Jerome David Salinger, Lovac u žitu

"Lovac u žitu" je roman američkog pisca J. D. Salingera iz 1951.
Iako objavljena 1951. godine, knjiga i danas izaziva mnoge kontroverze, osobite u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je bila 13 po redu na ljestvici najviše osporavanih knjiga u 90-ima prošloga stoljeća, prema Udruženju Američkih Knjižnica. Njezin protagonist, Holden Caulfield, postao je tinejdžerskom ikonom gnjeva i ljutnje.
U knjizi 17-godišnji Holden Caulfield prepričava svoja iskustva iz prijašnje godine svoga života (kada je imao 16 godina). Holden je izbačen iz Pencey Preparatory School (privatna srednja škola koju pohađa) nakon što pada iz svih predmeta osim engleskog jezika. Holden odlazi u New York, planirajući provesti par dana u gradu prije nego što ode kući i obavijesti roditelje. Knjiga, pisana u prvom licu, prepričava ta tri dana provedena u New Yorku.
Roman zapravo, od početka, opisuje 72 sata u Holdenovu životu, od čega on 48 sati provodi skićući se New Yorkom nakon što je izbačen iz škole, u predbožićno vrijeme.
Sam naslov knjige odnosi se na krivo zapamćen i izrečen stih lirske pjesme Dolazeći iz žita (Comin’ through the Rye) Roberta Burnsa: ako netko ulovi nekog dok kroz žito ide..
 
Holden sebe zamišlja kako stoji u polju žita u kojem se igraju djeca. U njegovoj maštariji, na kraju tog polja nalazi se provalija. On bi stajao u tom polju i pazio na djecu koja bi se previše približila rubu i uhvatio bi ih da ne padnu u provaliju odraslih i zrelosti. Kako on kaže, on bi želio biti “lovac u žitu”. Ovo je metafora za djecu kako gube svoju čistoću i nevinost te odrastaju i pretvaraju se u prevarante koje Holden toliko prezire. Ovo je također neobičan, našim očima gledano, ironičan dio u knjizi, jer bi Holden htio spašavati druge, a ne može spasiti sebe.

U romanu se također obrađuje tema pretvaranja. Holden prezire neistinost i lažne namjere, i kroz čitavu knjigu on razabire sve prevarante na koje nailazi. Kao tinejdžer kojeg muče njegovi osjećaji i neuspjesi, Holden vjeruje da svi poznati i uspješni ljudi na koje nailazi i koji misle da su sretni, su zapravo ili glupi ili neznalice. On ne nailazi na mogućnost da ljudi imaju razloge zašto se ponekad ponašaju tako kako se ponašaju. On njih i dalje naziva prevarantima, a njegova procjena ljudi je zapravo u cijelosti bez ikakvih pravih razloga i dokaza, tj. on se pretvara da je on jedini iskren i da vidi ono što je stvarno i što ostali ne vide, samo da bi dobio barem malen osjećaj pravde.
Ironija knjige je u tome što je Holden jednako velik prevarant kao i ostali ljudi što ga okružuju: on laže, pretvara se, daje nerazumne i brze zaključke i pretpostavke bez ikakvih pravih dokaza.
Još jedna tema je i Holdenova izoliranost od društva, koju je on zapravo sam stvorio previše pojednostavljajući komplicirane stvari, previše čineći stvari uobičajenima u svojim susretima s ljudima i komuniciranju. On je idealist, osjećajno nezreo i nesposoban prilagoditi se životu i realnosti i posljedicama odrastanja. On sebe smatra mučenikom svoje vrste, žrtvom svijeta, samo da bi opravdao svoju izoliranost i nesposobnost suosjećanja i razumijevanja drugih.

"Lovac u žitu" i njegovo razdoblje smješteno je u periodu od kasnih 1940-ih do ranih 1950-ih, što je oko vremena kada je i roman napisan.

