prirodni razvoj hrvatskoga jezika.

Tomo Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika (1899.); 
Gramatika hrvatskoga jezika (1899.) - izdanje za upotrebu u školama

Pero Budmani, Grammatica della lingua serbo-croata (1867.) - prvi je upotrijebio termin srpsko-hrvatski

Ivan Broz - po narudžbi vlasti za Khuenove vladavine napisao je Hrvatski pravopis (1892.) - prvi pravopis po fonološkom načelu; prihvatio je znak đ Đure Daničića, Karadžićeva suradnika

Ivan Broz, Franjo Iveković; Rječnik hrvatskoga jezika (1901.)

Utjecaj hrvatskih vukovaca na standardizaciju hrvatskoga jezika
 Hrvatski vukovci zapostavljali su velik dio hrvatske umjetničke književnosti (npr. marina Držića, Ivana Gundulića, Ksavera Šandora Gjalskog, Augusta Šenou...) i poistovjećivali su standardni jezik s novoštokavskim srpskim narjčejem. Bili su u dobrim odnosima s Khuenovim režimom i na kraju su iz borbe filoloških škola izašli kao pobjednici, što su potkrijepili i brojnim znanstvenim djelima koja su propisana za upotrebu u školama.

Srednjovjekovna drama (4)

LITURGIJSKE DRAME (crkvene) - drame religiozne tematike; najprije su se prikazivale u crkvama (najčešće vezane uz Isusovo rođenje i uskrsnuće).

POLILITURGIJSKE DRAME i CRKVENA PRIKAZANJA - prikazuju se ispred crkve i u njih prodiru svjetovni elementi.

Dijele se na:
a) misteriji - prikazuju muku Kristovu
b) moraliteti - tema kršćanskog moralnog poučavanja
c) mirakuli - legende o životima svetaca
d) mimovi - podrijetlom iz antike; oblik pučkog kazališta s kratkim prizorima iz života puka; izvode ga histrioni - putujući glumci na sajmištima, proštenjima i dvorskim svečanostima

U 15. stoljeću iz mima se razvijaju:
a) farse - teme iz svakodnevnog života; prikazuju se bračni problemi te sudska praksa
b) sotije - protaghonisti su dvorske lude koje oštro kritiziraju svakodnevne društvene pojave

Povijest hrvatskoga književnog jezika od 16. do 19. stoljeća

16. STOLJEĆE

- hrvatskom obalom gospodare Mlečani, Slavonijom Turci, a banskom Hrvatskom Habsburška Monarhija; Dubrovačka Republika jedini je slobodan teritorij
- do 19. stoljeća ne možemo govoriti o hrvatskom jeziku kao standardnom jeziku, nego su se narječja smatrala književnim jezicima jer je na njima nastajala književnost onoga vremena

Čakavsko narječje
- zlatno doba dubrovačko-dalmatinske književnosti s čakavsko-ikavskim elementima
Predstavnici: vodeći kniževnici tog vremena (Hanibal Lucić, Petar Zoranić, Petar Hektorović...)
- štokavsko i kajkavsko narječje slabo su zastupljeni i tek počinje njihov pravi razvoj

Dakle, čakavsko narječje = čakavski književni jezik.

1595. Faust Vrančić, Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskog, talijanskog, njemačkog, dalmatinskog i mađarskog (prvi hrvatski tiskani rječnik)

Štokavsko narječje

- dubrovačka književnost također doživljava procvat; pisci u svoja djela unose i čakavske elemente
Predstavnici: petrarkisti Džore Držić i Šiško Menčetić;
komediograf Marin Držić

KNJIŽEVNI KOINE - zajednički jezik hrvatske književnosti (knjige) kojim je pisana renesansna književnost - jezik oblikovan iz nekoliko idioma (narječa, dijalekata, govora)


17. STOLJEĆE

- ozaljski krug pisaca njeguje mješoviti tip književnog jezika u kojem se isprepleću sva tri narječja
Predstavnici: Fran Krsto Frankopan, Petar Zrinski, Ana Katarina Zrinski Frankopan, Ivan Belostenec)

- dubrovačko-dalmatinski krug pisaca njeguje štokavsku ikavicu
Predstavnici: Ivan Gundulić, Junije Palmotić, Ivan Bunić Vučić

- najpoznatiji predstavnik književnosti na kajkavskom narječju je Juraj Habdelić
Budući da isusovci u sklopu protureformatorskog djelovanja otvaraju škole diljem Hrvatske, javlja se velika potreba za rječnicima i gramatikama.

1604. Bartol Kašić objavljuje gramatiku Dvije knjige temelja ilirskoga jezika
Bartol Kašić značajan je i po tome što je prvi u cijelosti preveo Bibliju, ali je taj prijevod ostao u rukopisu.

