Od bespismenosti do tropismenosti

Hrvatska srednjovjekovna proza

VINODOLSKI ZAKON(IK)
-  Novi Vinodolski, 6. siječnja 1288.
- predstavnici devet vinodolskih općina, koje su se našle u posjedu krčkoga kneza Vida, sastavili su popis običajnoga prava koje se primjenjivalo na tim prostorima

LJETOPIS POPA DUKLJANINA
- pretpostavlja se da je najprije bio napisan nekim slavenskim jezikom (redakcijom)
- na latinski ga je preveo u 12. stoljeću nepoznati svećenik dukljanske biskupije
- u 14. stoljeću na području Splita preveden je na hrvatski jezik; prilikom prevođenja spisu je dodana i hrvatska građa

ZAPIS POPA MARTINCA
Martinac je glagoljaški redovnik iz 15. stoljeća koji se u grobniku bavio prepisivanjem knjiga. Dok je prepisivao drugi Novljanski brevijar za pavlinski samostan u Novom Vinodolskom, dogodila se bitka na Krbavskom polju (9. 9. 1493.). Martinac je prekinuo prepisivanje brevijara i između prvoga i drugoga dijela uključio svoj zapis.
- hrvatska redakcija staroslavenskoga jezika

PISMO NIKOLE MODRUŠKOGA
- polemički tekst nastao u 15. stoljeću
- u njemu biskup Nikola Modruški odlučno staje u obranu glagoljice
- polemički i retorički elementi - prikazivanje i osporavanje protivnikovih tvrdnji

LUCIDAR
- pisan njemačkim jezikom u 12. stoljeću
- srednjovjekovna enciklopedija (teologija, astronomija, medicina, alkemija, magija, zemljopis...)
- hrvatski Lucidar prijevod je s češkoga u 15. stoljeću, uz neke dodatke naših glagoljaša
- pisan je u obliku dijaloga između učitelja i učenika
- sačuvan je u dva glagoljska rukopisa, a jedan od njih je Petrisov zbornik

ISTARSKI RAZVOD
- pravni spomenik iz 13. ili 14. stoljeća o razgraničenju istarskih općina, komuna i feudalnih gospodara
- pisan je latinskim, hrvatskim i njemačkim jezikom, ali je dobro sačuvan samo glagoljski prijepis s kraja 16. stoljeća

POLJIČKI STATUT
- autonomna općina Poljice jugoistočno od Splita pa do ušća Cetine u more
- Poljička Republika postojala je sve do 1807. kada ju je ukinula Napoleonova vlast
- Poljički statut kodificiran je u 15. stoljeću i u njemu su opisana sva tradicionalna običajna prava
- sačuvan je u prijepisima na bosančici

RUMANAC TROJSKI
- srednjovjekovni viteški roman zapisan u Petrisovu zborniku iz 15. stoljeća (glagoljski zbornik)
- antički junaci u našem su Rumancu trojskom prikazani kao srednjovjekovni vitezovi i feudalci, žene su postale dvorske "gospe", a svećenici "popovi"
- vlastita imena prilagođena su narodnom jeziku (Ahilej - Aceliš, Brizeida - Biržeida gospa...)
- heksametri su zamijenjeni prozom u kojoj su rečenice najčešće povezane veznikom "i"

ALEKSANDRIDA
- roman nastao u 14. stoljeću negdje u južnoj Europi
- bavi se životom Aleksandra Velikoga
- smatra se najljepšim pripovjedačkim djelom južnih Slavena
- u našoj je verziji (tzv. Rudničkom rukopisu iz privatne knjižnice) tekst pisan ćirilicom i ima čakavsko- ikavska jezična obilježja
- Aleksandar Veliki također je prikazan kao srednjovjekovni vitez

Lirika

Autorica: Dinka Juričić, ŠK

Lirika

Hrvatska srednjovjekovna književnost (uvod)

U 7. stoljeću Hrvati su dolaskom na današnje prostore sa sobom donijeli usmenu književnost. Primanjem kršćanstva (pokrštavanjem) Hrvati preuzimaju i latinicu. 8. stoljeće - prijelaz iz nepismenog (agrafijskog) u pismeno (grafijsko) razdoblje.

POČECI SLAVENSKE PISMENOSTI

Kada su se nakon velike seobe naroda u 5. i 6. stoljeću na europskoj sceni pojavili Slaveni, oni su zbog svog središnjega geografskog položaja pali dijelom pod utjecaj zapadne, latinske kulture, a dijelom istočne, grčke, tj. bizantske. Na područjima na kojima je to prepletanje bolje izraženo, pojavila se ideja o zasebnoj slavenskoj pismenosti i o slavenskoj kulturi uopće.
Tako je 863. moravski knez Rastislav zamolio bizantskog cara da mu pošalje nekoga tko bi njegove Slavene pokrstio i preveo im Bibliju na njihov, slavenski jezik. Car mu je poslao Konstantina Filozofa, kasnije nazvanoga Ćiril, i njegova brata Metoda koji su otišli u Veliku Moravsku i ondje počeli svoj rad. Iako su bili Grci iz Soluna, odlično su poznavali slavenski jezik, osobito Ćiril koji je kao talentirani jezikoslovac prepoznao sve njegove foneme i za svaki fonem smislio poseban grafem, tj. slovo. Tako je nastala glagoljica, prvo obla, a kasnije i uglata.