Vrsta: moderni roman

-          novi tip suvremene proze – «proza u trapericama» - u njoj se obično pripovijeda iz perspektive lika, tipični su likovi mladih, buntovnih ljudi

Obilježja proze u trapericama:

-          novi tip pripovjedača – nepouzdani pripovjedač – pripovijedanje u 1. licu

-          suprotstavljena su dva svijeta – svijet mladih i svijet starih

-          odsutnost zanimanja za velike globalne probleme, ideologiju, vjeru, politiku, ekonomiju

-          vidljiv je pripovjedačev ironičan stav prema društvenim vrijednostima

-          uporaba žargonizama  (elementi razgovornog jezika mladih)

Značajke modernog romana:

-          nepouzdani pripovjedač

-          fabula je reducirana (smanjena) jer je sve u romanu podređeno prikazivanju psihološkog stanja lika

-          javljaju se samo fragmenti (ulomci) zbivanja, a u cjelinu ih povezuje lik

-          likovi su introvertirani – okrenuti svom unutrašnjem svijetu

-          kao pripovjedačka tehnika često se javlja unutrašnji monolog – njime se poistovjećuju pripovjedač i lik

-          uporaba žargonizama

Roman je objavljen 1951. godine. (Na ponudu za snimanje filma autor je odgovorio kako se to Hauldenu ne bi svidjelo.)

Henrik Ibsen, Nora

ŽIVOTOPIS:
Henrik Ibsen norveški je dramatičar.
U domovini se školovao i radio kao dramaturg u norveškom kazalištu u Oslu.
Tridesetak je godina proveo izvan domovine i u tom je razdoblju napisao svoja najbolja djela.
1900. g. doživljava moždani udar i ostatak života živi samo biološki, bez znakova bilo kakve misaone aktivnosti.
Umro je 1906. g.
Zauzeo je istaknuto mjesto u razvoju moderne drame.
Najpoznatija su mu djela: ''Stupovi društva'', ''Lutkina kuća'' (''Nora''), ''Sablasti'', ''Neprijatelj naroda'', ''Hedda Gabler'', itd.

KNJIŽEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: psihološka drama bez izrazite dramske radnje jer je naglasak na psihološkim događajima (drama se odvija između dvoje ljudi i u njima samima)

MJESTO RADNJE: Helmerov stan
VRIJEME RADNJE: oko 1879. g.

O DJELU:
Drama pokazuje proces samoosvješćivanja glavne junakinje Nore koja osam godina živi u braku s Helmerom u iluziji sreće (briga za kuću, djecu i muža), ali tih osam godina živi u laži ne želeći priznati mužu da je krivotvorila očev potpis posudivši novac da bi mu spasila život.
Helmer slučajno saznaje istinu. Nora očekuje čudo (oprost i potporu), a dobiva osudu. Napokon shvaća istinu i odlučuje napustiti muža. U želji za pronalaskom same sebe, napušta obitelj koja ju sputava i guši te kreće u potragu za vlastitim identitetom.
Završetak drame otkriva istinu o trajnoj ljudskoj usamljenosti, bez obzira na brak, te potrebu da pojedinac otkrije svoj vlastiti identitet i ističe pravo pojedinca na slobodu izbora.

TEMA: Položaj žene u patrijarhalnom društvu i njezina borba za slobodom

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Glavni su likovi Nora i Helmer.

NORA: protuzakonitim djelom spašava Helmerov život. Nakon toga se osvješćuje te shvaća svoj položaj lutke kojom upravljaju drugi. Posljedica je osvješćivanja želja za pronalaskom same sebe.

HELMER: odvjetnik vođen osobnim interesima i egoizmom. Vidi samo sebe i ugroženost svoga položaja zbog Norina čina.

GOSPOĐA LINDE: udovica, stara Norina prijateljica koja je posjećuje nakon mnogo godina.

DOKTOR RANK: potajno zaljubljen u Noru, ženu svog najboljeg prijatelja.

KROGSTAD: činovnik u banci gdje je Helmer postao šef. Njegova je stara ljubav bila Kristina koja ga na kraju djela nagovara da pusti Noru i da je ne ucjenjuje. On želi svoje mjesto u banci, a dobio je otkaz. Zbog toga je i ucjenjivao Nora koja mu nije ništa skrivila. Unio je čitav nered u njezin život i kriv je za niz nezgodnih situacija koje proizlaze iz njegovih ružnih zahtjeva i namjera.

ODNOS HELMERA I NORE:
Nora je imala problem u mladosti. Taj je problem bio odnos njezina oca prema njoj. Sva je njegova ljubav bila usmjerena na nju i pretvorila ju je u nedodirljivo biće koje je bilo prezaštićeno, čak i samo od sebe.
Kada je došao Helmer, ona se nadala da će se situacija promijeniti, no on je samo nastavio tradiciju njezina oca i dokazao joj kako je ona tek povlašteni dio njega i ništa više.