Rječnici
Jakov Mikalja, Blago jezika slovinskoga (hrvatsko-talijansko-latinski rječnik s kratkom gramatikom)
1670., Juraj Habdelić, Dictionar ili reči slovenske (dvojezični rječnik hrvatsko-latinski) - prvi kajkavski rječnik

18. STOLJEĆE

Kod mnogih pisaca vidljiva je prevlast novoštokavskog narječja (Andrija Kačić Miošić, Matija Antun Reljković, Antun Kanižlić). Ta prevlast štokavštine utjecat će na izbor štokavštine u 19. stoljeću kao osnovice standardnog jezika.

Pavao Ritter Vitezović iznosi misao da svaki glas treba bilježiti jednim znakom (grafemom) te predlaže neka grafijska rješenja. Prijedlog nije imao jačeg odjeka jer nije izdao nikakvo djelo i  još nisu sazrele okolnosti za pravopisnu reformu.

Rječnici
Ardelio della Bella, Rječnik talijansko-latinsko-ilirski (prvi sastavljač rječnika koji uz natuknice donosi i primjere iz književnosti)

1740., Ivan Belostenec, Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi (najopsežniji kajkavski rječnik s čakavskim i štokavskim riječima)

Franjo Sušnik, Andrija Jambrešić; Latinski rječnik protumačen ilirski, njemački i mađarski
Sušnik i Jambrešić smatraju sva tri narječja dijelovima istoga jezika.

19. STOLJEĆE

Pretpreporodno (predilirsko) doba

1812. Šime Starčević objavio je gramatiku Nova ričoslovnica ilirička

1813. zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac objavljuje Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije - poziv na sakupljanje narodnoga stvaralaštva

1815. Antun Mihanović u Beču objavljuje knjižicu Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku

Preporodno (ilirsko) doba

1830. (Budim) Ljudevit Gaj objavljuje Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja
- u njoj predlaže reformu latiničnog pisma, ali na primjeru kajkavskog narječja
- uzor mu je bio Pavao Ritter Vitezović koji je početkom 18. stoljeća predlagao da se svaki glas bilježi jednim znakom (grafemom)
- prvi pokušaj uvođenja palatala, tj. dijakritičkih znakova u kajkavsko narječje

- za slova koja označavaju palatale č, š, ž, đ, lj i nj predlaže tildu (valovita crica iznad znaka)
- glas đ bilježio se kao d s tildom i kao g u vlastitim imenima i tuđicama (Guro/angel)

- u Kratkoj osnovi... nije bilo znaka za: 1) ć jer ga u kajkavskom narječju nema; 2) za dž jer ga u kajkavskom narječju nema; 3) za ije/je jer kajkavsko narječje nema dvoglasnika


1832. Ivan Derkos piše spis Genij domovine na latinskom jeziku - piše o potrebi stvaranja jedinstvenoga jezika

1832. grof Janko Drašković objavljuje Disertaciju iliti razgovor darovan gospodi poklisarom - programatski spis predstavnika hrvatskoga plemstva uoči zasjedanja zajedničkog sabora; traže samostalnu vladu i uvođenje štokavštine

1835. Ljudevit Gaj pokreće Novine horvatske s književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska
- u svojim novinama objavljuje članak Pravopisz u kojem iznosi drugu reformu pravopisa, poboljšanu verziju

-          palatalima č, ž, š mijenja tildu u kvačicu; predlaže dvoslove lj, nj, dj, gj s crticom na j umjesto današnje točke; od 1838. na j je točka	č, ž, š, lj, nj,  gj,  dj
-          uvodi iz poljskog jezika ć	ć
-          uvodi rogato e na mjestu nekadašnjeg jata – želi ujediniti jekavce, ekavce i ikavce	e s kvačicom
-          samoglasno r	- pisalo se i izgovaralo s popratnim glasom (perst/parst)

1836. Gaj želi ujediniti hrvatske krajeve i pridobiti još neke slavenske narode te je hrvatsko ime zamijenio ilirskim; novine mijenjaju ime u Ilirske narodne novine, a Danica postaje Danica ilirska

1836. Vjekoslav Babukić objavljuje gramatiku Osnova slovnice slavjanske narječja ilirskoga

1839. Antun Mažuranić, gramatika Temelji ilirskoga i latinskog jezika za početnike

1842.  Stanko Vraz, Ljudevit Farkaš Vukotinović i Dragutin Rakovac pokreću prvi hrvatski časopis Kolo; to ujedno predstavlja njihov raskid s Gajem jer je on počeo inzistirati na političkom karakteru pokreta, a oni su smatrali da treba zadržati književno-jezični karakter

1842. osnovana Matica ilirska

1842. Ivan Mažuranić, Jakov Užarević objavljuju rječnik Njemačko-ilirski slovar 

1843. zabranjuje se uporaba ilirskoga imena i ilirskih simbola; osnovana je Katedra za hrvatski jezik i književnost na zagrebačkoj Akademiji; Ivan Kukuljević Sakcinski održao je prvi politički govor na hrvatskome jeziku u Saboru