Namjera braće bila je poučavati Slavene vjeri na slavenskome jeziku i pismu.
Braća su u Moravskoj, a kasnije i u Panoniji, organizirali crkveni i kulturni život na temelju slavenskoga jezika i pisma.
U to se vrijeme pojedini slavenski jezici još nisu jako razlikovali pa su taj OPĆESLAVENSKI JEZIK mogli razumjeti i Rusi, Bugari, Česi, Hrvati i Srbi, a upotrebljavao se u cijelom slavenskom svijetu.

S vremenom se stvaraju varijante općeslavenskog jezika, tj. REDAKCIJE. U Hrvatskoj to je bila hrvatska redakcija općeslavenskog jezika - starohrvatski jezik.

Za slavenske je narode djelovanje Svete braće od neprocjenjiva značaja: načinili su Slavenima pismo, napisali prve tekstove na njihovu jeziku i uveli staroslavenski jezik u javnu upotrebu, prije svega crkvenu.


Hrvatska je srednjovjekovna književnost bila TROPISMENA (latinica, glagoljica i hrvatska ćirilica - bosančica) i TROJEZIČNA (latinski, staroslavenski i starohrvatski).

Sveti Augustin, Ispovijesti (Confesiones)

- 4. stoljeće
Sveti Augustin bio je filozof, pisac, učitelj gramatike i retorike.
U početku je bio poganin, a zatim je prešao na krćanstvo i postao jedan od duhovnih otaca srednjega vijeka.

Ispovijesti su prva autobiografija u današnjem smislu te riječi.
Sveti Augustin izlaže pred čitatelja svoj život od rođenja do krštenja u 33. godini, te život  nakon obraćenja posvećen Bogu. Stalno preispituje vlastite postupke.
Augustinovo djelo pokazuje novo shvaćanje čovjeka i njegova odnosa prema Bogu.

ISPOVIJEST je posebna književna vrsta, podvrsta autobiografije sakralnog ili svjetovnog karaktera. Iznose se stvaovi, mišljenja i vjerovanja, razotkrivaju intimne krize i unutrašnji sukobi.

AUTOBIOGRAFIJA - djelo u kojem se opisuje vlastita osoba i pripovijeda vlastiti život.

Srednjovjekovna epika (viteški romani i veliki nacionalni epovi) (3)

VITEŠKI ROMAN
- pripovjedna vrsta u stihu ili prozi s likovima srednjovjekovnih vitezova koji su hrabri, časni i dostojni svojih dama
- razrađena fabula, puna pustolovina i fantastike
- pisani su narodnim jezicima i proširili su se europskim književnostima u 12. i 13. stoljeću

Teme su najčešće preuzete iz legendi pa se razlikuju tri ciklusa:
1. bretonski - opisuju se zgode kralja Arthura i vitezova Okrugloga stola (Tristan)
2. karolinški - bavi se podvizima Karla Velikoga i njegovih vitezova
3. klasični - obrađene su legende iz grčke, rimske i drugih mitologija


VELIKI NACIONALNI EPOVI

Beowulf - engleska književnost
- vjerojatno je nastao u 8. stoljeću; prvi juanački ep u Europi nakon antičke književnosti
Junak Beowulf ubija čudovište Grendela i tako spašava danski dvor. Fabularnu okosnicu čine Beowulfove borbe s čudovištima, ubačene su mnoge epizode i opisi života na dvorovima, ratniče opreme i sjevernjačkih krajolika.
Glavni je lik, premda mu se pripisuju kršćanske vrline, još uvijek više nalik mitskim polubogovima, nego kršćanskim vitezovima.

Pjesma o Rolandu - francuska književnost
- epska pjesma straofrancuske književnosti, nastala u 11. stoljeću
- dio ciklusa junačkih pjesama o Karlu Velikom

Pjesma o Cidu - španjolska književnost
- španjolski ep, nastao u 12. stoljeću
- lik Cida i pojedine epizode iz njegova života ušle su u različitim obradama i u druge europske književnosti

Pjesma o Nibelunzima - njemačka književnost
- ep natao oko 1200. godine
- složena i  razgranata fabula oslanja se na germansku mitologiju, sage, legende i vitešku književnost

Kalevala - finski ep
- sastavljen u 19. stoljeću; sastavio ga je finski jezikoslovac i sakupljač usmene poezije Elias Lönrott
- pjesme od kojih je sačinjena Kalevala nastale su u rasponu od 800. g. pr. Kr. do 1000. g. 

Slovo o vojni Igorevoj - ruska književnost
- 12. stoljeće

Edda - islandski zbornik junačkih i mitskih pjesama - građa je uglavnom nastala u Norveškoj između 9. i 13. stoljeća

Srednjovjekovna lirika (2)

Od 11. do 13. stoljeća Europom su se iz Provanse proširili novi predstavnici lirske poezije - trubaduri i žongleri.