SADRŽAJ:
Nora je djevojka odrasla u obitelji koja joj je pružila nježnost i sigurnost.
Nakon očeve nježnosti u obitelji isto joj pruža i suprug. Ona, međutim, u svom tom, na prvi pogled bezbrižnom i lijepom životu, smatra da je samo lutka u rukama muškaraca, najprije u rukama oca, a onda u rukama supruga. Njezin je muž Helmer u prošlosti obolio od teške bolesti, ali ga putovanje na jug, točnije u Italiju, spašava. Da bi došla do novca za put, Nora uzima zelenaški zajam od Krogstada, koji je bankovni činovnik.
Nakon neugodne situacije koju je izazvalo Norino krivotvorenje potpisa na mjenici, ona se ne smiruje i odlučuje napustiti muža, djecu i obitelj. Nora se vraća kući pošto je obavila kupnju božićnih darova. Krišom jede slatkiše jer Helmer tvrdi da će joj oni pokvariti zube. Potrošila je nešto novca, a dio ostavlja za vraćanje zajma Krogstadu. Prošlogodišnji su Božić bili u teškom financijskom stanju i nisu si mogli priuštiti blagodati Božića, no sada je Helmer dobio promaknuće u banci na mjesto direktora te si mogu priuštiti božićne darove, drvce, večeru.
Za vrijeme božićnih blagdana u posjet im dolazi gospođa Linde, stara Norina prijateljica koju nije vidjela 10 godina. Gđa Linde ostala je udovica bez djece te je došla u grad u potrazi za poslom, a čula je da joj prijateljičin muž ima vrlo visoko mjesto u banci. Nora joj priznaje da je pozajmila novac kad joj je muž bio bolestan, a ovaj živi u uvjerenju da je to novac Norina oca. U međuvremenu je u posjet došao i Krogstad, beskrupulozni, bezosjećajni gad, kako ga je vidjela Nora, od kojeg je pozajmila novac, koji je također i bivša ljubav gđe Linde, no to nitko tada nije znao.
Helmerov dugogodišnji prijatelj, doktor Rank, također dolazi u sobu i njih troje vode beznačajne razgovore. Kada u sobu dođe Helmer, Nora ga moli da zaposli gospođu Linde. Stvar je riješena jer ionako misli otpustiti Krogstada.
Doktor i gospođa Linde odlaze kući. Nora je ostala sama, dolaze djeca i ona se igra s njima.
Na kraju čina dolazi Krogstad i prijeti joj da će sve reći njezinom mužu o mjenici i krivotvorenju potpisa ako ga Helmer otpusti. Nakon što se Helmer vratio, Nora razgovara s njim, ali šef je Dioničke banke već čvrsto odlučio - Krogstad će dobiti otkaz.
Nora se priprema za maskenbal koji se sutradan treba održati, na kojem će biti prerušena u napuljsku ribaricu te plesati tarantelu. Gđa Linde joj je došla pokrpati kostim i iskreno porazgovarati s Norom o mjenici i zajmu. Nora ponovo ostaje nasamo sa suprugom i pokušava ga nagovoriti da ne otpusti Krogstada, ali budući da je toliko navaljivala, Helmer se naljuti i odmah pošalje Krogstadu pismo da je otpušten.
Nora je očajna. Dolazi dr. Rank i vodi razgovor s Norom, uglavnom o njegovoj skoroj smrti i sutrašnjem plesu, no uskoro dolaze na temu ljubavi i dr. Rank joj otvara svoje srce koje pripada samo njoj. Dolazi Krogstad i Nora moli dr. Ranka da ode do Helmera i zadrži ga u sobi neko vrijeme.
Ulazi Krogstad, te se on i Nora svađaju. On se želi ponovno uzdići u društvu i prijeti joj da je napisao pismo Helmeru o njezinom krivotvorenju mjenice i da će ga poslati. Nora je nemoćna i očajna. Na odlasku je ubacio pismo u sandučić, od kojeg samo Helmer ima ključ. Nora moli gđu Linde da ode do muža i traži pismo natrag. Gđa Linde odlazi. Nora zadržava Helmera plešući s njim, tako da ne može otvoriti sandučić. Ulazi gđa Linde.
Krogstad je otputovao, ali Noru to ne zabrinjava. Ona očekuje čudo. Očekuje ljubav, razumijevanje svoga muža kada sazna istinu, požrtvovnost i povjerenje. Gđa Linde i Krogstad razgovaraju o nekadašnjoj ljubavnoj vezi, oboje su sretni jer se međusobno vole, te obnavljaju staru vezu. Nora i Helmer se vraćaju s plesa, ona želi još malo ostati, ali joj on to ne dopušta. Linde govori Nori kakva je situacija i odlazi.
Ostaju sami. Helmer želi voditi ljubav s njom, ali ona ne. Na Norinu sreću dolazi dr. Rank i spašava situaciju. On se divno proveo na plesu, uzeo je jednu cigaretu od Helmera i otišao. Na odlasku je ubacio dvije posjetnice sa crnim križem preko imena čime je objavio svoju smrt. Helmer je ispraznio sandučić za poštu i otišao čitati pisma u svoju sobu. Ona namjerava otići, ali on j zaustavlja.

Pročitao je pismo. On ju osuđuje na sve načine, zabranjuje joj i odgoj djece; zapravo se boji samo za svoju čast, ugled i vlast. Nora je nesretna i tek onda shvaća svoj položaj u obitelji, te odlučuje napustiti djecu i muža i poći u potragu za ljepšim životom, odnosno u potragu same sebe. Prima pismo od Krogstada u kojem se nalazi mjenica i obećanje na šutnju. Helmer je presretan i misli da je sve završeno, ali već je prekasno - Nora prvi put u osam godina braka s njim razgovara ozbiljno. Ne voli ga više. Čekala je čudo. Čitavo se vrijeme nadala čudu kao dokazu ljubavi. Helmer ostaje bez ključnog oslonca u životu jer je Nora otišla iz njegova života zalupivši vratima.

UTJECAJ DJELA NA SVJETSKU KNJIŽEVNOST
''Lutkina kuća'' (Et dukkehjem) dramsko je djelo u kojem je iz građanske stvarnosti iznesena tragika tjeskobe toga uskog i prigušenog života.
Izašla je u vrijeme novih revolucija: kada narodi zahtijevaju nezavisnost, a kategorije radnika traže svoje mjesto pod suncem, te u prvi plan istupa pokret za ravnopravnost žena, koji zahtijeva otkupljenje cijele polovice ljudskoga roda od iskorištavačke vlasti druge polovice, a ta je drama, koja je zahvaljujući vrlo vještoj scenskoj konstrukcji i dalje među najprikazivanijima, podigla oluju upravo iznoseći slučaj žene, supruge i majke koja prije svega želi biti slobodna žena.
Prije svega, ta se drama za ono vrijeme smatra novom dramom u kojoj je dana nepoštedna kritika društva, a u prvi je plan stavljena sloboda individuuma, odnosno prava svakog čovjeka da živi onako kako on želi i hoće. Borac je za individualnost u ovoj drami Nora, najbitniji lik, po kojoj se izvorno ime drame ''Lutkina kuća'' danas često prevodi njezinim imenom. Moderan je i zbog činjenice da se emocijama nabijena gluma prekida Norinom jednostavnom rečenicom: “Moramo sjesti i porazgovarati”, te baš tim novim tehničkim postupkom, ''Lutkina kuća'' osvojila je Europu i utemeljila novu školu dramske umjetnosti.
Ibsen je tom dramom uspješno uzrujao i pobuniti ljude svojom tezom te pozornicu makar u zadnjem činu učiniti propovjedaonicom, stoga je vrlo bitan čimbenik te drame dijalog, osnovni element moderne drame. Taj dijalog, koji je na početku njegova stvaranja bio izmjena apstraktnih teza i antiteza, pretvara se u duboku psihološki opravdanu analizu stanja njegovih govornika i sredine.