TRUBADUR
- autor, pjesnik i glazbenik
- obrazovan i višeg društvenog položaja
- ima pristup velikaškim dvorovima

ŽONGLERI
- izvode tuđu glazbu i stihove
- samouki su
- nisu imali pretjerani ugled u društvu; putovali su od grada do grada i rijetko su bili angažirani na dvorovima

Trubadurska lirika
- s njome počinje razvoj književnosti na narodnom jeziku
- dvorska poezija namijenjena feudalcima (plemstu) koju čini svijet vitezova i njihovih dama
- pjesme su na narodnom jeziku (provansalskom narječju), a trubaduri ih pjevaju i recitiraju uz glazbenu pratnju 
- trubaduri započinju tradiciju kratkih stihovanih vrsta koja se zadržava do naših dana
- kult dame podrazumijeva ljubavnu i erotsku poeziju
- motivi: zavjeti vjernosti, slavljenje viteštva, opisi pjesnikova zaljubljivanja
Poznatiji trubaduri: Guillaume de Poitiers, Bernart de Ventadorn, Walther de Vogelweide

- u 12. stoljeću pod utjecajem trubadurske lirike u Njemačkoj se razvija minnesang - oblik dvorske ljubavne lirike /Walther de Vogelweide), a razvoj trubadurske lirike nastavlja se u mediteranskim zemljama (Italiji i Španjolskoj)

Utjecaji trubadurske lirike
- Dante Alighieri, Božanstvena komedija (ep)
- Francesco Petrarka, Kanconijer (zbirka pjesmama)
- začinjavci (čakavski narodni pjesnici)
- hrvatski petrarkisti (oponašatelji Petrarke)

Vagantska lirika
-srednjovjekovni studenti i klerici koji su putovali od grada do grada, pisali i pjevali po krčmama i tako zarađivali za život
- poezija na latinskome jeziku jer su bili obrazovani

CARMINA BURANA - najpozantija zbirka vagantske lirike (dobila naziv po samostanu Bura sancti Benedicti u Bavarskoj)
- rukopisna zbirka srednjovjekovnih pjesama
- sadrži oko 300 pjesama, uglavnom latinskih (oko 250), ali i njemačkih; zapisane su krajem 12. stoljeća i početkom 13. stoljeća
- autori su anonimni pjesnici njemačkog, francuskog i engleskog podrijetla
- pjesme su moralistične, ljubavne, vinske, šaljive i podrugljive tematike
- većinu pjesama uglazbio je Carl Orf, njemački skladatelj

Književne vrste trubadurske lirike

CANSO - najzastupljenija; ljubavne tematike
SIRVENTES - također ljubavna tema; u početku pjesma dvorskog sluge koji slavi gospodara
TENSO - pjesnička rasprava
PASTORELA -  prepirka između viteza i pastirice
ALBA (zora) - pjesma u kojoj zora rastavlja ljubavnike
ROMANCA - opisuje sentimentalnu avanturu
Podrijetlo im je u usmenom pjesništvu.

Europska srednjovjekovna književnost (1)

Trajanje:
5. stoljeće (476. g. propast Zapadnoga Rimskog Carstva) - 15. stoljeće (1492. g. otkriće Amerike)

 - srednjim vijekom smatra se razdoblje između antike i humanizma

Društveno-političke okolnosti:

- na teritoriju današnje Europe niz je malih država, učestale su provale barbara, hara kuga i vlada siromaštvo; traju križarski ratovi, feudalni društveni poredak i ideal viteštva
- veliku ulogu imaju Crkva i latinski jezik koji postaje međunarodni jezik obrazovanog stanovništva (nadnacionalni jezik)
- dolazi do prožimanja antičkoga duha s kršćanstvom
- mnogi narodi napuštaju vlastitu religiju i mitologiju te prihvaćaju kršćanstvo - tako nastaje zajednička književnost u čijem su temelju kršćanska religija i latinski jezik
- istovremeno se odvija i proces nastajanja književnosti na narodnim jezicima kao rezultat procesa nastajanja novih europskih država
- važna je pojava samostana, u njima se prepisuje i čuva rukopisna baština, ali nastaju i nova književna i znanstvena djela
- samostani su važni i za obrazovanje - iz njih su se razvijale škole, a zatim sveučilišta                                                                          

"Kraljica krimića", književna mama Herculea Poirota i Miss Marple

15. 9. 1890. - 12. 1. 1976.

Britanska spisateljica, najpoznatija autorica kriminalističkih romana i jedna od najprodavanijih književnica ikad. Njezina drama Mišolovka (The Mousetrap) najizvođenija je predstava u Londonu (gotovo 30 000 izvođenja do danas).

Neki od romana:
Ubojstvo Rogera Akroyda
Ubojstvo u orient Expressu
Smrt na Nilu
Ubojstvo u Mezopotamiji
Smrt na Nilu
Nijemi svjedok
Tužni čempres
Iskričavi cijanid
i drugi...

Dante Alighieri