VRSTA DJELA:      
 

a) psihološka drama - u osnovi drame je psihološki sukob između i unutar likova
b) komorna drama - zatvoren scenski prostor (Helmerov stan); drama se temelji na napetosti koju izaziva psihološki sukob; zbog prostornog ograničenja drama raste u psihološkom smislu
c) građanska tragedija 

Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladoga Werthera

SADRŽAJ:

Mladi pravnik Werther dolazi u neki grad.
Zadivljen je ljepotom krajolika, koju opisuje svome dragom prijatelju Wilhelmu. No, Werther opisuje i mnoge događaje vezane uz grad. U gradu na nekakvom balu susreće pukovnikovu kćer Lottu, koja ga isti tren očara svojom ljepotom. No, ona je zaručena za Alberta, ali Werther ipak provodi dosta vremena s njom.

Naravno, to se sve odvijalo dok je Albert bio na poslovnom putu.

Werther je bio tužan znajući da Lotta nije njegova, no ona ga opet na neki način voli, što Werthera čini još depresivnijim. Ali, došao je i taj dan kada se Albert odlučio vratiti kući i povući se iz posla. Werther se s njim ipak sprijateljio i svo troje provode sretne dane uživajući u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice.

Za rođendan Werther dobiva jedno izdanje Homera kojeg obožava i vrpcu s Lottine haljine koju je nosila kad su se upoznali. Wertherova ljubav prema Lotti svakim danom bila je sve jača i on je bio sve tužniji jer je vidio da Lotta nikad neće biti njegova.

Tada Werther shvaća da mu više nije tu mjesto i, kako ne bi narušio sklad među zaručnicima, on odlazi.
  

Hoteći se praktično zaposliti da bi izmakao mislima na Lottu, mladić se dade nagovoriti da primi mjesto tajnika kod jednog diplomata. Teško podnosi službu jer nije birokrat nego pjesnička duša. A kako njegov gospodar voli sitničavo zabadati, gubi volju za službu koja ga nikad nije privlačila. Poslanik tuži Werthera ministru, no ministar pokazuje više razumjevanja i daje mladiću očinske savjete kako se u buduće ima vladati. Werther podnosi ostavku i stupa u službu nekog kneza kome ć na ladanjskom imanju kratiti vrijeme.Wertherov novi gospodar nije loš čovjek, ali je prosvjetiteljski suhoparan pa ga romantični mladić teško podnosi i doskora napušta službu. Neuspio pokušaj da se zaposli i da u tom poslu nađe zadovoljstvo pojačava potisnute osjećaje prema Lotti, koja se udala za Alberta. ne mogavši odoljeti želji da je opet vidi, Werther se vraća u gradić gdje su se bili upoznali. Stanje doskora postaje neizdrživo. Albert s koji, se nekoć dobro slagao sada mu je omrznuo, a sve mu se čini da Lotta u tom braku nije srtna koliko bi zaslužila. U drugu ruku Wertherova ekscentričnost vrijeđa trijeznog Alberta koji mutno naslućuje da bi mu Werther mogao postati opasan. I Lotta koja je dugo zavaravala samu sebe, počinje uviđati da njezini osječaji nisu bezazleni. Između Werthera i njegove okoline nesporazumi se množe i Lotta bi se htjela izvući iz te situacije, ali sama ne zna kako. Da bi spriječila svakodnevne Wrtherove posjete, ona mu naređuje da par dana izostane, a Werther kojeg već duže vrijeme salijeću misli o samoubojstvu izvršava sada posljednje pripreme. Vraća se još jednom Lotti, pada joj oko vrata i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutačnog zanosa Lotta se pribere i daje Wertheru do znanja kako ga više ne želi vidjeti, Werther odlazi kući sav rastresen. poručivši Albertu da mu posudi pištolje jer se sprema na putovanje, on ih dobiva, a pri tom ga blaži misao da ih je sa zida skinula Lotta i obrisala svojim mekanim rukama.

Jedan susjed vidio je kad je planuo barut, i čuo je pucanj. Ali, kako je i dalje vladao mir, nije više obraćao pažnju.

Sluga je te večeri otišao znajući da će se nešto loše dogoditi.
Werther je popio čašu vina, uzeo pištolj te opalio metak ravno u desnu sljepoočnicu. Sluga ga je pronašao ujutro još živog, no u teškom stanju. U podne je preminuo...
Prije smrti, Werther je izrazio želju da ga pokopaju izvan groblja, tj. u blizini, između dvije vitke lipe. Na posljednji počinak ispratila ga je Lottina rodbina, nosili su ga obrtnici, a svećenika nije bilo. Preminuo je u podne. (...) Noću, oko jedanaest sati, dao ga je on pokopati na mjestu koje je sam bio izabrao. Stari je sa sinovima išao za lijesom, Albert nije mogao. Bojali su se za Lottin život. Werthera su nosili obrtnici. Svećenik ga nije ispratio...

LIKOVI:
WERTHER: sanjar, romantični, idealni (lijep, obrazovan, uglađen, prilično bogat) mladić. Nositelj je “svjetske boli” u kojem čitatelji vide ili žele naći sebe jer on je uzor kako treba osjećati. Gaji ljubav prema Lotti koja je od početka osuđena na propast. Ponaša se kao da ona nema zaručnika te stvara iluzije o zajedničkom životu s njom, čime se sve više udaljava od stvarnosti. Njegov emocionalni svijet dominira njegovom osobom i on se, svjestan da mu Lotta nikad neće pripasti, lišava života i kažnjava društvo.

LOTTA: nježna i iskrena djevojka koja dokazuje da je sposobna pridržavati se moralnog kodeksa. U svojim osjećajima nije površna, ali poštuje Alberta i zadanu riječ pa, iako pokazuje naklonost i možda čak ljubav prema Wertheru, nastoji je zatomiti i odbija ga. Osuđena je na isprazan život u svakodnevnom životu malog gradića.

ALBERT: stabilan i realan lik. Suprotnost je Wertheru. Voli Lottu, poštuje njezinu obitelj, a ona je sigurna u njegovu ljubav. Cijeni je i poštuje pružajući joj nadu i sigurnost za sretan i miran budući život. Time je što nije otjerao Werthera od Lotte dokazao da je baš on njena čvrsta ruka koja je čuva da ne prekorači konvencije društva.

O DJELU:
Djelo ima uzorke iz piščeva života. Prijatelj mu se ubio zbog ljubavi i taj čin ga je potaknuo na pisanje ove knjige. Roman je pisan u pismima kako bi izgledao realniji i bliži svakodnevici. Možemo ga podijeliti u dva djela. Prvi dio do njegova odlaska u grad, a drugi do njegove sahrane. Tema samoubojstva se očituje na kraju djela.



KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: epistolarni roman

ZNAČENJE ROMANA:
Roman je pisan u epistolarnoj formi (forma pisanja koja pogoduje izražavanju misli i osjećaja). Značenje je romana:
1. dokumentarno-socijalno - sklonosti su i težnje mladog Werthera djelomično sklonosti i težnje Goetheova vremena
2. psihološko - opisana su Wertherova unutarnja promišljanja i težnja za slobodnim razvojem ljudske ličnosti

WERTHER KAO ROMANTIČARSKI JUNAK:
Werther je romantičarski junak kojim upravlja strast, a ne razum, sklon je maštanju, uživa u prirodi, u opreci je s društvom i često pesimističan. Karakterizira ga hiperbolizacija osjećaja.

WERTHEROV ODNOS PREMA LJUBAVI I SMRTI:
Ljubav je za Werthera patnja, bolest koja mu onemogućuje racionalno prosuđivanje. On joj se ne može oduprijeti i jedini je izlaz iz te krize samoubojstvo. Smrt je za njega oslobođenje od boli i patnje, ali i otvara nadu u ostvarenje sreće s Lottom u nekoj novoj dimenziji postojanja.

 

GOETHEOV ŽIVOTOPIS:
Johann Wolhgang Goethe (1749.-1832.) najveći je njemački pjesnik, književnik i mislilac. Potekao je iz ugledne i imućne građanske obitelji. Pjesničke prvence objavio je u Leipzigu, gdje je studirao pravo. Plaćao je danak pomodnom klasicizmu u duhu rokokoa. To je bilo između njegove šesnaeste i sedamnaeste godine života, kad se vratio kući "slomljenih krila".
Roman "Patnje mladog Werthera" učinio ga je najpoznatijim i najslavnijim njemačkim autorom. Prvi je njemački pisac koji je postigao svjetsko značenje.

Djela: ''Faust'', '' Patnje mladog Werthera'', '' Rimske elegije'', '' Srodne duše'', '' Naukavanje Wilhelma Meistera''...